Ovo je jutros izjavio Ministar Linić na hrvatskom radiju. Naš genijalni ministar je to ovako objasnio. Ako mirovinski doprinosi od mio fondova ne završe u kupovini državnih obveznica to potiče zapošljavanje i razvoj. Po ovome ispada da bi država, kada bi primila te novce i ulagala iste u dionice, uradila isto to. Međutim, država to ne smije raditi jer bi to vodilo u državnu intervenciju??? Kako je novac za mirovine u biti izdvojen iz sustava, njegovo vraćanje ipak ne proizvodi više novca u državi. Taj novac se ne može "oploditi" u više novca, ako nema ubacivanja novog novca u sustav. Tek tada gospodarstvo ima globalnu isplativost i mogućnost oplođivanja.
Sudeći po tome, naši mio fondovi bi trebali ulagati novce samo u poslove koji omogućavaju povećanje dotoka novca iz inozemstva. Međutim, oni to baš i ne rade. Država se zadužuje vani i stvara novac koji donosi globalni profit, ali time stvara dug veći od tog profita (tj za kamate). To isto tako znači da bi država mogla primati uplate za mio fondove i organizirati ulaganje u izvozne poslove. Međutim, vidi vraga, političari su odlučili da to nije njihov posao. Oni očekuju da gospodarstvenici to sami shvate (ali im oni to otvoreno ne kažu)??? Ipak, ovdje imamo apsurd. Čak i da sve možemo proizvesti u državi, ne možemo stvoriti višak novaca koji stvara globalni profit u državi. On se može, po sadašnjim regulama, stvoriti samo pretvaranjem suficita platne bilance države u višak novca. To je neka vrsta novog zlatnog standarda. Domaći novac se izdaje na osnovu pologa deviza. HNB je samo mjenjačnica, a globalna profitabilnost poslovanja u Hrvatskoj ovisi o dovoljnom platnom suficitu. Problem je što dovoljan platni suficit ne mogu postići istovremeno sve države jer su svojim platnim bilancama vezane. Jednima suficit, je drugima deficit.
Zaključno, ministar Linić je lagao da ulaganja mio fondova stvaraju radna mjesta i pokreću gospodarstvo. Da je to istina, što je kapital mio fondova veći, to bi trebalo biti više zapošljavanja i razvoja. A to se ne događa. Sve u privredi ovisi o dotoku novog novca! Povrat izdvojenog novca u privredu stvara samo manji gubitak istog, ali ne daje potrebni globalnu profitabilnost gospodarstvu. Novci mio fondova se pretvaraju u dionice - udjele, a udjeli ne mogu stvoriti više novca dok ga nema na tržištu. Dionice imaju vrijednost jedino ako su firme profitabilne. A firme mogu biti globalno profitabilne jedino, ako postoji višak novca koji ulazi u sustav. To znači da je i gospodarstvo i tržište dionica vezano za dotok novog novca. Oskudica vodi u raspad gospodarstva po slučajnoj shemi. I to se već godinama događa. Svi sektori su pogođeni (osim onih sa monopolom). Odabirom samo profitabilnih firmi za ulaganje, mio fond ne rješava problema. Firme koje objektivno ne mogu postići profitabilnost jer nema dovoljne ponude novca propadaju i njihova proizvodnja se često nadomješta uvozom koji naravno povećava gubitak novca i time zahtijeva još veće dizanje stranih kredita. A krediti su neotplativi dok nema dovoljnog suficita u platnoj bilanci države.
Sve je znači povezano. Pogrešna gospodarska i vanjska politika, koju je nemoguće izmjeniti unutar EU nas sve vuče u bankrot države. Takozvane prednosti EU koje se svode na lakše vođenje ekonomskog rata kada imaš organiziranu ekonomiju koja ima instrukcije što treba raditi. A naše vodstvo je krenulo u taj rat sa namjerom da ga izgubi?? Pitanje je samo, zašto bi kao mala država htjeli voditi ekonomski rat protiv drugih? Prije će biti da su nas uvukli u EU da bi nas lakše ekonomski uništili. A znamo tko se je hvalio da je pomogao našem ulasku u EU - skoro sve političke stranke u saboru. Zaključak izvedite sami.