Reforma monetarnog i bankarskog sustava

Dragi Nostradurus,
da nastavim razmjenu mišljenja.

Nostradurus je napisao/la:
U biti najveći problem je što kada ne bi uspjeli usaglasiti robnu razmjenu bez štednje da je to statičan moment. Svaki porast u brojnosti stanovnika bi to poremetio. Ili bi trebalo više novca, ili veća produktivnost. Međutim taj prijelaz do veće produktivnosti je crna rupa. Nema objašnjenja, nego da se mora stvoriti na silu dodatna produktivnost (dio slobodnog vremena utrošiti na modernizaciju) da bi se kasnije moglo uz manji utrošak vremena stvarati više. Ako nema povećanja produktivnosti tada se moraju povećavati obimi posla i površine koje se eksploatiraju.
...
Generalno imamo problem kako da svi ljudi podmire troškove i uštede proporcionalno svom doprinosu. Bilo je čak ideja o garantiranom dohotku. Međutim i on ima velikih provedbenih mana. Na kraju cijela priča o novcu se svodi na to kako podijeliti rezultat stvaranja kada svatko stvara samo jedan segment roba, usluga i dobara.

Ja se ispričavam ako nisam bio jasan, moja poruka je bila da se iz čitave priče o tri radna druga može izbaciti novac i da će ostati ista. Dakle, svatko proizvodi u okviru svoje stručnosti onoliko dobara koliko je svima potrebno. Svatko dobije što mu treba. Novac u tom procesu nema smisla.

Sad, što se tiče produktivnosti. Na svijetu se danas proizvodi dovoljno hrane za sve stanovnike. To je činjenica u obimu u kojem je to FAO sposoban utvrditi. Brojke za daljnje proizvode sam samo ovlaš pogledao (recimo, oružja sigurno imamo dovoljno da se više puta poubijamo na više načina), ali ovo je esencijalni pokazatelj da je proizvodnja dostigla potrebe i globalno više ne živimo u društvu oskudice već blagostanja. Od sad na dalje "sami od sebe" možemo ići samo prema manje rada sveukupno (osim ako to netko "sa strane" ne onemogući na umjetan način). Kapitalistička ideja beskonačnog rasta je udarila glavom u strop.

Na razini Hrvatske možda to još nije tako, ali sam gotovo siguran da je to umjetno proizvedeno, a ne rezultat nedovoljnih uvjeta. No za potvrdu moje pretpostavke fali puno detaljniji "inventar" hrvatskih resursa i potreba od biltena DZS-a, uz odgovarajuću analizu.

Nostradurus je napisao/la:
E sad, kad smo kod uređenja, nisam se u početku bavio s time. Razloga je više. Prvi je da bi bilo kakvo spominjanje potrebe izmjene društvenih odnosa u biti bilo kontra produktivno i odbijalo bi mnoge ljude od učenja problema. Druga stvar je što, se i sam učim (jer to nije moja domena) te razvijam znanje. Čovjek se uči dok je živo. Prema tome, nisam mogao sve znati u naprijed. Tj. U početku nisam smatrao da je problem i u uređenju.
...
Jer da svi stvaramo sve što nam treba i da nemamo problema sa resursima za to stvaranje, problema ne bi bilo. Ove riječi sam sada po prvi puta izrekao, a one su ključ shvaćanja društvenih odnosa i novca povezanog sa time.
...
Problem u biti prozilazi iz toga što oni koji su u poziciji vlasti ne bi smjeli da izigraju povjerenje birača. Ali mi uvijek imamo tkz. elitizianje u društvu. Jedni su moćniji od drugih bez obzira na argumente. Pa tako možemo reći da je najveći problem koncentracija vlasti u rukama manjine te njena zloupotreba ili bolje rečeno gubitak vlasti većine. Međutim, i to je samo posao kao i većine u državi. To znači da je netko svoju profesiju stavio iznad interesa zajednice. Pa u tom svijetlu oporuka Muamera Gadafija izgleda sasvim logična.

Pretpostavit ću da si s boldanim mislio na situaciju "proizvodnje prema potrebama" koju sam opisao gore, a ne na povratak u prapovijest. Na žalost, u tom slučaju imaš krivo. Opisat ću situaciju koja je hipotetska samo zato jer ću je dotjerati do krajnjih granica, ali je u užem obimu upravo sad imamo u društvu.

Zamisli da jedan čovjek posjeduje sva sredstva za proizvodnju, da je proizvodnja u potpunosti automatizirana i da pokriva potrebe svih ljudi. Dakle svi (jer to uključuje i tog čovjeka) stvaramo sve što nam treba i nemamo problema sa resursima za to stvaranje. No, taj čovjek, kao privatnik, može jednostavno odlučiti da sve proizvedeno zadrži. Koje su mogućnosti drugih ljudi ili države u tom slučaju? Smiju li drugi ljudi jednostavno uzeti što im treba? Ne smiju, to je privatno vlasništvo i država bi bila obavezna to braniti temeljem zakona. No, čak ako bi dopustila takvo "bezakonje" ili pak odlučila donijeti zakon kojim oduzima tom čovjeku njegovu privatnu imovinu, čime bi ga mogla sprijećiti da preuzme "pravdu" u svoje ruke i proizvede automate kojima će braniti svoje "pravo"? Ničim, s obzirom da on posjeduje sva sredstva za proizvodnju.

Ono čega se bojim je da smo blizu točke iza koje "javna stvar" više neće imati mehanizama da pojedine ljude onemogući u ostvarivanju svojih "prava" koja će oni sami definirati po svojoj volji. I zato je društevno uređenje i te kako bitno.

Nostradurus je napisao/la:
Do sada nitko od forumaša toliko nije duboko ulazio u problematiku i pitao me, a neke stvari su mi i sjele sa vremenom.
...
Sad vi mene pitate u biti, kako bez obzira na broj ljudi i broj njihovih zanimanja stvoriti što pravedniju podjelu stvorenog. Koji sistem tu može dati najbolji rezultat?
...
Dosadašnja iskustva sa kapitalizmom su porazna. Socijalizam je u nekoliko tipova bio do (nacionalsocijalizma, državne diktature, samoupravljanja) podrivan baš od samih elita. Jer ako nemate elitu koja želi održati smjer i ostale u društvu koji paze na njih (znaju opaziti kada elita počne zastranjivati). A priznajte da sada imamo kapitalističku elitu koja debelo zastranjuje, a ljudi ne vide točno kako im to rade. Prema tome, znanje je moć.
...
Ključna stvar je znanje i kontrola elite na vlasti. Treba se raditi upravo suprotno nego danas. Obrazovanje ne bi trebala biti indoktrinacija, mediji (novinari) ne bi smjeli raditi protiv naroda (jer su oni tu kao i doktori za osobno zdravlje), itd. Sve to vodi u biti nekoj vrsti jednoumlja. Međutim, uvijek se postavlja pitanje "Tko si ti da mi kažeš što je najbolje za mene". I sad smo opet na početku. Jer taj koji postavlja pitanje može imati manje ili veće znanje. I možda će iz neznanja krivo odlučiti o svojem interesu.

Dakle ulazimo u filozofske sfere, gdje bi Jung-Fu možda najbolje mogao nastaviti.

Ja se nadam da je ovo jedan (koristan) proces učenja za obojicu i vrlo bih rado da nam se pridruži što više ljudi, zbog razloga koje si naveo. Mislim da smo još jako daleko od stručnih detalja, tako da, ako će i Jung-fu nastaviti, nadam se da nas ti nećeš "napustiti".

No, osim "učenja i podučavanja", mislim da nam je zajednička želja promjena sistema. a za to je potreban i dobar ekonomski i politički "plan i program".

PS. Neugodno se osjećam jer sam krenuo na "ti", a dobio odgovor na "vi". S obzirom da smo tu negdje po godinama (početak rada početkom 90tih, ako se dobro sjećam) onda bih predložio nešto "neformalniju formu" ako se slažeš.

StarDam je napisao/la:
Sad, što se tiče produktivnosti. Na svijetu se danas proizvodi dovoljno hrane za sve stanovnike.

Ne

StarDam je napisao/la:
To je činjenica u obimu u kojem je to FAO sposoban utvrditi. Brojke za daljnje proizvode sam samo ovlaš pogledao (recimo, oružja sigurno imamo dovoljno da se više puta poubijamo na više načina), ali ovo je esencijalni pokazatelj da je proizvodnja dostigla potrebe i globalno više ne živimo u društvu oskudice već blagostanja. Od sad na dalje "sami od sebe" možemo ići samo prema manje rada sveukupno (osim ako to netko "sa strane" ne onemogući na umjetan način). Kapitalistička ideja beskonačnog rasta je udarila glavom u strop.

Hrana se proizvodi zbog nafte, nafte vise nema dovoljno. Nema sa trenutnom energijom koju imamo dovoljno za sve.

Prije otkrica nafte je bilo miljarda ljudi. Nakon otkrica nafte je 7 miljardi.

Ako nema vise toliko nafte logicno je da broj ljudi mora biti manji ili moramo imati novi izvor energije koji moze zamjeniti naftu. Nemamo ga (koliko ja znam).

ovdje vam je objasnjeno

https://www.youtube.com/watch?v=JeufX6S-Q_s

StarDam je napisao/la:....

U tezi, da kad bi svako u stvari bio nezavisan od drugih da bi mogli imati čisti liberalizam i da tada nemamo potrebe za da radimo razmjenu roba jer živimo standard koji samo postignemo, je naglasak na slobodi. Normalno je da ako netko drugi drži sredstva za proizvodnju da nema slobode (prema gornjoj definiciji). Očigledno je da slobodu ima samo onaj koji ima u svom vlasništu resurse i način da živi nezavisno od ostalih. Zato danas ne čudi da država (zbog tendencije krupnog kapitala) želi sve učiniti ovisnima.

Jasno je da u svijetu gdje imamo tri djelatnika i državu kao aparat u biti i ne trebamo državu. Samo se ova dvojica koji nešto proizvodno rade uvijek mogu sjetiti da im ovaj treći ne treba trenutno i mogu ga prestati hraniti. To bi bila politika štednje. Druga stvar je, što wiz kaže, da nas je naftni lobi učinio ovisnima o nafti te vjerojatno uništavao bilo kakve projekte kojima bi se nafta istisnula iz glavne potražnje.

Kao drugo, ja mogu maštati o društvu bez korištenja novca, ali ga ne mogu zamisliti sa velikim brojem ljudi. Razlog je isti kao i sada. Neki ljudi će uvijek htjeti kruha bez motike i učiniti će sve da to ostvare. A osobito, ako to mogu učiniti preko osobnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Tu je samoupravni socijalizam možda bio najbolji jer je omogućavao kolektivu da smanji nivo izrabljivanja. Ali sve jedno je postojala jedna manja elita koja si je dala pravo da odluči što je bolje za njih te su nas na prijevaru lišili dostignutih prava.

I to je ono o čemu sam već pisao. Tko će biti taj tko će moći reći što je najbolje za jednu zajednicu? I kako ćemo znati da je u pravu. Demokracija čak i da se besprijekorno provodi ne garantira ispravnost izbora. Jer odluka mora biti donešena na temelju znanja i na temelju ispravnog zaključivanja. I ubiti to nam je sad najveći problem. Ne možemo se nikuda maknuti dok nemamo pravo znanje, činjenice i ne donesemo najbolju (ispravnu) odluku.

I tako dolazimo do toga da nam je znanost (najvjerojatnije) korumpirana. Jer kako objasniti da znanost djeluje u prilog bogate manjine? To je po definiciji korupcija. Iz toga razloga moje bavljenje je prvenstveno u smjeru da se ljudi obrazuju mimo institucija te da onda naprave pritisak na institucije da se u školama počne ispravno učiti. Ne vidim kako bi mogli dalje napredovati, ako i dalje budemo imali obrazovni sustav kontra demokratske većine?

Nostradurus je napisao/la:...moje bavljenje je prvenstveno u smjeru da se ljudi obrazuju mimo institucija te da onda naprave pritisak na institucije da se u školama počne ispravno učiti. Ne vidim kako bi mogli dalje napredovati, ako i dalje budemo imali obrazovni sustav kontra demokratske većine?

Dragi Nostradurus!

Sad mi je jasan tvoj cilj. Mislim da doista predano radiš na širenju istine i ja ću pokušati doprinijeti tome kad god budem u mogućnosti.

Također mi je sad jasno da si voljan ulaziti "u dubinu" više-manje samo na temama koje se direktno tiču financijskog sustava.

Kako sam dobio dojam da tvojoj ideji "nešto fali" da bude potpuna, uzeo sam malo vremena za učenje i razmišljanje. Konačno sam došao do zaključka da je ključni problem globalnog gospodarstva zapravo nedostatak ulaganja, što uopće nije neka tajna već je opće poznato. Problem je, naravno, što nitko nema riješenja kako to promijeniti.

Jung-fu je u jednom trenutku napisao da je novac energija gospodarstva. Mislim da je ta metafora pogrešna. Da nastavim u metaforama, energija gospodarstva je rad, a novac je "krv" koja omogućava da se ta energija prenosi tamo gdje je potrebna. Ako krv prestane kolati i počne se negdje sakupljati, onda dovodi do sepse i smrti. No, koliko god ova metafora bila zgodna, ne bih je dalje "natezao". Mislim da nije potrebno objašnjavati zašto zadržavanje novca "na čekanju" umrtvljuje gospodarstvo i dovodi do recesije. Ako netko želi, mogu to kasnije napraviti.

Pitanje je kako to promijeniti, a moj odgovor je tako da se porez plaća na novac i samo na novac. To bi se provodilo tako da se nakon određenog vremenskog perioda sa svih računa određeni postotak novca prebacuje u proračun.

Prva posljedica bila bi automatska regulacija minimalne količine novca u opticaju (u proračun i natrag) koja bi iznosila uvijek točno porezni postotak ukupnog novca u društvu.

Druga posljedica bila bi rast ulaganja u gospodarstvo. Kako bi posjed izražen u količini novca na računu stalno gubio na vrijednosti to bi tjeralo vlasnika novaca da ga troši ili, ako bi htio zadržati vrijednost (što bi odgovaralo štednji), ulaže u neku gospodarsku djelatnost iz koje može povlačiti dobit. Dakle, bilo bi poželjno što više novca što brže pretvoriti u prave vrijednosti (ovdje ne mislim na novčanu vrijednost nego na meterijalnu ili nematerijalnu korisnost).

Treća posljedica bila bi efikasan način kontrole cijena. Prvo, način "gospodarenja" novcem koji sam prethodno opisao je optimalan, kako za radnika tako i za vlasnika sredstava za proizvodnju, dakle najbolje je svu novčanu dobit što prije potrošiti ili uložiti (vlasnik naravno raspolaže većom količinom novca tako da si može više priuštiti i u tome je privlačnost vlasništva). No, ako bi neki vlasnik pokušao maksimizirati količinu novca koju posjeduje smanjenjem plaća ili povećanjem cijena, država bi to mogla poništiti povećanjem poreza i vraćanjem kroz socijalna davanja. Povećanje poreza bi negativno utjecalo samo na vlasnike koji žele skupljati novac, a ne na one koji optimalno posluju jer se oni u idealnom slučaju svog novca riješe prije oporezivanja. U konačnici bi uporno dizanje cijena takvog vlasnika pretvorilo u korisnika socijalne pomoći, a sredstva za proizvodnju u njegovom posjedu poslalo "na bubanj".

Četvrta posljedica bila bi rast ulaganja u inovacije. Kako razvijene gospodarske djelatnosti nemaju prostora za rast, a vlasnici ne bi bili skloni prodavati ih jer bi novac koji bi dobili za prodaju odmah počeo odlaziti preko poreza, jedina mogućnost ulaganja bi bila u nove gospodarske djelatnosti.

Peta posljedica bi bila praktični prijelaz na gospodarstvo blisko samoupravljanju s razvijenim poduzetništvom. U razvijenim gospodarskim djelatnostima, u kojima ne bi bio moguć daljnji rast, optimalni postupak vlasnika bio bi da ograniči svoju dobit na ono što može potrošiti, dakle većinu prihoda bi mogao slobodno podijeliti radnicima jer ne bi imao koristi od zadržavanja u obliku novca. Prostor za poduzetnike bi bio u novim djelatnostima, gdje bi poduzetni građani imali mogućnost ostvariti rast, pa time i vlastito bogaćenje (u smislu posjeda sredstava za proizvodnju), na temelju ponude novih proizvoda.

Moj zaključak je da bi ovakav sustav mogao djelovati u zatvorenom gospodarstvu. Još nisam stigao razmisliti i procijeniti kako bi na ovakav sustav djelovali krediti, razmjena s inozemstvom te možda još neki drugi uvjeti i kako bi se situacija razvijala u procesu tranzicije iz sadašnjeg sustava (dobra strana je to što se novi oblik poreza može uvesti isti tren), ali se nadam da ću to napraviti u dogledno vrijeme. Tako da će (mi) biti jasnije da li je takav sustav na području RH primijenjiv odmah, da li su potrebni neki međukoraci ili će pak ovi elementi koje do sad nisam uzeo u obzir pokazati da to uopće nije moguće.

StarDam, porez na novac ma gdje bio je inflacija. Ako niste primjetili objavio sam simulaciju financijskog sustava: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Simulacijafinancijskogsustava.xls?attredirects=0 . Premda je u biti jednostavna ima dosta komplicirane račune kojim se zamjenjuje ručno upisivanje.

Imate mogućnost mijenjati parametre: politiku cijena (ili povećanja proizvodnje), početni kapital, targetirati novčani kapitalu koji želite akumulirati za svaki subjekt i banku, poreze, ulaganja države, promjeniti raspodjelu ulaganja države, kamate, čak i uvesti i novaca bez duga ili ručno upisati financijske transakcije. Banka ovdje daje kredite za minus na računu i naplaćuje kamate. Porezi su definirani preko prometa! Na raspolaganju vam je 15 + 15 godina. Drugih 15 godina se mogu koristiti drugi parametri ili odabirom zadržati isti.

Inflacija je poželjna (do par posto) jer se time automatski oporezuje držanje novca. Lako ju je stvoriti, međutim traži određenu samokontrolu da se prodajne cijene ne bi počele uvećavati brže od inflacije. Tj. opravdano je povećati cijene radi pokrivanja troškova i nekog profita, a neopravdano je to raditi samo radi pozicije ili da se enormno poveća profit. Međutim, daleko smo mi od toga razmišljanja. Svatko misli da njegov profit nema nikakav utjecaj na ukupno stanje u državi.

Nostradurus je napisao/la:StarDam, porez na novac ma gdje bio je inflacija. Ako niste primjetili objavio sam simulaciju financijskog sustava: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Simulacijafinancijskogsustava.xls?attredirects=0 . Premda je u biti jednostavna ima dosta komplicirane račune kojim se zamjenjuje ručno upisivanje.

Imate mogućnost mijenjati parametre: politiku cijena (ili povećanja proizvodnje), početni kapital, targetirati novčani kapitalu koji želite akumulirati za svaki subjekt i banku, poreze, ulaganja države, promjeniti raspodjelu ulaganja države, kamate, čak i uvesti i novaca bez duga ili ručno upisati financijske transakcije. Banka ovdje daje kredite za minus na računu i naplaćuje kamate. Porezi su definirani preko prometa! Na raspolaganju vam je 15 + 15 godina. Drugih 15 godina se mogu koristiti drugi parametri ili odabirom zadržati isti.

Inflacija je poželjna (do par posto) jer se time automatski oporezuje držanje novca. Lako ju je stvoriti, međutim traži određenu samokontrolu da se prodajne cijene ne bi počele uvećavati brže od inflacije. Tj. opravdano je povećati cijene radi pokrivanja troškova i nekog profita, a neopravdano je to raditi samo radi pozicije ili da se enormno poveća profit. Međutim, daleko smo mi od toga razmišljanja. Svatko misli da njegov profit nema nikakav utjecaj na ukupno stanje u državi.

Dragi Nostradurus,
vidio sam vašu tablicu. Isprobao sam i razumio što želite njom pokazati. No, vi koristite porez na promet, a ja predlažem porez na novac, dakle radi se o oporezivanju svakog računa određenim postotkom iznosa novca na računu po isteku određenog vremenskog perioda. Ta dva oblika poreza su vrlo različita po svojem utjecaju na gospodarstvo.
Slijedom toga mi nije jasno iz kojeg razloga ste moj prijedlog odbacili na temelju tvrdnje da "... porez na novac ma gdje bio je inflacija".

Inflacija je porast cijena što samo znači da se za isti iznos novaca može kupiti manje robe, usluga, itd. Kakav će biti utjecaj inflacije na kupovnu moć ljudi ovisi o drugim faktorima. Ako svima prihodi rastu proporcionalno s inflacijom, onda je inflacija neutralna za osobu bez novčanog kapitala, pozitivna za osobu s dugovima, a negativna za osobu s velikim novčanim kapitalom. Dakle inflacija ne mora nužno voditi prema nepravednijoj raspodjeli i porastu socijalnih razlika.
No ako prihodi rastu samo onima koji podižu cijene onda je inflacija negativna za sve osim njih jer u tom slučaju udio njihovog novaca u ukupnoj količini novca može rasti. Iz toga slijedi da tvrdnja da inflacija "... automatski oporezuje držanje novca" ne mora biti točna za svakoga, odnosno vrijedi za male štediše, ali ne uvijek i za vlasnike kapitala.
U zaključku, tvrdnja da "... porez na novac ma gdje bio je inflacija" je sama po sebi vrijednosno neutralna, tako da ne vidim da je to dobar argument za odbacivanje mog prijedloga.

Ja sam kao glavni problem naveo nedovoljna ulaganja, odnosno držanje novca "u čarapi", što smanjuje količinu novca u opticaju i dovodi do recesije. Moj prijedlog automatski regulira minimalnu količinu novca u opticaju, dakle riješava taj problem bez dodavanja novog novca.
Također omogućava efikasan način kontrole cijena koji ne zahtijeva da vlasnici kapitala postanu društveno odgovorni, pa čak niti da drže svoje cijene pod kontrolom jer državi omogućava mehanizam da to okrene na njihovu štetu tako da poveća poreze i ciljano pomaže one koji drže cijene na prihvatljivoj razini. Dakle, moj prijedlog, iako se radi o "porezu na novac ma gdje bio", ipak ne dovodi bezuvjetno do inflacije.

PS. Ova zadnja tvrdnja o mogućnosti kontrole cijena je pogrešna. To djeluje samo za mala povećanja , ali ne i za velika. Work in progress...

g. Stardam, vaša metoda oporezivanja računa sa novcem je upitne izvedbe. Naime, što ako se novac podigne sa računa? Nemate što oporezovati. A to bi koristili svi koji drže svoje osobne novce. Druga stvar, već imamo porez na dobit i dohodak. Znači vi bi još jednom naplatili porez ako se nisam riješio keša. Pa zar to nije isto kao i inflacija?

Osim toga, mi moramo ubacivati novac u sustav. Dakle, lakše ga je malo više ubaciti i obezvrijediti sav novac koji negdje stoji, nego ići i skidati sa računa. Tko će držati novce na računu? Tehnički dođe na isto. Ako želite zaštiti male štediše, možete im nadoknaditi iznos inflacije donacijom države. Da vidite, kako će svi položiti novce na račune, ako na njih ne djeluje inflacija.

Što se tiče dizanja kredita u uvjetima inflacije, ako budemo imali donacije za kompenzaciju inflacije, mislim da nitko neće oročavati sredstva u banci da ni izgubio na tuđem kreditu. Međutim, krediti se mogu dizati sistemom uzajamne kase kako se nekad radilo. Radnici odvajaju dio plaće dok ne skupe recimo 50% od kredita i tada podignu kredit od kase koji zatim otplaćuju. Istina je da se tu dobiva vrijednost kod otplate, ali se gubila kod uplate. I mislim da je to najpošteniji način uzimanja kredita. Nema kamata, nema troškova sklapanja ugovora, nema povećanja rata, nema ovrha jer je posao siguran.

Drugačiji načini uzimanja kredita kada postoji inflacija zbilja spadaju u pogodovanje te treba voditi računa koja je svrha kredita. Ako je za potrebe potrošnje radnika onda je o.k. Ako je za poduzetničku incijativu, onda je bolje da se to uredi partnerstvom sa nekim tko ima novce. Tako nema nikakvog pogodovanja.

Inače, imam ideju da bi se polaganje deviza na devizni račun moglo zamijeniti isplatom u kunama na dan podizanja uz uvećanje za inflaciju. Time bi se osigurale devizne rezerve i osigurala štednja građana u kunama. Naravno ta opcija se mora najaviti kod polaganja deviza. Nema kasnijeg predomišljanja.

Ako se malim štedišama garantira kompenzacija za inflaciju, to se može urediti do određene sume. Za devizna polaganja se ta suma može biti znatno viša. Naravno suma bi bila vezana inflacijom, a ne devalvacijom. S time da razlog za neku skokovitu devalvaciju ne vidim. Tj. promjena kursa će biti normalna. Devalvacija utječe naravno na povećanje inflacije jer robe i sirovine iz inozemstva povećavaju cijene. Zbog toga je moguć gubitak u odnosu na kupovnu moć u inozemstvu. Ali i to je manje nego kada nema kompenzacije za inflaciju.

Kompenzacija inflacije može imati smisla ako npr. ljudi štede za stan. Umjesto dizanja kredita i pogodovanja inflacijom kod otplate, ovime bi pogodovali štednju i izbjegavanje kredita. A ljudi bi na kraju štednju potrošili na ono za što su štedjeli. To bi čak mogli lansirati kao poticanu stambenu štednju.

Nostradurus je napisao/la:g. Stardam, vaša metoda oporezivanja računa sa novcem je upitne izvedbe. Naime, što ako se novac podigne sa računa? Nemate što oporezovati.

S obzirom da je samo 10% ukupnog novca u RH u gotovini, ne mislim da bi to jako moglo "zeznuti" sistem.

Nostradurus je napisao/la:A to bi koristili svi koji drže svoje osobne novce.

Odlično, to bi bio i cilj, dakle oporezovati veće iznose novca koji nisu u opticaju.
"Mali" neka se "provuku".

Nostradurus je napisao/la: Druga stvar, već imamo porez na dobit i dohodak. Znači vi bi još jednom naplatili porez ako se nisam riješio keša.

Ok, dakle nisam bio dovoljno jasan. Postojao bi samo jedan porez. Npr. na kraju svakog mjeseca 5% dolje sa računa svakog pojedinca, firme, obrta itd. Šaljem vam tablicu mailom, ako je onaj sa stranice financijskog sustava još valjan.

Nostradurus je napisao/la: Pa zar to nije isto kao i inflacija?

Pogledajte tablicu pa procijenite.

Nostradurus je napisao/la:Osim toga, mi moramo ubacivati novac u sustav. Dakle, lakše ga je malo više ubaciti i obezvrijediti sav novac koji negdje stoji, nego ići i skidati sa računa. Tko će držati novce na računu? Tehnički dođe na isto.

Možda baš tehnički i nije isto (opet moja tablica), ali po poslijedicama moguće da je. Još pokušavam razmrsiti finese. Uostalom, i plaćanje poreza na dohodak, dobit, dodanu vrijednost se može isto tako izbjegavati korištenjem gotovog novca izvan računa.

Nostradurus je napisao/la: Ako želite zaštiti male štediše, možete im nadoknaditi iznos inflacije donacijom države. Da vidite, kako će svi položiti novce na račune, ako na njih ne djeluje inflacija.

Na tome se i temelji moja ideja "ciljanog pomaganja onih koji drže cijene na prihvatljivoj razini", kao naprimjer radnika kojima plaća (njihova cijena) ostaje ista. Na žalost, to se kod velikog rasta drugih cijena ne može postići.

Nostradurus je napisao/la: ...

Ostatak mi je za razmišljanje.

Nostradurus, vidio sam ovo jučer. Ovo je toliko loše, Ivan priča jako iritantno, i zapravo kao mantru ponavlja iste rečenice od prije dvije godine. Ni riječi o rješenju osim o potrebi državnog "štampanja novca". Jednostavno ispada kao nekakav redikul.

erdedi je napisao/la:Nostradurus, vidio sam ovo jučer. Ovo je toliko loše, Ivan priča jako iritantno, i zapravo kao mantru ponavlja iste rečenice od prije dvije godine. Ni riječi o rješenju osim o potrebi državnog "štampanja novca". Jednostavno ispada kao nekakav redikul.

   Nije se baš puno ponavljao. Sama tema je dosta uska i treba ju rastegnuti na sat vremena. To što kroz smješak priča imamo i kod nekih naših političara (Pusić) pa su daleko dogurali.

   Što se tiče rješenja, naravno da nije previše govorio o rješenju. Dobro je da govori o tome što je uzrok problema. To je najvažnije. Ipak, moramo znati da je to bilo pred lokalne izbore. Išao je sa ciljem da ljudi vide da postoje političari koji znaju što su uzroci problema.

EK traži ideje u vezi banaka: http://www.yourideasforeurope.eu/hr/ideas/banke

Pregledajte zamisli o bankama i uključite se u raspravu:
komentirajte, glasajte i dijelite te zamisli.

Evo prilike da svi vi koji imate dobre ideje iste predložite EK. Rasprava je od 23.09. do 23.10.2013.

Uvodni dokument: http://www.yourideasforeurope.eu/sit...rounder_HR.pdf


Izdvajam:

Jedan korak koji je potrebno poduzeti jest osiguravanje da svi Europljani imaju pristup osnovnom bankovnom računu, nečemu bez čega je život u suvremenom svijetu postao nezamisliv. Ipak, u današnje vrijeme u Europskoj uniji najmanje 58 milijuna osoba starijih od 15 godina još nema bankovni račun. U slučaju 2,5 milijuna tih osoba bankovni račun ne postoji zato što su im ga banke odbila otvoriti. Komisija je predložila donošenje zakona kojim bi se riješio taj problem i zajamčio se pristup računu.

 

Društveni vodič je mali logički algoritam namijenjen ljudima koji nemaju živaca čitati tekstove. To je jedna pojednostavljena slika onoga što bi ljudi trebali znati, a ne živjeti u uvjerenju da se nešto samo po sebi podrazumjeva. Lijeva strana odgovara ispravnom lijevom razmišljanju, a desna klasičnom razmišljanju da je čovjek sam kovač svoje sreće.

   U biti, algoritam je namjenjen svim ljudima da shvate u kojoj su poziciji i što trebaju birati.

Društveni vodič možete preuzeti kao: sliku, pdf, A4 pdf letak

U prvom djelu emisije "Revolucija", na Happy TV, autora Borisa Malagurskog. Gost je bio Branko Dragas, koji je objašnjavao trenutnu ekonomsku situaciju u svijetu, Srbiji i u regiji.

Drugi deo emisije, gdje je gost također bio gospodin Dragas je zabranjena, bez ikakvog objašnjenja, a trebala je biti emitirana u ponedjeljak 4. 11.

Prvi dio:

Čemu služe neke banke i kako je opljačkana Hrvatska:


Magarci pojma nemaju: 

Isprva sam pomislio da se ne radi o nekredinom novcu jer je napis na advance.hr bio nejasan - http://www.advance.hr/vijesti/kontra-poslovnih-banaka-u-svicarskoj-krenulo-prikupljanje-potpisa-za-referendum-o-reformi-monetarnog-sustava-prema-kojoj-bi-novac-u-interesu-gradana-mogla-kreirati-samo-centralna-banka/ . Međutim, našao sam više tekstova koji kažu da se ipak radi o nekredinom novcu.

http://www.initiative-monnaie-pleine.ch/english/

Pripreme za proljeće lansiranja su u punom tijeku, uključujući i nacrta prijedloga izmjena švicarskog Ustava. U orah ljuske, prijedlog proširuje postojeći ekskluzivno pravo Švicarske Konfederacije za stvaranje novca i bilješke, kako bi također uključuju depozite. S punom snagom novog stvaranja novca isključivo u rukama Švicarske narodne banke, poslovne banke ne bi više imala moć stvoriti novac kroz kreditiranje. Primarna uloga Švicarske nacionalne banke postaje upravljanje novčane mase u odnosu na produktivno gospodarstvo, dok je odluka o tome kako novi novac uvodi dug-besplatno (debt-free) u gospodarstvo bi se nalaziti s vladom. Kao što je vidljivo iz gore navedenog, MoMo monetarna reforma Inicijativa bitno temelji na monetarnu reformu zagovara PositiveMoney.

Također to piše i ovdje: http://www.worldeconomicsassociation.org/newsletterarticles/momo

A great advantage of the sovereign money system is that money would be issued debt-free by the monetary authority and would therefore not carry interest

Sve to se može naći i na ovom linku: http://www.vollgeld-initiative.ch

Sve naravno ovisi o referendumu u Švicarskoj. Ipak se kreće. Možda uspije?

Kako stalo slušamo laži o štednji i proračunu, evo primjera malog balansiranog proračuna u praksi. Naravno, mnogi će da čupaju kosu, ali sve je tu lako provjerljivo i pokazuje se točnim u u praksi.
Ovdje je link na xls tablicu: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Mali_proracun.xls
A ovdje je link na pdf: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Mali_proracun.pdf

Nostradurus je napisao/la:Kako stalo slušamo laži o štednji i proračunu, evo primjera malog balansiranog proračuna u praksi. Naravno, mnogi će da čupaju kosu, ali sve je tu lako provjerljivo i pokazuje se točnim u u praksi.
Ovdje je link na xls tablicu: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Mali_proracun.xls
A ovdje je link na pdf: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Mali_proracun.pdf

Poštovani gosp. Nostradurus,

gledam ovu Vašu tablicu.
Što ako učitelj, doktor i cestar ne bi svoj dohodak potrošili na proizvode koje proizvode milinar, poljoprivrednik i stočar,
kako bi tada mlinar, poljoprivrednik i stočar platili porez? Nikako.
Tada država ne bi prikupila dovoljno poreza, te bi u idućem mjesecu za isplatu plaća morala ići u deficit ili smanjiti plaće doktoru, učitelju ili cestaru ili bi morala oporezivati štednju.

Ipak ova tablica ne bi funkcionirala u pravim nacionalnim ekonomijama, primjerice zato što ubiranje poreza u ime države obavlja porezna uprava, a djelatnici u poreznoj upravi također primaju plaću, a ne samo djelatnici javnog sektora: doktori, cestari i učitelji.

Isto tako postavlja se pitanje gdje je početak ove tablice? Pretpostavljam u stavci prihod države. Dakle inicijalno novac u državni proračun da bi se plasirao u plaće javnog sektora dolazi iz centralne banke ili državnih obveznica, a tek e onda kroz plaće javnog sektora i oporezivanja tih plaća vraća u državni proračun.

Inače jako zanimljiv model.

BUBI je napisao/la:

Nostradurus je napisao/la:Kako stalo slušamo laži o štednji i proračunu, evo primjera malog balansiranog proračuna u praksi. Naravno, mnogi će da čupaju kosu, ali sve je tu lako provjerljivo i pokazuje se točnim u u praksi.
Ovdje je link na xls tablicu: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Mali_proracun.xls
A ovdje je link na pdf: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Mali_proracun.pdf

Poštovani gosp. Nostradurus,

gledam ovu Vašu tablicu.
Što ako učitelj, doktor i cestar ne bi svoj dohodak potrošili na proizvode koje proizvode milinar, poljoprivrednik i stočar,
kako bi tada mlinar, poljoprivrednik i stočar platili porez? Nikako.
Tada država ne bi prikupila dovoljno poreza, te bi u idućem mjesecu za isplatu plaća morala ići u deficit ili smanjiti plaće doktoru, učitelju ili cestaru ili bi morala oporezivati štednju.

Imate xls tablicu pa probajte mijenjati zelene stavke. Tablica je podešena da vam svu štednju odnese za porez. Naravno, ako nema prihoda, međusobna razmjena realnog sektora bi morala biti izvršena preko trampe. Ako porez postane negativan, to znači da se njima daje socijalna pomoć.

Ipak ova tablica ne bi funkcionirala u pravim nacionalnim ekonomijama, primjerice zato što ubiranje poreza u ime države obavlja porezna uprava, a djelatnici u poreznoj upravi također primaju plaću, a ne samo djelatnici javnog sektora: doktori, cestari i učitelji.

Porezna uprava je dio javnog sektora i možete ih spojiti sa ostalima.

Isto tako postavlja se pitanje gdje je početak ove tablice? Pretpostavljam u stavci prihod države. Dakle inicijalno novac u državni proračun da bi se plasirao u plaće javnog sektora dolazi iz centralne banke ili državnih obveznica, a tek e onda kroz plaće javnog sektora i oporezivanja tih plaća vraća u državni proračun.

Pa odmah ste primjetili da nema objašnjenja od kuda novac u rukama države. Prema MMT-u država stvara novac za financiranje javnih potreba i porezima ga povlači i poništava. Prema današnoj spoznaji, novac se posuđuje od banaka??? Od kuda njima, ako ga država ne može stvoriti, tko drugi može? Ako ga stvara centralna banka, zašto treba posrednika između vlastite CB i sebe?

Cilj primjera nije da se vidi tko stvara novac, nego da se vidi što znači balansiran proračun. Balansiran proračun sa balansiranim uvozom i izvozom znači da nema mjesta za globalni profit i radi se o financijskom zero sum rezultatu.

Inače jako zanimljiv model.

Ovo nije "zanimljiv model". Ovo vam je aktualni model, samo je tu izostavljeno strano zaduživanje kojim se omogućava da porez ne bude 100% štednje, ali se tim modelom ide u beskonačan dug i bankrot države. Prije sam imamo primjer sa 3 subjekta. Sada sam ga proširio na 6 i postavio računicu u xls tablicu.

Također se vidi da rezanje javne potrošnje može značiti probleme u funkcioniranju realnog sektora jer pada promet, a minimalni troškovi postoje. Tj. štednja ništa ne pomaže jer bi tokom te štednje svi trebali rezati svoje cijene. A onda opet dolazim na to koji je to smisao? Jer nakon jednog ciklusa rezanja se stanje ne bi riješilo i tako bi se moglo rezati u nedogled. Npr. Prve godine se ne prikupi sva štednja za porez i slijedeće godine se ide u manji budžet. I opet se dogodi isto pa se ide sa manjim budžetom. Na kraju bi oni koji su zadržali štednju postajali sve bogatiji i bogatiji jer bi cijene padale. A to bi bio signal i drugima da štede. I to bi se realno događalo da se država ne zadužuje. Ali to ne bi imalo ekonomskog smisla. ... Valjda vam sad postaje jasno zašto je kroz povijest novac morao biti oduziman privatnim posjednicima na ime poreza. To izgleda toliko nepotrebno i agresivno od vlasti, ali evo vam objašnjenja. Ako ne uberete novac za porez, nema istog budžeta. A sa manjim budžetom imate problema sa održanjem državne strukture (pobuna vojske, policije, itd.)

Na ovom linku je objavljen plan monetarne reforme u Islandu: http://www.forsaetisraduneyti.is/media/Skyrslur/monetary-reform.pdf

Pročitao sam 110 stranica opisa te dodao komentare u tekst: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Island-monetary-reform_sa_komentarima.pdf

Zaključak:
Radi se o Čikago planu. Predložana monetarna reforma značajno ide u korist bankara. Ničim se ne sankcionira dosadašnja ekspanzija novca i čak se omogućava bankama da po simboličnoj kamati zadrži do tada nepokrivenu aktivu.
Reformu kao da je napisao neki simpatizer bankara. Ne uviđa se problem sa tržišnim određivanjem kamatne stope i netržišnim određivanjem obujma emisije novca.
Ako se reforma provede u ovom obliku, mogla bi da poluči minorne rezultate za veliku većinu stanovnika Islanda. Za razliku od toga, kapitalisti bi mogli ostvariti odlične profite. Za malu posjedničku manjinu, ovo je odlična reforma.
Primjena ovog modela je ograničena na države koje imaju vanjskotrgovinski suficit. One koje to nemaju, mogle bi se naći u problemima zbog nekontroliranog rasta vanjskog duga.

Model podrazumjeva primarnu emisiju! Ne znamo da li uključuje i sprečavanje multiplikacije novca.

http://liderpress.hr/tvrtke-i-trzista/poslovna-scena/moj-model-pokazuje-da--samo-paket--mjera-s-rezanjem-tecaja-i-pdv-a-donosi-razvoj/

Da li se netko sjeća članka o 3 bitna financijska problema u državi ( https://xreforma.wordpress.com/2013/10/04/tri-sloja-financijskih-problema-u-drustvu/ )? Napisao sam ga krajem 2013. Godinu dana kasnije, imam potvrdu u intervju-u sa profesorom Lovrinovićem.

U članku ( http://croative.net/?p=24745 ) od kraja prošle godine Ivan Lovrinović kaže:
>> U razdoblju 1994 – 2001. državi je bilo dopušteno da se kod HNB-a zaduži do 5 posto visine tekućeg državnog proračuna. A upravo su te godine stranci dovršili preuzimanje našeg bankarskog sustava (92 posto), što je prilično uznemiravajuća koincidencija. Država se mora zaduživati isključivo kod banaka i emisijom vrijednosnica! Troškovi zaduživanja dramatično su počeli rasti. Kunski i devizni krediti banaka središnjoj državi i fondovima socijalne sigurnosti u RH od kraja 2009. do sredine 2014. povećali su se sa 21 na 36 milijardi kuna. Lokalnoj državi s 1,8 na 4,4 milijarde kuna. Kamate na dug države s 5,2 u 2009. porasle su na 9,2 milijarde kuna. Radi se samo za kamate. Na servisiranje javnog duga danas odlazi 3,1 posto BDP-a. Znači, BDP mora rasti najmanje 3,1 posto da bi se dug samo održavao, a ne otplatio. To je stanje dužničke ekonomije i našeg društva, koje depresija pogoršava.

Nadalje, ako središnja banka za otkup državnog duga kreira novu količinu novca, riječ je o monetizaciji javnog duga. Moguće su i druge vrste monetizacije, ali je ova definicija izvorna i najvažnija. Monetizacija dovodi u snažnu vezu monetarnu i fiskalnu politiku. Monetizacija je nadomjestak za neučinkovito prikupljanje državnih prihoda, ili pretjerane rashode. Monetizacija može biti korisna i štetna. Njena visina mora biti određena i prihvatljiva. Dio duga našeg javnog sektora trebalo bi monetizirati, čime bi se postigle značajne uštede na kamatama. Ali, sadašnji Zakon o HNB-u to onemogućuje. Propisi ECB-a također. Međutim, postoji rješenje, nagoviješta nam profesor Lovrinović. Monetizacija javnog duga napose je prihvatljiva u vrijeme recesije i deflacije. Istraživanje na uzorku 10 zemalja od 1962. do 1983. pokazalo je da monetizacija duga nije dovela niti do značajnog povećanja ponude novca niti značajnije inflacije. Je li od 2008. do danas prisutna monetizacija? Trebamo razlikovati staru, klasičnu monetizaciju od nove: nema izravne kupnje državnog duga od strane središnje banke, nego preko banaka na sekundarnom tržištu. <<

=> Defektira problem novca kao duga tj. izostanak financiranja deficita državnog proračuna bez duga prema privatnom kapitalu. - Problem 1

Naravno, prof. Lovrinović ne vidi problem u multiplikaciji depozita jer je u doba socijalizma kreditna ekspanzija bila ograničavana da se ne bi razbuktala inflacija.
-------------

>>Ovdje dolazimo do činjenice da je problem suvremenih razvijenih ekonomija u raspodjeli bogatstva. Samo 5 – 10 posto stanovnika svake zemlje posjeduje 90-95 posto ukupnog bogatstva. Zbog toga se gasi srednji sloj, koji je glavni konzument i pokretač potrošnje i rasta. Morat će doći do nove ekonomsko-političke paradigme koja će zamijeniti sadašnji neodrživi model kapitalizma. Nužna je jedna nova vrsta formacijske “revolucije”, u smislu kombiniranja pravedne raspodjele i socijalno-tržišnog kapitalizma.<<

=> Defektira se problem raspodjele tj. društvenog uređenja tj. ekonomskih odnosa u društvu - Problem 2
-------------

Ostaje samo izostavljen 3. problem: trajno negativna vanjskotrgovinska bilanca. Ona je dodatni uzrok stvaranja vanjskog duga koji vodi također u ekonomsko ropstvo. Njega je spomenuo nobelovac Stigliz:http://www.index.hr/vijesti/clanak/nobelovac-stiglitz-upozorava-hrvate-ono-sto-hdzovi-bavarci-predlazu-nikome-nece-pomoci/822114.aspx

Stigliz je napisao/la:"Ekonomska politika koja se providi u Njemačkoj, a promovira se i ovdje, je pogrešna jer Njemačka ima viškove koji stvaraju neravnotežu u ostatku svijeta. Njemačka prijeti narušavanjem ravnoteže, zato što višak na jednoj strani stvara još veći deficit na drugoj strani", kaže Stiglitz.