Reforma monetarnog i bankarskog sustava

Ako je nisko profitno, znači da kamata na kredit od banke prema poduzetnicima i građanima , ne bi bila upotpunosti jednaka kamati po kojoj je banka stekla novac od države. Čemu služi ta mala razlika? Već smo rekli da nema pokriće u novčanicama.

BUBI je napisao/la:Ako je nisko profitno, znači da kamata na kredit od banke prema poduzetnicima i građanima , ne bi bila upotpunosti jednaka kamati po kojoj je banka stekla novac od države. Čemu služi ta mala razlika? Već smo rekli da nema pokriće u novčanicama.

Banke ne mogu posuđivati novac od centralne banke. Lanac kola sreće se prekida. Novca će biti dosta.

Banke novac dobivaju od depozita koji su isključivo radi štednje radi dobiti. Novac deponiran po viđenju i žiro računi se ne može koristiti za posudbe.

Ovako: banke dobivaju novac od države na dug uz kamatu. Samo država emitira novac bez duga i bez kamate i država ga posuđuje bankama na dug uz kamatu. Banke vrate državi novac uz kamatu, i ta kamti je državi štednja. Bi li država držala tu štednju u banci, ili bi išlo direktno u proračun? Banke primaju depozite od građana i poduzetinika. Da bi banka platila kamatu na depozit,mora imati dodatni novac(neoročen novac na žiroračunima ne smije dirati). Kako bi banci dozvolili da stvori novac potreban za štednju na depozite?

BUBI je napisao/la:Ovako: banke dobivaju novac od države na dug uz kamatu. Samo država emitira novac bez duga i bez kamate i država ga posuđuje bankama na dug uz kamatu. Banke vrate državi novac uz kamatu, i ta kamti je državi štednja. Bi li država držala tu štednju u banci, ili bi išlo direktno u proračun? Banke primaju depozite od građana i poduzetinika. Da bi banka platila kamatu na depozit,mora imati dodatni novac(neoročen novac na žiroračunima ne smije dirati). Kako bi banci dozvolili da stvori novac potreban za štednju na depozite?

Primarna emisija nekreditnog novca ne ide bankama, država ne posuđuje nekreditni novac, ona ga poklanja.
Ako nekreditni novac zamislimo po današenjem sustavu da ide prema penzionerima, dječjim doplatcima i sl, on će cirkulirati sustavom jer penzioneri i roditelji s djecom će te novce potrošiti na potrebe života i on će završiti kod proizvođača i trgovaca.
Oni među njima koji odluće štedjeti i oročiti svoj novac u banci očekujući kamate, moći će to raditi kao i dosad, ali samo unutar sustava potpune rezerve, što znači da će profiti koja banka može ostvariti biti kudikamo manji.
Nenadović je jednom zgodno rekao da se sposobniji ljudi tada neće baviti bankarstvom, niti će tražiti profit od golog kapitala.

Dakle banka dobije novac od države bez duga i bez kamate, banka taj novac posudi poduzetnicima i građanima na dug i s kamatom. Nakon povrata duga s kamatom, banka ima više novca i cijeli je u novčanicama. Sad je više novca u novčanicama u banci nego u privatnom sektoru. Banka sada može više kredita pozajmljivati, ali poduzatnici i građani imaju manje novca, pa i trebju više kredita, tu se izjednačava( na višoj razini) ponuda i potražnja za novcem(sve je pokriveno novčanicama). Pojednici odluče štedjeti u banci, ako bi kamata na štednju bila jednaka kamati na kredit, tada ne bi bilo viška novca za kredite, nego bi višak( jer banka, novac od države dobiva besplatno i bez duga, a pozajmljuje uz kamatu) otišao na kamatu na štednju. Tu bi sada banka samostalno(!?) odlučivala kome dati više novca, štediši ili dužniku. Ako bi više štediša dobio, manje bi bilo za kredite i time za investicije, ako bi bilo više za kredite, manje bi bilo za štediše. Ipak banka nebi bila puki posrednik u takvoj ekonomiji. Upravlja onaj tko drži novac u rukama u datom trenutku.

Budući banka ne bi imala obvezu vratiti novac državi i ne mora paliti kamatu na taj novac državi. Što ako banka odluči novac(novčanice) odluči zadržati za sebe, ne želi ga plasirati u kredite(budući emitiran novac ima bez duga i bez kamate)?

BUBI je napisao/la:Dakle banka dobije novac od države bez duga i bez kamate, banka taj novac posudi poduzetnicima i građanima na dug i s kamatom. Nakon povrata duga s kamatom, banka ima više novca i cijeli je u novčanicama. Sad je više novca u novčanicama u banci nego u privatnom sektoru. Banka sada može više kredita pozajmljivati, ali poduzatnici i građani imaju manje novca, pa i trebju više kredita, tu se izjednačava( na višoj razini) ponuda i potražnja za novcem(sve je pokriveno novčanicama). Pojednici odluče štedjeti u banci, ako bi kamata na štednju bila jednaka kamati na kredit, tada ne bi bilo viška novca za kredite, nego bi višak( jer banka, novac od države dobiva besplatno i bez duga, a pozajmljuje uz kamatu) otišao na kamatu na štednju. Tu bi sada banka samostalno(!?) odlučivala kome dati više novca, štediši ili dužniku. Ako bi više štediša dobio, manje bi bilo za kredite i time za investicije, ako bi bilo više za kredite, manje bi bilo za štediše. Ipak banka nebi bila puki posrednik u takvoj ekonomiji. Upravlja onaj tko drži novac u rukama u datom trenutku.

Budući banka ne bi imala obvezu vratiti novac državi i ne mora paliti kamatu na taj novac državi. Što ako banka odluči novac(novčanice) odluči zadržati za sebe, ne želi ga plasirati u kredite(budući emitiran novac ima bez duga i bez kamate)?

...neznam više kako da kažem, počet ću sumnjat na trollanje...
Dakle još jedanput, države ne daje novac bankama, već kompletnom ekonomskom sustavu, šta će i kako će raditi banke ni državu ni sustav više toliko ne zanima, banke, ako će biti u privatnom vlasništvu, neka rade što god žele i kako god hoće, neka vode politiku kamata kako im god odgovara, ali emisiju novca, nekreditnog , i eventualno potrebnu kontrakciju novca, više ne vrše banke preko sustava djelomične rezerve kreditnim novcem, već vrši ona društvena institucija zvana Republika nekreditnim novcem.

Kužim, bit monetarne reforme je u tome, da bi se novac emitirao bez duga i bez kamate, država bi poklanjala novac ekonomskom sustavu. Svako kasnije pozajmljivanje novca, kao i štednja bi se financiralo novcem stvorenim u proizvodnji i prodaji proizvoda i usluga na tržištu, te bi kamata na dug i štednju bila financirana novcem u stvarnim novčanicama.

Jeste li upoznali neku parlamentarnu ili neparlamentarnu političku stranku u RH s ovim modelom, izlazite li s ovim programom na izbore?

BUBI je napisao/la:Kužim, bit monetarne reforme je u tome, da bi se novac emitirao bez duga i bez kamate, država bi poklanjala novac ekonomskom sustavu. Svako kasnije pozajmljivanje novca, kao i štednja bi se financiralo novcem stvorenim u proizvodnji i prodaji proizvoda i usluga na tržištu, te bi kamata na dug i štednju bila financirana novcem u stvarnim novčanicama.

Jeste li upoznali neku parlamentarnu ili neparlamentarnu političku stranku u RH s ovim modelom, izlazite li s ovim programom na izbore?

Višak korisnosti, odnosno dodana vrijednost u robi, proizvodnji ili uslugama imaju svoj monetarni ekvivalent u nekreditnom novcu, Republici, koja predstavlja sve građane, trebalo bi bilti u interesu stabilnost cijena, maksimalna moguća zaposlenost i kvalitativan razvoj. Praćenje proizvodnje i omogućavanje da se ista realizira i unapređuje na opću korist, moguće je jedino dodavanjem u sustav nekreditnog novca.
Novac sam po sebi nema nikavu vrijednost, on je sredstvo povjerenja među ljudima, on je jedna takoreč psihološka energetska kvaliteta koja unutar povjerenja spaja najrazličitije ljude i djelatnosti. Kao takav mora biti pošten, stabilan i transparentan, da bi stabilan, pošten i tranparentan bio i društveni sustav.
Sve se političke stranke kunu u iskrenost i dobre želje, veličaju svjetle demokratske ideale, ali metodologija njihove politike nije služda odnosno servis društvu, već vladanje i gospodarenje društvom.
Političari sebe doživljavaju kao plemstvo.
Ova devijacija politike i sve političke borbe temelje se na devijaciji kreditno-monetarnog sustava. Novac na kredit je interesni novac, on širi interesnu psihologiju, ali kako je novac na kredit u suštini jedna prevara, tako je i politika inficirana tom prevarom. Političari se bore za Vlast kao za vlastiti ili klanovski interes.
Zadnji državnik političar koji je nešto pokrenuo i popisao naredbu ( Executive Order 11110) kojom je naložio stvaranje državnog novca je bio Kennedy. Novčanice su već bile štampane i imale pokriče u srebru, ali nisu ugledale svjetlo dana jer je čovjek ubijen.

Ideju nekreditnog sustava stvaranja novca neće pokrenuti današnji političari, to moraju biti, da ne parafraziram onu englesku ludu humorističku seriju, političari novog kova.

Kad će to i dali će to biti, zavisi o svijesti općeg društva, a ne o političarima.

Kada su se ovakva nova razmišljanja počela javljati u Hrvatskoj? Zanimljivo zbog čega je ubijen taj Kenedy.

Ja tvrdima da je postojeći sustav beskonačno održiv, jer će banke beskonačno dugo imati interes odobravati kredite, a stanovištvo se neće brinuti sve dok će zadovoljavati svoje potrebe za proizvodima i uslugama i uvijek će gledati kako plaćati samo dospjeli dug.

Grčka je u problemu, samo zato, jer im više nitko ne želi odobriti novi kredit.

BUBI je napisao/la:Kužim, bit monetarne reforme je u tome, da bi se novac emitirao bez duga i bez kamate, država bi poklanjala novac ekonomskom sustavu. Svako kasnije pozajmljivanje novca, kao i štednja bi se financiralo novcem stvorenim u proizvodnji i prodaji proizvoda i usluga na tržištu, te bi kamata na dug i štednju bila financirana novcem u stvarnim novčanicama.

Jeste li upoznali neku parlamentarnu ili neparlamentarnu političku stranku u RH s ovim modelom, izlazite li s ovim programom na izbore?

Emisija novca je samo dio problema. Drugi problem je deficit sa inozemstvom. Tu uopće nije bilo govora o tome. Najoptimalnije za sustav je da nema ni priljeva ni odljeva. Tj. da je robna razmjena uravnotežena. Ima i rješenja o nekreditnom novcu na međudržavnoj razini i o tome je pričao pokoji Stojan Nenadović.

U svakom slučaju, gruba analiza pokazuje da su naše potrebe oko 20 milijardi kuna, a da na uvoz trebaomo 7 milijardi kuna. Tj. uvođenjem nekreditnog novca bi smanjili stvaranje duga na trećinu. Samo bi se zaduživali za uvoz. A redukcija novog zaduživanja na 1/3 je više nego dobar rezultat, kad ne bi imali 17 godina pogrešne monetarne politike.

Što se tiče primjene monetarne reforme, to je priča za sebe. Prvo imate velik interes krupnih bankara da se tu ništa ne mijenja. Više je nego očito da ne žele priznati da je sustav bio prevara. Da priznaju, ne znam kako bi završilo. Zbog toga se smišljaju razne zakrpe bez funkcije. Npr. porez na banke, fondovi za spašavanje, itd.

A naše stranke nisu naše nego svoje. Tu nema interesa za zajednicu nego za krug ljudi koji se kandidira i onih koji ih financiraju. Uglavnom, kako vidite na svo primjeru, teško je jednom ekonomisti objasniti da sve može biti drugačije i bolje jer je on učio drugačije.

Od svih stranaka jedino mogu biti siguran za stranku Ivana Pernara, za koju ću i dati svoj glas.

http://zelenapolitika.wordpress.com/2011/01/05/promjena-monetarne-politike/
http://zelenapolitika.wordpress.com/2011/07/27/pitanje-svih-pitanja/
http://s-p.hr/
Intervju koji sam dao Pernaru prije par dana:
http://s-p.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=242:razgovor-s-nostradurusom&catid=57:frontpage

Naravno, svatko od nas ima neke svoje verzije rješenja, pa tako i Pernar. Međutim, on je zasigurno najviše napredovao i moje pisanje mu je bio jedan od podloga za formiranje ciljeva stranke s-p.

Na mojoj stranici možete vidjeti i pismo Vladi i Predsjedniku, koje je također završilo bez interesa. Međutim, da ne mislite da samo njih nije briga, niti profesori na Fakultetima ek. znanosti ne brinu previše brigu što ne mogu matematikom pobiti naše argumente. Psi laju, a karavane prolaze. Pa ni prof. Kulić ne želi komunicirati, premda on govori dosta slično, samo bez rješenja. A ni Guste Sanitni ne želi previše usvajati nova saznanja, što se vidi po njegovoj zadnjoj izjavi kada je govorio da treba racionalizirati državni aparat.

Vi ste još daleko od toga da shvatite sve finese koje proizlaze iz nedostatka emisije nekreditnog novca. To je ono što smo rekli da dolazi slijedeće na raspravu:

1. Privatizacija ne daje rezultate, a mi imamo jednostavno objašnjenje zašto i zbog čeka je kontra produktivno
2. Investicije iz inozemstva nisu rješenje i kontraproduktivne su (primjer banke, t-com, itd.)
3. Pristup u EU je put u 100% siguran bankrot države.
4. Korupcija svih korupcija je preuzela 200 milijardi kuna aktive i na tome svake godine ubere 10 milijardi kuna prihoda

Itd. Cijela filozofija privrede je sasvim drugačija. Npr. nepotreban uvoz hrane koju možemo proizvesti je kontra produktivan.

BUBI je napisao/la:Kada su se ovakva nova razmišljanja počela javljati u Hrvatskoj? Zanimljivo zbog čega je ubijen taj Kenedy.

Ja tvrdima da je postojeći sustav beskonačno održiv, jer će banke beskonačno dugo imati interes odobravati kredite, a stanovištvo se neće brinuti sve dok će zadovoljavati svoje potrebe za proizvodima i uslugama i uvijek će gledati kako plaćati samo dospjeli dug.

Grčka je u problemu, samo zato, jer im više nitko ne želi odobriti novi kredit.

Zavjerama se ne bavim. Postoji velika koencidencija između atentata i predhodne emisije greenback dolara od strane USA vlade. Bill Stil to dovodi u vezu.

Ako je i smrt sustava, život, onda je beskonačno održiv. Vi imate pravo na svoje vjerovanje, a mi imamo pravo da svoje argumente dokažemo običnom matematikom i poznatim ekonomskim formulama (koje vi ne priznajete).

Ja sam poslao više e-mailova na profesore Ekonomskog instituta (Sandra Švaljek i kompanija), koji se bave monetarnim problemima i pozvao ih da dokažu matematikom da ja nisam u pravu. Nisam dobio niti jedno pismo natrag. Eto toliko o časnom profesorskom zvanju. Sakrili su se u mišju rupu. Ne smiju reći ni da nisam ni da jesam u pravu. Bilo što da kažu, pogrešno je sa stanovništa njihove profesionalne stručnosti.

Evo i dalje dajem riječ, ako netko može matematikom dokazati da su izvedeni dokazi neispravni i da sam pogrešio, da ću prestati pisati o monetarnoj regulaciji. Onaj koji bi me pobio, imao bi rješenje krize na neki novi način i samim time kandidaturu za Nobelovu nagradu. Dakle, izvrsna prilika da se zaradi milion dolara.

BUBI je napisao/la:Grčka je u problemu, samo zato, jer im više nitko ne želi odobriti novi kredit.

Grčka nije u problemu jer im nitko ne želi dati kredit nego što njihov dug raste sve brže i brže, a rješenje sada ne postoji. Pogledajte primjer: tko bi uzimao Njemačke obveznice kad su Grčke 2 puta bolje. Kužite. Osim toga, tu ne pale oni sistemi izjednačavanja kamata - kapital ide prema višim kamatama, jer je to sračunata politika. Da bi Grčka bila dobar uvoznik njemačkih proizvoda, ona mora biti nekonkurenta i imati skupo financiranje. Bankarima nije cilj da je Grčka super konkurentna. Njima je bitno da imaju način da izvlače profit. A to je puno bolje kad je država nekonkurentna. Osim toga, tu su ulagale njemačke i francuske banke dakako po višim kamatama i na taj način ih učinile skupima, a dobrom ponudom novca su ih učinili odličnim kupcima njemačkih i francuskih roba.

Grčka se ne može izvući jer bi netko trebao preuzeti njene dugove. Takvih kandidata nema. Na redu su mnogoljudnije države, a tada će sve krenuti u kaos. Grčka situacija nam se smješi za samo 5 godina, ako kukuriku koalicija osvoji izbore.

"Ako je i smrt sustava, život, onda je beskonačno održiv"

Gomilanje dugova nazivate smrću sustava, ali tvrdim da je svaki dospjeli dug otplativ, ako je može dobit novi kredit i na tome počiva cijeli postojeći sustav. Kada bi se zaustavilo kreditiranje, tada bi kreditori srušili sami sebi sustav u kojem odlično zarađuju, a dužnici zadovoljavaju svoje potrebe za proizvodima i uslugama. Dakle sustav može umrjeti samo prestankom kreditiranja i time bi dugovi zaista bili neotplativi, a sve dtok postoji mogućnosti kupovanja kredita, dugovi samo izgledaju neotplativima.

Kada ste počeli razmišljati na takav drugačiji način?

Ako Grčka nije u problemu, samo zato što joj nitko neće odobriti kredit, znači da danas Grčka može kupiti kredit. Dakle treba izračunati ukupni (dospjeli i nedospjeli) dug Grčke na dan izračuna (recimo danas), nakon toga treba vidjelit koliko od tog izračunatog duga dospjeva na dan 31.12.2011., nakon toga treba na taj dan dignuti kredit u visini dospijeća duga i takav postupak ponavaljati svakog 31.12. svake godine u beskonačnost.

BUBI je napisao/la:
Kada ste počeli razmišljati na takav drugačiji način?

Evo čitajte:

Moji prvi postovi i tema: http://www.forum.hr/showthread.php?t=494832

Naći ćete dokaze koje nisu mogli pobiti još bolji ekonomisti koji su na forumu.

Imate zatim novu temu o reformi: http://www.forum.hr/showthread.php?t=620347

Pročitajte i to. Obratite pažnju na somieda. On je tu najbolji ekonomista i od njega sam dosta naučio.

A imate i temu Bankarstvo by Ivan Pernar (& Nostrađurus) koju je započeo Pernar: http://www.forum.hr/showthread.php?t=651519

Kasnije, kad je Ivan zapeo, ja sam mu preuzeo glavno zagovaranje, ali sam ga pitao za dozvolu da branim njegovu stranu preko mojih rješenja.

Tu ima dosta postova, ali zbilja možete i dosta naučiti.

BUBI je napisao/la:Ako Grčka nije u problemu, samo zato što joj nitko neće odobriti kredit, znači da danas Grčka može kupiti kredit. Dakle treba izračunati ukupni (dospjeli i nedospjeli) dug Grčke na dan izračuna (recimo danas), nakon toga treba vidjelit koliko od tog izračunatog duga dospjeva na dan 31.12.2011., nakon toga treba na taj dan dignuti kredit u visini dospijeća duga i takav postupak ponavaljati svakog 31.12. svake godine u beskonačnost.

Grčka može samo prebijati dugove još većim kreditima. Problem u svemu je što se tu stvara ogromna zarada (u eurima) na nikakvom poslu, i postaje sve veća i veća. To se zove obezvređivanje valute. Stvara se velik dotok eura koji kvare krhku ravnotežu u kreditiranju i euro apsolutno slabi. Postaje običan papir koji se tiska u sve većim količinama.

Hvala na ponuđenim linkovima, budem ih pročitao.

Kako bi vi jednostavno opisali cilj ekonomije?

Osobno bih rekao da je to zadovoljenje potreba stanovništva za proizvodima i uslugama.

Zašto bi se ekonomija toliko trebala brinuti o dugovima? Bitnije je da nam ti dugovi omogućuju da budemo siti.

Bi li nam reformirani monetarni sustav donio više blagostanja, nego što sada imamo(makar i na dug)?

BUBI je napisao/la:Hvala na ponuđenim linkovima, budem ih pročitao.

Kako bi vi jednostavno opisali cilj ekonomije?

Mene uopće ne zanima ekonomija. Mene zanima ispravna regulacija količine novca u ekonomskom sustavu. Ona je temelj za financijski opstanak države.

Zašto bi se ekonomija toliko trebala brinuti o dugovima? Bitnije je da nam ti dugovi omogućuju da budemo siti.

Zašto bi se stoka u toru trebala znati što je čeka na kraju uzgoja? Možda je bolje da bude iznenađenje? Želite li se ponašati kao obično stado ovaca ili upotrijebiti mozak za bolje sutra?

Bi li nam reformirani monetarni sustav donio više blagostanja, nego što sada imamo(makar i na dug)?

Naravno, pa to je i cilj. Vi niste očigledno u toku. Sjetite se produženja radnog vijeka do pune mirovine. Francuzi su štrajkali 2 tjedna i ujeo vuk magare. Ćorak. Neki se kunu da je to zbog dužeg života. A ja se kunem da je to posljedica nečeg drugog. Kako će bilo koji mio fond stvarati profit za umirovljenika, ako taj profit iza sebe nosi još veći dug nekim drugima. Takva ekonomija je osuđena na propast. Osim toga, kumulirane kamate na kreditni novac izvlače ogromne sume u bankarske ruke i normalno je da se ne može zaraditi za mirovine kad novac ide na plaćanje nepotrebnih kamata (glavnica uvijek raste, pa prebijanje kredita u konačnici znači nastavak plaćanja još većih kamata na još veću glavnicu).

Sjetite se potpisivanja peticije za zakon o radu, da bi zakon bio suspendiran jer "nema novca".

Sjetite se izjave "trebamo niže kamate", a eksponencijalni račun kaže da niže kamate znače samo duži period do istog duga, ali ne i da imamo rješenja dugova.

Sjetite se "Trebamo rezati troškove države". Što je u redu ako se novac rasipa na neprioritetne stvari i luksuz, korupirane poslove, itd. Samo, Proračun je 50% bdp-a. Ako ga režemo, nema bdp-a, nema zaposlenosti koja ga stvara.

Sjetite se da nam ukupni dug ima tendenciju dupliranja svakih 5 godina. U početku se tvrdilo - nismo prezaduženi. A sad se već sve teže zadužujemo, a kamata je sve veća. To je Grčki put.

Sjetite se seljaka koji su uložili silne pare na farme, da bi sada srušili cijenu mlijeka u otkupu. Koja glupost, unijeli smo ogromne troškove u proizvodnju hrane. Totali debilizam.

Sjetite se samo privatizacije jer je trebalo napuniti proračun. Potpuno promašeno. Privatizacija povećava potrebu za deficitom proračuna - totalno kontra produktivno. Sad već i vrapci na grani znaju da privatizacija nije rešenje, ali ne i točnu istinu zašto i kako je to pogrešno (kao rješenje).

Sjetite se kako su svi vikali da se treba riješiti neprofitabilni poduzeća. A sami smo u raspravi zaključili da ne mogu biti svi novčano profitabilni. Nemoguće je riješiti se gubitaša dok imamo slab izvoz u odnosu na uvoz. Tj. dok nema dotoka novca.

U sve se to uklapa savršeno u ključni uzrok: emisija novca u privatnim rukama.

I sve se dokazuje matematikom, proračunskim tablicama i logikom.

Ako ste učili Keynesizam, mogli ste vidjeti da je čovjek razvio kompletnu teoriju kamatnih stopa, ulaganja države, održivosti rasta bdp-a i otplate kredita. A ja vam tvrdim da je to teška podvala jer je Keynes tu teoriju razvijao u doba kreditnog sustava, a on je prepametan da ne bi shvatio, da je model ekonomije koji zagovara, financijski neodrživ.

Također, tvrdim da je Ante Marković svojom reformom 90' godina namjerno stvorio hiperinflaciju. Nemoguće je da takav stručnjak nije znao da državna emisija novca i multiplikacija novca u bankama ne idu skupa.

Imam informacije da je Borislav Škegro bio u odboru HNB-a kada se HNB pretvorio u centralnu banku sukladno ESCB-u. A taj isti Škegro je navija za prodaju šuma i voda radi namirenja duga. Slučajno. Ni malo.

Mi imamo posla sa gomilom kolaboracionista koji za svoj sitni interes cijelu državu guraju grčkim putem. Obratite pažnju na moj članak o EU i slobodnoj trgovini (http://sites.google.com/site/financijskisustav/europska-unija; http://sites.google.com/site/financijskisustav/slobodna-trgovina). Kada je Gong (plaćen od EU) skupljao argumente protiv ulaza u EU i popisivao ljude koji se protive, ja sam im poslao ove argumente i oni su ih potvrdili da su stigli. Međutim u izvještaju Gonga se monetarni argumenti neulaza u EU ne spominju. A u pristupnom ugovoru sa EU se nigdje ne spominje ECB. ESCB ili HNB. Slučajno ili ne? Najbitnije poluge uništenja se nigdje ne spominju u tekstu ugovora (možda u zakonima na koje se poziva).

Kad jednom otkrijete prevaru na kreditnom novcu, to je kao da ste uzeli crvenu pilulu i postali protivnih sustava. Uskoro vam sve stvari postaju kristalo jasne i lako predvidive. I ne čudi me uopće da se RH ne može pomaknuti sa mjesta. Razlog je jednostavan. Treba nam novi kreditni šut tipa autoceste. A svašta se događa u zadnje vrijeme. Banke drže devize i zaradu u kunama mijenjaju u devize. Čini se da će kuna pasti. A možemo je održavati samo
stranim zaduživanjem. Mašala. Što bi mi bez strane valute. Propali bi.

----------------

Kad govorimo o blagostanju, sada banke vedre i oblače. Mogu uskratiti kredite ili ih davati. Kad dođe do reforme, toga više nema. Utjecaj banaka bi bio slab i nadomjestiv jer bi imali vlast nad novcem.

Poštovani gosp. Nostrađurus,

pročitao sam Vaš intervju dan Ivanu Pernaru, te vaše sudjelovanje na raspravi na forum.hr.

Priznajete da ste formalno ekonomski neobrazovana osoba, ali morate priznati i da ste izrazito nedemokratska osoba. Tvrdite da su vaše teze istinite i matematički dokazane, što ne znači da je vaša ideja isključiva i da sve druge ideje su neistinite i netočne.

Imate jedinstveno i zanimljivo razmišljanje. To još jednom potvrđuje i ova vaša rečenica:

"Mene uopće ne zanima ekonomija. Mene zanima ispravna regulacija količine novca u ekonomskom sustavu."

Poštujem vaš način razmišljanja( neću vam nikada reći:morate još puno učiti) i zanimljivo ga je čitati. Ne, niste glupi i ludi. Vaše razmišljanje svatko može prihvatiti ili ne prihvatiti.

Pitanje je: shvaćate li vi cilj i svrhu ekonomije? Ne, ne uopće, zato jer kažete da vas ekonomija ne zanima, a želite promijeniti monetarni sustav.

To ću vam objasniti na ovom plastičnom primjeru:

Dok ste studirali elektrotehniku, sigurno ste bezbroj puta koristili kalkulator. Kalkulator ste koristili da bi mogli brže i lakše točno izračunati određen matematički zadatak. Upravo zato je čovjek izmislio kalkulator. Vi ste pomoću kalkulatora rješavali zadatke, dok ste studirali elektrotehniku.

Zamislite sada da vam dođe jedan kolega s faxa i kaže sljedeće(ovako vi razmišljate o ekonomiji, pa zato težite reformi): Kolega, dok vi stalno tipkate po tom kalkulatoru, može vam se nokat slomiti, znoj sa prstiju može obrisati oznake na tipkama kalkulatora, ako dugo tipkate, može vas zaboliti prst, ako tipkate s dva prsta istovremeno možete isčašiti zglob u prstima, kolega zar vi ne shvaćate da postojeći model kalkulatora nije dobar(iako ste vi s tim kalkulatorom završili studij elektrotehnike)? Vi ga gledate u čudu! I kažete: pa meni je bitno da ja brzo izračuna i točno izračunam zadatak, ako ne želim slomiti nokat tipkajući, mogu ga satima rješavati olovkom na papiru, ali ja ipak želim odmah rješiti zadata i upravo to mi omogučuje kalkulator i zato ću ga i dalje koristiti upravo ovakvog kakav je. Vaš kolega će vam tada dostaviti silne excel tablice i grafikone u pdf. foramtu i tabele i matematičke formule, koje nepobitno dokazuju da je dugoročnim tipkanjem može slomiti nokat na kalkulatoru, pa bi zato trebao promijeniti kalkulator. I vaš kolega će razvijati ideju novog kalkulatora, u međuvremenu ste vi već završili fax s postojećim kalkulatorom i bili ste upotpunosti zadovoljni s postojećim kalkulatorom. Razmišljanje vašeg kolege, vas je samo omelo u studiranju, sva sreća da vam nije zabranio korištenje kalkulatora, ne bi nikad završili fax. Šovječanstvo je zadovoljno s postojećim kalkulatorom, čak i vi, jedino vaš kolega nije.

Upravo na taj način vi razmišljate o ekonomiji, kao vaš kolega o kalkulatoru. Nije cilj ekonomije da razmišlja kako vratiti dug, ako taj dug omogučuje da je stanovništvo sito, da kupuje hranu i da ne umire od gladi. Kada ekonomija ne bi omogučavala da dio ljudi kupuje hranu na dug, dio ljudi bi umro od gladi. Hrana je samo najjednostavnija i najosnovnija potreba.Znate li što znači riječ ekonomija u prijevodu na hrvatski(to vam niti Stoja ne bi znao)?

Imam ja još takvih, plastičnih primjera, ako vam ovaj jedan nije bio dovoljan.

Poštujem vaša razmišljanja( i razmišljanja imaginarnog kolege s faxa o kalkulatoru), ali takva razmišljanja ne donose blagostanje stanovništvu. Vaša razmišljanja su potrebna našem društvu, jer kada ne bi bilo alternative, ne bi bilo niti zanosti, zakona i pravila. Kad bi svi ljudi bili visoki 2 metra, kako bi znali tko je visok. Dobro je da ima i niskih ljudi, dobro je da postoje i vaš način razmišljanja, kao i razmišljanja vašeg imaginarnog kolege s faxa.

Možda ćete mislit da sam nedemokratičan, ali takav jesam. Ako imam dokaze koji su nepobitni, ne znam zašto bih nekome drugome davao za pravo dok on svoje argumente ne može dokazati na znanstveni način.

Vi isto tako možete imati svoje mišljenje o prijedlogu rješenja krize. To upravo točno i tako kažem. To je Prijedlog, okvirni plan i ima znanstveno utemeljene razloge. Ako se pojavi bolji, znanstveno utemeljen plan, nitko neće biti sretniji od mene.

"....ne znam zašto bih nekome drugome davao za pravo dok on svoje argumente ne može dokazati na znanstveni način."

Poštovani,

molim pročitati još jednom priču o vašm imaginarnomkolegi s faksa i vašem kalkulatoru. Tada opet pročitajte ovu gore osobno izrečenu rečenicu.

Slažem se s Vama upotpunosti , da su svi Vaši grafikoni, tabele,tablice, točne i matematički pomoću formula dokazane i time se potvrđuje istinita.

Ali u čemu je poanta(priče o vašem kolegi i vašem kalkulatoru i vašm razmišljanju u ekonomiji)?

Dakle, isto tako tvrdim da je vaš imaginarni kolega u pravu kada tvrdi da se tipkajući na kalkulator može slomiti nokat. To je točno i za to postoje dokazi. Dakle, nije sporna izjava imaginarnog kolege o kalkulatoru, niti dokazi njegovi, kojima potvrđuje svoju točnu i istinitu izjavu. Sporno je u tome, što upravo takav kalkulator, o kojem zbori vaš kolega, je vama omogučio da vi rješite sve zadatke i završite studij. Nadam se da razumijete da je kalkulator u ovoj priči dug, da je izjava o lomljenju nokta tipkajući na kalkulator zapravo vaša priča o dugu i kamati na dug, a da je vaš cilj pomoću kalkulatora rješiti sve zadatke i završetak studija, zapravo cilj u ekonomiji da se za novac(može i na dug) kupe proizvodi i usluge potrebne za zadovoljenje potreba. Dakle, kolega vas zamara nebitnim sadržajem(lomljenje nokta na tipkama kalkulatora), kada je za vas bitnije da tim istim kalkulatorom rješavate sve zadatke i završavate studij(cilj vaš glavni). Kad bi kolega znao koji je vaš primarni cilj(završetak faksa), tada vas kolega ne bi tupio trivijalnim problemom(koji zaista postoji-slomiti nokat na tipkama kalkulatora). Cilj u ekonomiji vam je kupnja proizvoda i usluga da bi ljudi bili zadovoljeni, a to mogu postići i na dug(kalkulator na kojem tipkajući možete slomiti nokat). Shvaćate, čime se ekonomija bavi? Ostvarenjem glavnog cilja, a to sigurno nije razmišljanje o kalkulatoru, nego završetak studija uz taj kalulator(ma kakav god bio). Shvaćate? Da vas je kolega uspio navesti na svoju priču, dan danas ne bi završili studij( ne bi ispunili svoj glavni cilj), i dalje bi razmišljali o kalkulatoru. Shvaćate koji je glavni cilj u ekonomiji, i koji je vaš glavni cilj bio u priči o kalkulatouru na studiju(ispunili ste ga jer niste dugo slušali kolegu)? Sadašnja ekonomija svoj glavni cilj ispunjava, ljudi kupuju proizvode i usluge, makar i na dug. Isto tako ste vi završili studij, uz pomoć kalkulatora, pa makar slomili nokte tipkajući na kalkulator. Shvaćate?

BUBI je napisao/la:


Pitanje je: shvaćate li vi cilj i svrhu ekonomije?

... Ja tvrdima da je postojeći sustav beskonačno održiv, jer će banke
beskonačno dugo imati interes odobravati kredite, a stanovištvo se neće
brinuti sve dok će zadovoljavati svoje potrebe za proizvodima i uslugama
i uvijek će gledati kako plaćati samo dospjeli dug.

Teško je odrediti to je vas naučio ovakvom načinu razmišljanja, ali sudeči po zadnjem postu vi sebi očito ne možete dopustiti krah vašeg moralnog deficita...

Jučer sam razgovarao s čovjekom koji radi na hitnoj pomoći, on mi je vrijedan izvor informacija o društvenoj stvarnosti, kaže da u posljednje vrijeme sve veči broj slučajeva takozvane "mekane psihjatrije", ljudi dolaze na hitnu zapravo zbog socijalnih problema, prisutna je neishranjenost i sav očaj neimaštine koji se reflektira paletom neizlječivih simptoma, a koje oni ipak moraju stvaiti u postupak "pretraga"... Međutim, gladnom, očajnom čovjeku blokiranog računa i pod ovrhama na pomaže medicina...Nemu se i porodica i život raspadaju.
Ali vi tvrdite da je takav sustav beskonačno održiv...

Pa tko će vam vjerovati?
Svatko tko ima i trunke zdravog rauma zna da je život na dug kockarski mentalitet, kockanje je patološka ovisnost za koju stručni nalaz govori da je iste snage kao i ovisnost o heroinu, gdje je kocka tu je i mafija, ljudi koji prihvaćaju taj mentalitet su moralno neintegrirane ličnosti, a ekonomija koja ga podržava jedan običan casino.

Da bi razumjeli poantu duga, morate razlikovati dospjeli i nedospjeli dug.

Primjerice imate ukupni dug s kamatom 6.000,00 kn, i taj dug dospjeva u 6 mjesečnih rata od po 1.000,00 kn. Vi imate mjesečnu neto plaću 3.000,00 kn. Ne možete reći da je dug od 6.000,00 kn neotplativ, samo zato jer je dohodak tek 3.000,000 kn. Zašto? Zato jer se ne uspoređuju kruške i jabuke. Dug od 6.000,00 kn je iznos za 6 mjeseci, a dohodak od 3.000,00 kn je iznos za 1 mjesec. Da bi uspoređivali dug i dohodak, morate imati isti nazivnik(ili dug podijeliti sa 6 ili dohodak pomnožiti sa 6). To je ono što svi neekonomisti ne razumiju. To neznanje rezultira izjavama o casino ekonomiji.Nerazumijevanje duga, dolazi, zbog uspoređivanja krušaka i jabuka, a to nije moguće. Shvaćate?

Što je casino? To je sustav u kojem 100 igrača igra i tek svaki stoti dobije, jer je tako kompjuterski programiran kasino aparat. Dakle nema veze s dugom. U kasinu 99 igrača gubi, a svaki 100.(stoti) dobiva, ali nitko ne zna je li on taj stoti koji će dobiti. Vjerojatnost dobitka je 1/100. Kakve veze ima vjerojatnost i dug? Nikakve, zato ne povezujte casino i dug. Shvaćate?

G. Bubi, ako vi podržavate financijski sadomazohizam u državi jer je tako zamišljen, to je vaša osobna stvar. Sa znanstvene strane ja to ne mogu podržati. Kako intelektualac i rodoljub dužan sam objaviti u čemu je problem države. A osim toga, treba razmišljati i za budućnost. Mi smo u stanju uništiti državu za 30 godina, a ne pitamo se kako je opstala 1000?

BUBI je napisao/la:Da bi razumjeli poantu duga, morate razlikovati dospjeli i nedospjeli dug.

Vi ne shvaćate da dug mora biti otplativ bez dizanja još većih kredita. Ako nije, to je dužničko ropstvo koje vodi u totalo uništenje na ime kamata. Uopće nije bitna ročnost.

Već sam vam rekao princip: Mi imamo manjak novaca danas i dižemo kredit. Sutra imamo opet manjak novaca i dug za kredit. Ako ne možemo imati višak novaca, ne možemo ni optlatiti dug. I tu činjenicu gledajte globalno. Sve ostalo je priča za naivne i malu djecu.

Slažem se s vama, narod kaže da će: "kat tad dugovi doći na naplatu"(time se u neznanju izjednačava dospjeli i nedospjeli dug, ali poslovica važi jer nisu svi ekonomisti u narodu) .

Dobro, ali ako (zaista objektivno) uzmemo u obzir da je bankama u interesu ovakav sustav, i da prodaju kredita za otplatu prethodnog duga, mogu zaustaviti jedino same banke, to bi značilo da se sustav urušava, tek kada banke prestanu odobravati nove kredite, a ti bi značilo da su same sebi otpilile granu na kojoj sjede, jer u tom trenutku će im realizacije nove prodaje kredita biti nula i istovremeno će im vrijednost potraživanja biti nula(neće se moći naplatiti), a to banke ne žele same sebi napraviti, barem teorijski. I sve ide u beskonačnost teoretski. Vidjet ćemo za 50 godina! Možda će dioničari banaka, jednog dana htjeti nešto drugačije.