Reforma monetarnog i bankarskog sustava

BUBI je napisao/la:Točno da u primjeru imate radnika u javnom sektoru(cestar), ali niste naveli da država i njegov dohodak oporezuje, nego samo da oprezuje dohodak privatnog sektora(poljoprivrednik i pekar), ali u kojoj to državi ima(osim u vašme modelu)?

Pitate se kako banke imaju novca za kredit? Ajmo sve vratiti na početak: komercijalne banke posuđuju novac uzkamatu od centralne banke, to je prvi i osnovni način kako banke dolaze do novca, ostali načini su: akumulirani depoziti, posudba od svoji podružnica i matica banke, posudba od druge banke, prihod od provizija, prihod od povrata na investiranje itd. Vi ste u svojem modelu iznjeli da je proračun uravnotežen, ali tada prihod privatnog sektora je nula, ali to nije točno jer se plaća i porez na dohodak u javnom sektoru( vi ste to zanemarili).

Da li shvaćate koliko je ova priča prodavanje magle?

Da prodavanje magle bi bilo kad bi imali model u kojem je porez na dohodak 100% i da se oporezuje samo privatni sektor i da javni sektor ne proizvodi nikakve proizvode i usluge na tržištu, nego da se financira isključivo iz državnih poreza i da je zaključak toga da je državni proračun uravnotežen tek kada privatni sektor ostane bez novca(jer je porez 100%) kako bi se platio javni sektor(prihodi su mu samo porezi države). To je prava demagogija, koja nema smisla, jer u praksi ne postoji.

BUBI je napisao/la:Dakle uveli bi samo emisiju nekreditnog novca. To direktno znači da bi komercijalne banke od centralne banke posuđivale novac bez kamata( nema troška tiskanja), a prodavale bi kredite tvrtkama i građanima uz kamatu.

Gdje sam ja to rekao? Država mora stvoriti monetarni stup vlasti, a ne centralnu banku koja će dijelit novac i to baš bankama. Neka ga zarade, ali pod uslovom da za svoju uslugu ne traže više od 50% od emitiranog novog novca. Apetiti banaka su preveliki. Bankarski sektor ima bolji profit od gospodarstva, a stvara samo dugove.
Vi dobro kažete da iza novca moraju stajati proizvodi. Danas iza emitiranog novca stoji još veći dug.

U primjeru balansiranog proračuna je jako vidljivo da bi dodavanje novca u opticaj stvorilo profit od rada u državi. Samo vi to ne želite priznati.

BUBI je napisao/la:Da prodavanje magle bi bilo kad bi imali model u kojem je porez na dohodak 100% i da se oporezuje samo privatni sektor i da javni sektor ne proizvodi nikakve proizvode i usluge na tržištu, nego da se financira isključivo iz državnih poreza i da je zaključak toga da je državni proračun uravnotežen tek kada privatni sektor ostane bez novca(jer je porez 100%) kako bi se platio javni sektor(prihodi su mu samo porezi države). To je prava demagogija, koja nema smisla, jer u praksi ne postoji.

To je istina koju ne želite priznati. Što je sa primjerom jednog stanovnika. Popapala ga je maca?

Primjer u kojem se oporezuje samo privatni sektor, a ne i javni, i da se javni sektor financira samo iz proračuna države( javni sektor nebi ostvarivao prihode od prodaje svojih proizvoda i usluga) ne postoji u praksi, pa ga ne treba niti razmatrati. Praksa nema poreze na dohodak 100%, i ne oporezuje samo privatni sektor i nadalje javni sektor ostvaruje prihode od svojih proizvoda i usluga, zbog toga se praksa uvijek razlikuje od ovog modela.

Jedan stanovnik u ekonomiji, da sad ste me podsjetili. Kako bi ostavrivao profit, ako imamo pretpostavku da se profit ostvaruje iz ekonomskog odnosa, a za ekonomski odnos je potrebno dvoje, dobro pitanje. Taj čovjek bi nepobitno imao neograničene potrebe za prozvodima i uslugama. Ovakva ekonomija bi se sastojala od jednog čovjeka, a koje bi ograničene resurse imao taj jedini čovjek(osim ljudskog rada)? Opet model, koji ne funkcionira u praksi. Kad bi imali čovjeka na pustom otoku( ili bekućnika u šumi), tada bi taj čovjek koristio resurse tog otoka, ne bi mu trebao novac(nema trgovine niti uvoza i izvoza).Inače zanimljiv model.

"Bankarski sektor ima bolji profit od gospodarstva, a stvara samo dugove.
Vi dobro kažete da iza novca moraju stajati proizvodi. Danas iza emitiranog novca stoji još veći dug.

U primjeru balansiranog proračuna je jako vidljivo da bi dodavanje novca u opticaj stvorilo profit od rada u državi."

Banke ne stvaraju dugove, nego prodaju kredite, a novac se mora vratiti, a ta obveza vraćanja predstavlja dug. Što je tu sporno? Problem jedino može imati pojedinac, koji je glavnicu spiskao, a ne investirao, pa ne može vratiti kredit, ali to nije problem banke, niti monetarnog sustava, niti problem društva, nego samog pojedinca.

Dodavanje novca u optjecaj stvara profit od rada, da zanimljiva izjava. Znači kad ne bi bilo novca, za rad bi dobivali nešto u kompenzaciji( npr. ja tebi pokosim travu, ti meni prekopaš vrt). Isto tako se može reći da dodavanjem novca u optjecaj, rad(i profit) se počinje vrednovati (samo)u novcu( prije je moj profit bio prekopan vr, a tebi pokošena trava).

Razmišljajući o tekstu gosp. Stojana o postojanju nekreditne emisije novca, zaključio sam sljedeće(iskreno se nadam da ovo pišem u ispravnom folderu na forumu):

Zapravo, nekreditna emisija novca postoji već sada u današnjoj ekonomiji.

Pretpostavljam da nekreditna emisija novca predstavlja novac, koji dužnik ne mora vratiti vjerovniku(niti glavnicu niti kamatu(Jesam li točno osobno pretpostavio?).

Ako je tako, tada bi nekreditna emisija takvog novca mogal nastati kada čovjek čovjeku posudi novac i nikad mu ne vrati, tada se takav novac može beskonačno dugo ukamaćivati.

Također komercijalne banke stvaraju nekreditni novac, primjerice razlika između više aktivne kamatne stope na kredite i niže pasivne kamatne stope na depozite, predstavlja iznos novca, koji se ne vraća nikome i može se beskonačno dugo ukamaćivati.

Nekreditini novac bi bio svaki novac, koji nije stečen radom, a ne mora se vratiti. Dobitci od igara na sreću, nisu nekreditni,jer je igra na sreću rad, ali zato primjerice nasljedstvo u novcu bi mogao biti takav novac.

Zanimljivo, ali(da nema ali to bi bilo za Nobelovu nagradu iz ekonomije!) budući nekreditni novac ne predstavlja nove dodatne novčanice, nego je to sve iz inicijalne emisije novca(uvijek samo kreditne, zbog troška tiskanja), dakle zapravo se radi o tome da je u ekonomskim procesima došlo do konverzije kreditnog u nekreditni novac.Ti ekonomski procesi mogu biti anomalije(čovjek čovjeku namjero ne vrati novac), ali i generirani od subjekta( banka namjerno ima veću aktivnu(na kredite) od pasivne(na depozite) kamate, ali i rezultat prirode(smrt čovjeka, koji je ostavio nasljedstvo).

Isto kao što novac zarađen u crnoj i sivoj ekonomiji, nije dodatno tiskan novac, nego je dio ukupnog novca koji se nalazi u ekonomiji, koja nije upotpunosti bijela, nego ima i sivu i crnu sferu.

Koje je mišljenje zagovaratelja nekreditne emisije novca?

BUBI je napisao/la:Primjer u kojem se oporezuje samo privatni sektor, a ne i javni, i da se javni sektor financira samo iz proračuna države( javni sektor nebi ostvarivao prihode od prodaje svojih proizvoda i usluga) ne postoji u praksi, pa ga ne treba niti razmatrati. Praksa nema poreze na dohodak 100%, i ne oporezuje samo privatni sektor i nadalje javni sektor ostvaruje prihode od svojih proizvoda i usluga, zbog toga se praksa uvijek razlikuje od ovog modela.

Jedan stanovnik u ekonomiji, da sad ste me podsjetili. Kako bi ostavrivao profit, ako imamo pretpostavku da se profit ostvaruje iz ekonomskog odnosa, a za ekonomski odnos je potrebno dvoje, dobro pitanje. Taj čovjek bi nepobitno imao neograničene potrebe za prozvodima i uslugama. Ovakva ekonomija bi se sastojala od jednog čovjeka, a koje bi ograničene resurse imao taj jedini čovjek(osim ljudskog rada)? Opet model, koji ne funkcionira u praksi. Kad bi imali čovjeka na pustom otoku( ili bekućnika u šumi), tada bi taj čovjek koristio resurse tog otoka, ne bi mu trebao novac(nema trgovine niti uvoza i izvoza).Inače zanimljiv model.

Klasično izbjegavanje odgovora jer se ništa ne mijenja, ako se taj čovjek umnoži milion puta.

BUBI je napisao/la:"Bankarski sektor ima bolji profit od gospodarstva, a stvara samo dugove.
Vi dobro kažete da iza novca moraju stajati proizvodi. Danas iza emitiranog novca stoji još veći dug.

U primjeru balansiranog proračuna je jako vidljivo da bi dodavanje novca u opticaj stvorilo profit od rada u državi."

Banke ne stvaraju dugove, nego prodaju kredite, a novac se mora vratiti, a ta obveza vraćanja predstavlja dug. Što je tu sporno? Problem jedino može imati pojedinac, koji je glavnicu spiskao, a ne investirao, pa ne može vratiti kredit, ali to nije problem banke, niti monetarnog sustava, niti problem društva, nego samog pojedinca.

Dodavanje novca u optjecaj stvara profit od rada, da zanimljiva izjava. Znači kad ne bi bilo novca, za rad bi dobivali nešto u kompenzaciji( npr. ja tebi pokosim travu, ti meni prekopaš vrt). Isto tako se može reći da dodavanjem novca u optjecaj, rad(i profit) se počinje vrednovati (samo)u novcu( prije je moj profit bio prekopan vr, a tebi pokošena trava).

Opet izbjegavate činjenice. Frameri bi kamate rado otplatili u mlijeku, ali eto ne ide. Trebate zapaziti da je čitav problem baš u tome profitu od rada. Kad bi svi radili bez profita, problema ne bi bilo.

BUBI je napisao/la:Razmišljajući o tekstu gosp. Stojana o postojanju nekreditne emisije novca, zaključio sam sljedeće(iskreno se nadam da ovo pišem u ispravnom folderu na forumu):

Zapravo, nekreditna emisija novca postoji već sada u današnjoj ekonomiji.

Pretpostavljam da nekreditna emisija novca predstavlja novac, koji dužnik ne mora vratiti vjerovniku(niti glavnicu niti kamatu(Jesam li točno osobno pretpostavio?).

Jedan dio je točan. To se zove otpisivanje duga i sanacija banke štampanjem novca. Međutim to je zakrpa koja nije pravo rješenje. Ima informacija da su to radile Kina i Poljska, ali ne mogu potvrditi tu informaciju.

Bez obzira što ste vi naučili u školi, važno je shvatiti da se ovdje ne govori o bjesomučnom štampanju novca bez pokrića. Također je važno shvatiti problem zadržanog profita tj. štednje. A najvažnije je shvatiti što imamo sada. Imamo sustav koji vlada ne kapitalom (materijanim sredstvima) nego dugom. A izvor svega je taj što je ekspanzija novčane mase na račun još većeg duga.

Ovdje imate XLS tablicu (https://sites.google.com/site/financijskisustav/Profit_zajednice.xls?attredirects=0) koju svi ekonomisti na forumu mrze jer pokazuje stvarno stanje događanja. Tu imamo ekonomske odnose, ali ne možemo postići da firme rade sa profitom sve dok država ne radi sa gubitkom. Na osnovu toga je nastao i nemogući zadatak:

1. zadatak je da se pokaže da rad i marljivost mogu završiti sa nekom sitnom štednjom. Evo primjera:

U jednoj državi sa milion radno sposobnih ljudi, a koja ima balansiranu trgovinu sa inozemstvom trebate postići da svi ljudi, koji će raditi 16 sati na dan poslove koje im vi odredite, da svaki dan mogu od svog rada uštedjeti samo po jednu kunu. I tako u nedogled. Kako ćete to postići! Ako možete vidjeti, ušteda od 365 kuna godišnje je mizerna, ali neodrživa za sve. Da ne govorim koliko duga već sad imamo po glavi stanovnika, a ne znamo kako postići uštedu od 365 kuna godišnje? .

To je jedan od 3 zadatka koji pokazuju apsurd kreditnog sustava na stranici: http://sites.google.com/site/financijskisustav/ekonomske-zablude

Rješenjem ovih zadataka vam ne gine Nobelova nagrada za ekonomiju.

Kažete da sadašnji sustav upravlja dugom, a ne kapitalom? To bi bilo upotupnosti točno, ako bi ukupni kapital bio stečen dugom, a ne radom i zaradom.

Novim kreditima(nova emisija novca) se pokriva postojeći dug, pa je dug veći(ali s dužim rokom dospjeća). To upotpunosti nije točno, jer banke za izdavanje svakog novog kredita ne posežu uvijek za dugom(depozit, centralna banka), nego su sposobne same kreirati novac na koji ne moraju platiti kamatu i mogu ga neograničeno ukamaćivati pozajmljujući ga u kredit.

Profit privatnog sektora uvjetovan deficitom državnog proračuna? Budem razmislio o ovoj tezi.Nisam još čitao o tome.

Ponuđeno rješenje 1.zadatka:

Treba postići štednju kontinuiranu štednju svakog pojedinca pod svaku cijenu?

( Nije mi jasno što s ljudima, koji nemaju dohodak i koji su poduzetnici, dioničari, investitori i nemaju neto plaću, trebaju li i oni štedjeti, budući ili nemaju dohodak ili su pravne osobe?)

To bi se moglo postići kada bi se eliminirala zarada stanovništva iz sive i crne ekonomije, tada bi svi imali neto plaću na računu u banci.Sada se može vidjeti tko koliko zarađuje, pa neka se zakonom odredi da stanovništvo s računa ne može povući 1% neto mjesečnog dohotka i tako možete u nedogled. Na kraju bi ostalie dvije skupine ljudi, prva skupina: ljudi koji su pravne osobe i druga skupina: ljudi koji su nezaposleni. Te dvije skupine nemaju neto mjesečne plaće pa nemogu štedjeti(njihova štednja je 1% od nula što daje nula, nula ne bi umanjivala štednju onih koji mogu štedjeti 1% neto plaće). Time bi svake godine(kontinuirano u nedogled!) imali manje od 1% štednje ukupnih neto plaća u društvu po glavi stanovnika(jer bi se računali i ljudi koji nemaju neto plaću).Riješeno!

Ponuđeno rješenje 2.zadatka:

"U jednoj državi, koja ima balansiranu trgovinu sa inozemstvom, cijene rastu 3% godišnje. Ako želimo održati istu kupovnu moć uz isti optok novca, prema postojećim zakonima, moramo količinu novca povećavati kreditima. Kako ćemo otplatiti kredit i kamate na njega kad je svaki novi novac opet kredit?"

Država kupi kredit s kamatom i s tim otplati sav prethodno postojeći dospjeli dug. Kako sad vratiti zadnji kredit s kamatom? Pozajmiti novi kredit( prije nego prva rata zadnjeg kredita dođe u dospjeće) i taj novi kredit investirati u proizvodnju, prihodima od proizvodnje plaćati kredit. Proizvodnja bi trebala biti vječna, i više se ne bi zaduživali, a imamo samo dva kredita(jedan s kojim smo platili sve prijašnje dospjele dugove i drugi kojim smo pokrenuli proizvodnju), a otplata kredita ima svoju zadnju ratu dospjeća(znamo je unaprijed). Nakon otplate zadnje dospjele rate kredita, proizvodnja i dalje traje i ne služi više za financiranje dospjelog duga, nego za financiranje štednje i tako u nedogled. Funkcioniralo bi zar ne.... Rješeno!

Ponuđeno rješenje 3. zadatka:

Za uvjeravanje vjerovnika da je dužnik i dalje kreditno sposoban zaslužne su agencije, koje ocjenjuju kreditni rizik svake pojedine države. Hoće li vjerovnik vjerovati takvoj agenciji, nije pod utjecajem vlade i centralne banke nacionalne ekonomije. Rješeno!

BUBI je napisao/la:Ponuđeno rješenje 2.zadatka:

"U jednoj državi, koja ima balansiranu trgovinu sa inozemstvom, cijene rastu 3% godišnje. Ako želimo održati istu kupovnu moć uz isti optok novca, prema postojećim zakonima, moramo količinu novca povećavati kreditima. Kako ćemo otplatiti kredit i kamate na njega kad je svaki novi novac opet kredit?"

Država kupi kredit s kamatom i s tim otplati sav prethodno postojeći dospjeli dug. Kako sad vratiti zadnji kredit s kamatom? Pozajmiti novi kredit( prije nego prva rata zadnjeg kredita dođe u dospjeće) i taj novi kredit investirati u proizvodnju, prihodima od proizvodnje plaćati kredit. Proizvodnja bi trebala biti vječna, i više se ne bi zaduživali, a imamo samo dva kredita(jedan s kojim smo platili sve prijašnje dospjele dugove i drugi kojim smo pokrenuli proizvodnju), a otplata kredita ima svoju zadnju ratu dospjeća(znamo je unaprijed). Nakon otplate zadnje dospjele rate kredita, proizvodnja i dalje traje i ne služi više za financiranje dospjelog duga, nego za financiranje štednje i tako u nedogled. Funkcioniralo bi zar ne.... Rješeno!

Ponuđeno rješenje 3. zadatka:

Za uvjeravanje vjerovnika da je dužnik i dalje kreditno sposoban zaslužne su agencije, koje ocjenjuju kreditni rizik svake pojedine države. Hoće li vjerovnik vjerovati takvoj agenciji, nije pod utjecajem vlade i centralne banke nacionalne ekonomije. Rješeno!

Još samo da dokažete da je to moguće. Ako vi nemate novca i ja vam dam 1000 eura pa ih vi pretvorite u kune, možete raditi s tim novcem što hoćete dok god je vaša bilanca sa vanjskim svijetom 0, vi možete vratiti samo 1000 eura. Od kuda vam novac za kamate? Ako ste sami u državi lakše je razmatrati. Ništa se u sumi ne mijenja kao vas ima milion kopija.

Prestanite prodavati maglu. Proizvodnja ne stvara novac za kamate (točnije zadržani novčani profit banke)!

Proizvodnja ne stvara novac za otplatu kamata, kao i teza da državni proračun mora biti u deficitu da bi privatni sektor bio u profitu, očito su temelji alternativne ekonomije.

Kad kažete da proizvodnja ne otplaćuje kamatu na kredit, to bi značilo da niti jedan poduzetnik od prihoda niti jedan radnik od neto plaće ne bi mogao otplatiti kamate na kredit. Probajte u praksi na maloj ekonomiji npr. zamislite kredit 10.000,00 kn s kamatom od 10% godišnje( ukupno 11.000,00 kn) i otplaćujte ga(stavljajte novac u ladicu svaki mjesec po 1.000,00 kn i u 12.mjesecu imat će te štednju od 1.000,00 kn) od neto plaće godinu dana i uspjet će te(vi tvrdite da nećete). Neozbiljno zaista!

BUBI je napisao/la:Kad kažete da proizvodnja ne otplaćuje kamatu na kredit, to bi značilo da niti jedan poduzetnik od prihoda niti jedan radnik od neto plaće ne bi mogao otplatiti kamate na kredit. Probajte u praksi na maloj ekonomiji npr. zamislite kredit 10.000,00 kn s kamatom od 10% godišnje( ukupno 11.000,00 kn) i otplaćujte ga(stavljajte novac u ladicu svaki mjesec po 1.000,00 kn i u 12.mjesecu imat će te štednju od 1.000,00 kn) od neto plaće godinu dana i uspjet će te(vi tvrdite da nećete). Neozbiljno zaista!

Mi govorimo o državi kao cjelini. Ako ne možete spoznati državu kao cjelinu, ne možete ni spoznati makroekonomiju. Postoji zakonitost koja se zove jednakost triju deficita.


Ne znam zašto od sebe pravite budalu i držite se teze koja ne stoji u ekonomskim zakonitostima?

Ja znam da vi želite pokazati da gradivo koje ste naučili u školi daje odgovore na pitanja, ali morate priznati da su vam neke stvari zatajili.

Dobro, samo se vi držite teze da proizvodnja, čak niti povećana proizvodnja, nikako ne otplaćuje kamatu na kredit. Na makroekonomskoj razini kada bi svi poslovni subjekti u državi koji proizvode (radnici i poduzetnici) imali naplaćene prihode od prodaje, naravno da bi plaćali kredite i kamate na glavnicu kredita. Inače se ne bi niti upuštali u kupnju takvog kredita, a niti banka im ne bi odobrila kredit, ako bi svi sudionici na tržištu znali(ekonomska teza) da je kamata neotplativa.

BUBI je napisao/la:Dobro, samo se vi držite teze da proizvodnja, čak niti povećana proizvodnja, nikako ne otplaćuje kamatu na kredit. Na makroekonomskoj razini kada bi svi poslovni subjekti u državi koji proizvode (radnici i poduzetnici) imali naplaćene prihode od prodaje, naravno da bi plaćali kredite i kamate na glavnicu kredita. Inače se ne bi niti upuštali u kupnju takvog kredita, a niti banka im ne bi odobrila kredit, ako bi svi sudionici na tržištu znali(ekonomska teza) da je kamata neotplativa.

Povećana proizvodnja ne otplaćuje kamatu jer trebate imati tržište koje ima novca. Ako oni do novca dolaze preko kredita tada vaša otplata kredita iza sebe krije kredit i još veći dug. U svemu tome ispada da nas banka dere jer nismo u stanju stvoriti novac bez duga.

Dobro, a zašto tvrdite da za otplatu glavnice ne treba dodatni novac na tržištu, a samo za kamatu treba?

Zar zato jer je glavnica kredita uložena u organizaciju proizvodnje, ne i kamata?

BUBI je napisao/la:Dobro, a zašto tvrdite da za otplatu glavnice ne treba dodatni novac na tržištu, a samo za kamatu treba?

Zar zato jer je glavnica kredita uložena u organizaciju proizvodnje, ne i kamata?

Vi se opet šalite. Ako vam dam 100 eura i tražim 110, tada nemate 10 eura za kamate. Zar ne. Ako potrošite glavnicu, tada nemate ni glavnicu. Međutim, ako državu gledamo u cjelini, tada ako ubacimo milion eura, ako ih nismo potrošili na uvoz veći od izvoza, tada nemamo za kamate.

Tj. budimo pametniji i recimo da je svaki kredit današnji priljev novca, a sutrašnji još veći odljev. Ako danas nismo došli do viška novca, tada se ništa neće promijeniti ni u budućnosti. Manjak ćemo riješiti priljevom od kredita i stvoriti još veći odljev u budućnosti. Više nego očigledno je da bez mogućnosti stvaranja viška novca u početku ne možemo otplatiti kredite. Realan višak novca je moguće stvoriti jedino od izvoza većeg od uvoza (današnja zakonitost). Samo ne mogu imati sve države taj uvjet u isto vrijeme. To je poker sustav u međunarodnoj trgovini.

Odlična rečenica da je svaki kredit sadašnji priljev, a budući još veći odljev novca.

Samo se ne slažem da se kamata na dug i glavnica duga mogu financirati isključivo izvozom(i većim izvozom od uvoza). Zašto ne bi na domaćem tržištu prodavao proizvod po cijeni od 880 kn(oko 110 eur)? Pritom sam investirao 100 eur u proizvodnju, a moram vratiti 110 eur. Kad bi ja bio jedini u svojoj ekonomiji(vi bi bili bankar), da samo tada bi morao u izvoz. Ali ako sam ja jedini u svojoj domaćoj ekonomiji, mogu ići u inozemstvo raditi(doma nema smisla organizirati proizvodnju kad nema ljudi osim mene) i zaraditi od neto plaće tih 110 eur.

Ta rečenica ima značenje u članku: https://sites.google.com/site/financijskisustav/izvori-novcanog-profitiranja. Tu sam malo analizirao kako se stvara sadašnji novčani profit na ime još većih dugova.

Međutim, vi nikako da shvatite bit problema. Fali novac za profit banke. On je trošak u budućnosti koji ne možete stvoriti nego izvozom većim od uvoza. Tu pada u vodu da je država neovisna jer je očigledno da bez stranog novca ne funkcionira.

A onda se zapitamo od kuda taj strani novac i smrači nam se pred očima. Opet od nečijeg duga. To je međunarodna poker ekonomija.

"Fali novac za profit banke. On je trošak u budućnosti koji ne možete stvoriti nego izvozom većim od uvoza. "

Dakle ja nikako ne mogu stvoriti prihod na domaćem tržištu s kojim bi platio i kamatu na kredit, a kredit sam uložio u proizvodnju i prodajem proizvode isključivo na domaćem tržištu. Ne može biti istinita ova rečenica. To bi značilo da se domaćom proizvodnjom mogu zadovoljiti sve domaće potrebe ljudi i da su te domaće potrebe ljudi jednake glavnici duga, a kamata se uvijek mora naplatiti dodatnom prodajom u inozemstvu, odnosno zadovoljenju potreba ljudi u inozemstvu. Po tome, niti jedan kredit se ne bi mogao vratiti s kamatom, ako se dio dohotka(prihoda) ne bi ostvarivao na inozemnom tržištu. Ne, to je nemoguće. Prema tome onaj tko dohodak(prihod) ostvaruje samo na domaćem tržištu, uvijek bi imao neplaćenu kamatu i nikad ne bi ostvarivao štednju. Ne nemoguće. To bi značilo da izvoz nije dobra volja izvoznika(ili pohlepa za većom zaradom ili čisto rješavanje neprodanih zaliha) nego čista nužnost da bi se plaćale kamate( i stvarala eventualna štednja). Ne nemoguće, ne vjerujem u to.

Vjerujte jer je kredit u eurima ili dolarima, kao i kamata. Da li je sad jasnije.

Ako je kredit u eurima, a mi to stavimo u devizne rezerve i emitiramo kune, kod vraćanja kredita se potroše sve devizne rezerve i fali eura za kamate. Do njih se dolazi izvozom većim od uvoza.

Kada bi neki stranac trebao naše kuna to bi bilo kod kupovine naše robe. Npr. turizam je time izvoz. time bi dobili eure za plaćanje kamata.

Međutim, kada se vratimo na početak vidimo da smo sami mogli stvoriti novaca koliko nam treba, pod uslovom da ih ne trošimo na uvoz.

Da li ste vidjeli ekonomsku bezvezariju. Ako ne trošimo na uvoz, tada možemo sami sebi izdati kuna koliko trebamo jer nam devizne rezerve nisu bitne.

Dakle ovako, da razmislim. Kupim kredit u eurima. Eure promijenim u kune u centralnoj banci, po srednjem tečaju HNB na dan transakcije, HNB drži te eure kod sebe, ja imam kune. HNB je kune prvotno pribavio emisijom kuna, a ja sam eure pribavio kupnjom kredita(očito u inozemstvu). Sada HNB ima eure, a ja imam kune i po tečaju to bi bila ista vrijednost. Ja s kunama organiziram proizvodnju na domaćem tržištu.

Sada kažete da se otplatom kredita u eurima otplate devizne rezerve u eurima. Ali kredit otplaćujem ja(jer sam ja kupio kredit), a ne HNB, zar ne? Ja kredit u eurima otplaćujem sa svojim prihodom ostvaren u kunama na domaćem tržištu. Kakve veze ima HNB, s mojoj obvezom plaćanja kredita u eurima?

A da sam kupio kredit u eurima u HNB, ali tada bi meni HNB prodao kredit po većoj kamati, nego po kojoj je pribavio eure.

BUBI je napisao/la:Dakle ovako, da razmislim. Kupim kredit u eurima. Eure promijenim u kune u centralnoj banci, po srednjem tečaju HNB na dan transakcije, HNB drži te eure kod sebe, ja imam kune. HNB je kune prvotno pribavio emisijom kuna, a ja sam eure pribavio kupnjom kredita(očito u inozemstvu). Sada HNB ima eure, a ja imam kune i po tečaju to bi bila ista vrijednost. Ja s kunama organiziram proizvodnju na domaćem tržištu.

Sada kažete da se otplatom kredita u eurima otplate devizne rezerve u eurima. Ali kredit otplaćujem ja(jer sam ja kupio kredit), a ne HNB, zar ne? Ja kredit u eurima otplaćujem sa svojim prihodom ostvaren u kunama na domaćem tržištu. Kakve veze ima HNB, s mojoj obvezom plaćanja kredita u eurima?

A da sam kupio kredit u eurima u HNB, ali tada bi meni HNB prodao kredit po većoj kamati, nego po kojoj je pribavio eure.

Možda će vam ova slika pomoći:



Cijeli članak je na: https://sites.google.com/site/financijskisustav/kreditni-sustav

Još jednom:

1. Vi dižete kredit u eurima
2. Mijenjate eure u HNB-u i ona izdaje friške kune, a vaši euri idu u deviznu rezervu
3. Vi radite što hoćete s tim kunama i ako možete zaradite ih za otplatu duga (glavnica + kamate)
4. Vi mijenjate kune i dobivate devize kojima plaćate dug.

Ima samo jedan mali ali:

1. HNB mora imati devizne rezerve veće od vašeg pologa deviza upravo za kamate. A do njih možete doći samo ako je izvoz veći od uvoza ili ako se neke druge budale vani zadužuju pa ima eura u deviznim rezervama za vas. Ali neće biti za njih. HNB je tu mjenjačnica.

Rješenje problema: Grčki model - stalno uzimati sve više kredita. Samo jednom to dođe na naplatu.

Još jednom vam skrećem pažnju da u slučaju kada se glavnica deviza ne koristi (ne troši za uvoz), da je tada kunski kredit mogla izdati sama HNB i to u količini kojoj želi bez vanjskog duga. Unutrašnji dug je lako otpisati.