Reforma monetarnog i bankarskog sustava

Postoji li veza između uzroka i posljedica? Da li se samo bavimo posljedicama (dužnička kriza, nezaposlenost, problemi deficita proračuna, nedostatak novca - nelikvidnost, bankroti firmi, rad bez plaće, niske mirovine, razni porezi bez mozga, rad skoro do groba, itd)? Većina naših ekonomista o ovim reformama šuti kao zalivena. Isto je i u medijima. Da li je to slučajnost ili organizirano zataškavanje?

U Americi je senator Dennis Kucinich već pokrenuo prijedlog zakona za ukidanje FED-a i uvođenje novčane emisije. Mislim da planira podići visoku obaveznu rezervu bankama radi onemogućavanja stvaranja inflacije.

Ekonomista Simon Dixon je napisao na svom blogu izvrsne tekstove o razlozima za reformu monetarnog i bankarskog sustava.

U Engleskoj postoji pokret Pozitivni novac koji također ukazuje na iste probleme i reformu.

U Kanadi Roger Langrick govori također o reformi i bankarstvu djelomične rezerve.

I naravno tu je izvrsan video iz 1996. godine "The Money Masters" u 22 nastavka sa titlom na Hrvatskom. Obrađen je nastanak problema i rješenje.


Drugi, također dobar video je "Tajna Oz-a" o centralnim bankama u trajanju 110 minuta sa titlovima na srpskom:


I tu je fenomenalna emisija o pljački putem prijetvorbe banaka na nezakonit način u RH. OBAVEZNO POGLEDATI!


I tu je emisija Radio Libertuma "Mala škola demokracije" 08.01.2013. sa Sulejmanom Tabakovićem koji govori kako poništiti privatizaciju. OBAVEZNO POGLEDATI!


Imamo tu i stranicu Prosperity iz Škotske, koja desetljećima obrađuje ovu temu.

Tu više nisu u pitanju priče o zavjerama nego potvrđena stvarnost. Pa i sam sam dokazao matematikom da postojeći sustav ne dozvoljava pokrivanje vlastitih troškova.

Da li se može skinuti magla sa naših očiju i progledati čisto? Kome je u cilju da se gospodarski i financijski uništimo?

Niti jedna stranka u Hrvata ne razmišlja o zaokretu u makroekonomskoj politici? Da li nemaju pojma ili imaju druge interese?

Tko je za provođenje monetarne i bankarske reforme i da li uopće o tome razmišlja kao temeljnom problemu?

Hajde jednom da na forumu napokon napravimo nešto konstruktivno - da se argumentirano kaže što je istina, a što laž o sustavu u kojem živimo. Mislim da je ova reforma najvažnija te da bi se zbog nje trebala potpisivati peticija (a ne protiv vlade). Tko je za?

Ako treba dizati bunu, tada bi ova reforma trebala biti jedan od prvih zahtijeva. Zašto to nikad ne pada na pamet masama u svijetu? Da li je zataškavanje od medija, političara i struke učinilo od svih nas ovce za šišanje?

I računica kaže da se naša država se nepotrebno zadužuje 1,3 miliona kuna na sat (12 milijardi kuna godišnje). Za vladanja jedne vlade to je 48 milijardi kuna duga sa kamatama. Da li je neznanje naš najveći neprijatelj?

I naravno, molio bih za argumentirano i ozbiljno nastupanje.

Tko je ikad želio znati kako funkcionira kreditiranje bez kraja može to preko ove slike: Važno je za primjetiti da jedini realni novac koji se može pojaviti je onaj od kamata koje centralna banka daje na sredstva obavezne rezerve. Tih sredstava je tek 10%, a kamata manja od 1%. Ukupan priljev je stoga manji od 0,1 posto godišnje na ukupnu masu plasiranog novca.

Prema tome, nema realnih mogućnosti da se pokrije bilo čija zarada, a da se na drugoj strani ne stvori još veći dug.

Nedavno gostovanje Ivana Pernara možemo okarakterizirati kao kvalitativni pomak ka rješenju:

  Svi koji niste gledali možete to pogledati:


https://www.youtube.com/watch?v=JMZsYfyPwzo

  Ovo je jedan od najboljih istupa koji govori u kom grmu leži zec! Nije rekao sve što je bitno, ali je rekao puno više nego što će to reći Slavko Kulić, Ljubo Jurčić ili Guste Santini.

Prema članku Pernarov gospodarski model za spas Hrvatske, Ivan Pernar je napravio najbolji potez za Hrvatsku jer je sada jedini provedivi plan za izlaz iz krize preuzeo kao temeljni plan svoje stranke na kojem će se graditi strategija razvitka.



Što drugo reći, nego glasajmo za Pernara! Izbore bi trebala dobiti stranka koja ukida dužničko ropstvo u državi.

Svi vi koji razmišljate što zahtijevati od vlade da se krene prema rješenju trebate zahtijevati:


Razlog je jednostavan. Vlast nad emisijom novca se treba vratiti kao stup monetarne vlasti u države ruke. Banke i ostali ne smiju raditi operacije koje imaju obilježje emisije novca. Tj. ne smije više biti kreditnog buma jer on vodi u inflaciju zbog nemogućnosti podmirenja troškova koje stvara apetita banaka za zaradom.

http://sites.google.com/site/financijskisustav/razdvajanje-stvaranja-i-posudivanja-novca

Kada država dođe ponovo u posjed emisije novca, ukinućemo dužničko ropstvo novcu kao još većem dugu.

Pozivam sve da ovaj zahtijev stave na 1. mjesto u svakom prosvjedu za rješenje krize (nezaposlenosti, kredita, mirovina, skupih školarina, niskih penzija, nepotrebne privatizacije). Samo nas jedinsto može izvući iz ekonomskog ropstva u koje smo se uvalili.

Živi i pametni bili!

Nekreditna emisij novca nije rješenje za kreditnu krizu( nemogućnost plaćanja dospjelih rata kredita), jer takav novac nema pokriće u proizvodima i uslugama na tržištu.

Nekreditno emitiranim novcem možete jednokratno otplatiti sve dugove( i one nedospjele), ali time se stvara inflacija na tržištu, jer se povećava količina novca u optjecaju.

Ukupna postojeća novčana masa na tržištu jednaka je vrijednosti proizvoda i usluga na tržištu.

Nekreditno emitiran novac je novac, koji nema pokriće u proizvodima i uslugama na tržištu.

Ako bi svoje potrebe za plaćanjem proizvoda i usluga( i kredit je proizvod), podmirivali nekreditnom emisijom novca, takav scenarij bi mogao ići u nedogled i stvarala bi se neograničena inflacija( stalno bi se nekreditno emitirao novac).Gdje bi bio kraj nekreditne emisije novca? Otplatite sve postojeće dugove i što onda? Opet u krug?

Treba vam novac za novi auto, ne želite zaraditi potreban novac, nego kupite kredit u poslovnoj banci i opet ga otplatite jednokratno nekreditnom emisijom novca. Što time dobivate? Otplaćen kredit za auto i povećanu količinu novca na tržištu, čime ste stvorili inflaciju novca. Onda vam kontinuirano treba novac za benzin, a to ćete opet financirati kreditom, jer ne želite raditi i zaraditi, i onda opet kredite za benzin pokrivate nekreditnom emisijom novca, čime ste stvorili još veću količinu novca na tržištu i time veću inflaciju novca.

Nekreditna emisija novca nije rješenje za dužničku krizu, jer stvara količinu kovca, koja nema pokriće u proizvodima i uslugama na tržištu i time stvara inflaciju novca. Rješenje je u zarađivanju novca( država uprihoduje novac pomoću poreza), ne putem novih kredita, nego putem povećanja prihoda( drižavni primarni prihod je porez), kako bi se otplaćivali dospjeli dugovi. Ne smije se više trošiti, nego što se zaradi., to je bit.

BUBI je napisao/la:Nekreditna emisij novca nije rješenje za kreditnu krizu( nemogućnost plaćanja dospjelih rata kredita), jer takav novac nema pokriće u proizvodima i uslugama na tržištu. .....

G. Bubi, da li se možemo dogovoriti da rješavamo jedno po jedno pitanje. Prvo, koliko znate o sadašnjoj emisiji novca?

Znam sasvim dovoljno, koliko sam naučio iz ekonomske teorije, prema kojoj novac ima pokriće u proizvodima i uslugama.

BUBI je napisao/la:Znam sasvim dovoljno, koliko sam naučio iz ekonomske teorije, prema kojoj novac ima pokriće u proizvodima i uslugama.

Odlično. A sad nam recite kako ćete u postojećem sistemu povećati količinu novca zbog rasta stanovništva i povećanja trajnih vrijednosti na tržištu.

Imamo i jedan ozbiljan problem koji se stavlja pod tepih. Inflaciju. Nebitno je sada zašto je imamo. Pretpostavka je da sa povećanjom cijene treba sve više novca u sustavu samo da bi se održala kupovna moć. Koje rješenje se sada koristi za rješenje ovog problema? Odgovori tipa ubrzajmo cirkulaciju novca nisu ozbiljni jer su praktično neizvedivi.

Ne bi povećao količinu novca na tržištu zato jer se povećao broj stanovnika u svijetu. Ukupna količina novca na tržištu ovisi o vrijednosti svih proizvoda i usluga na tržištu.

Na svijetu ne postoji jedan novac(jedna valutavaluta), koju bi trošili svi ljudi svijeta na jednom svjetskom tržištu(jedna monetarna unija za cijeli svijet), uostalom niti ne postoji jedna svjetska centralna banka(koja bi tiskala takav novac). Količina novca ne ovisi uopće o broju ljudi na tržištu,( na tržištu postoje i pravne osobe(tvrtke)), nego ovisi o vrijednosti svih proizvoda i usluga na tržištu . Količina novca na tržištu mora biti jednaka vrijednosti svih proizvoda i usluga na tržištu. Kada ta jednakost nepostoji, tada imamo povećanu količinu novca(inflacija) ili obrnuto(deflacija).

Ne možete cijeli svijet gledati kao jedno tržište od 7mlrd ljudi ( i koliko pravnih osoba?), jer u svijetu postoji više tržišta(država i monetarnih unija), koje imaju svoju valutu, svoju centralnu banku, svoje komercijalne banke i svoje ljudi i svoje tvrtke i zato jer količina novca na svakom pojedinom tržištu(država, monetarna unija) isključivo ovisi o vrijednosti svih proizvoda i usluga na tom tržištu).

Dakle povećanje količina novca u svijetu, samo zato jer se povećao broj ljudi u svijetu, nije točno razmišljanje, jer količina novca ovisi o vrijednosti proizvoda i usluga na tržištu.

Također ponudu novca u svijetu ne možete gledati jedinstveno( ne razmatrajući svaku državu i monetarnu uniju zasebno), jer ne postoji jedna svjetska valuta, ne postoji jedna svjetska centralna banka i ne postoji jedna jedinstvena monetarna unija koja bi obuhvaćala cijeli svijet.

Količina novca nema veze s rastom broja ljudi u svijetu, nego osvisi o vrijednosti proizvoda i usluga na tržištu na kojem djeluje ta valuta i ne može se gledati ponuda novca na svjetskoj razini i broj ljudi na svjetskoj razini, jer nema svjetskog novca, svaka država i monetarna unija ima svoju centralnu banku, svoj novac i svoje tržište proizvoda i usluga i svoje potrošače(ljude) i svoje proizvođače(pravne osobe).

Teza:"Povećanje cijene proizvoda i usluga zahtjeva povećanu količinu novca da bi se održala kupovna moć."

Cijena konkretnog proizvoda poraste, a plaća potrošača ostane ista, tada će potrošač kupiti skuplji proizvod na kredit, ili će ga kupiti manje ili ga neće uopće kupiti(kupiti će jefitniji suptitut), može ga i ukrasti, može promijeniti poslodavca koji će mu dati veću plaću, pa će moći kupiti skuplji proizvod, može investirati( štednja, investicijski fond,kladionica) pa zaraditi da bi kupio proizvod po skupljoj cijeni.

Povećana cijena bi se platila ili većom plaćom, ili kupnjom kredita, ili dodatnom zaradom(investicije) ili se proizvod ne bi kupio ili bi ga potrošač ukrao.

BUBI je napisao/la:Ne bi povećao količinu novca na tržištu zato jer se povećao broj stanovnika u svijetu. Ukupna količina novca na tržištu ovisi o vrijednosti svih proizvoda i usluga na tržištu. ....

Ajmo se mi malo odmaknuti od proizvoda te ponude i potražnje. Ne trebamo grabiti u širinu previše. Hajmo samo vidjeti logiku razmišljanja.

Više ljudi više stvara, slijedi treba više novca, ako su cijene konstantne. Svi imamo mjesečne troškove koje ne možemo previše ubrzati jer bi povećali troškove transfera novca. A osim toga, niste se dotakni ni inflacije. Od kuda nam inflacija, ako je sad sve perfektno?

Inflacija nam dolazi jer imamo više novca, nego što iznosi vrijednost proizvoda i usluga na tržištu. Tržište stalno teži ravnoteži, pa tako i u ovom primjeru( s jedne strane količina novca, a s druge strane proizvodi i usluge na tržištu). Inflaciju u Hrvatskoj imamo (trenutno u RH oko 2%godišnje), jer je više novca na tržištu, nego vrijednost proizvoda i usluga na tržišu u Hrvatskoj.

BUBI je napisao/la:Inflacija nam dolazi jer imamo više novca, nego što iznosi vrijednost proizvoda i usluga na tržištu. Tržište stalno teži ravnoteži, pa tako i u ovom primjeru( s jedne strane količina novca, a s druge strane proizvodi i usluge na tržištu). Inflaciju u Hrvatskoj imamo (trenutno u RH oko 2%godišnje), jer je više novca na tržištu, nego vrijednost proizvoda i usluga na tržišu u Hrvatskoj.

G. Bubi vi se naravno šalite, zar ne. Imamo u isto vrijeme višak novca i ogromnu nelikvidnost? Da li ste ikad ozbiljno razmišljali o sadašnjim događanjima? Evo što sam ja napisao o inflaciji: http://sites.google.com/site/financijskisustav/inflacija. Pročitajte, pa da malo prokomentiramo kako se stvara inflacija.

Pročitao sam Vaš tekst o inflaciji. Tekst jako zanimljiva razmišljanja. Kritizirate posljedice inflacije u postojećem sustavu (sustav baziran samo na kreditu). Danas imamo povećanu količinu novca-inflaciju i nelikvidnost(nepodmireni dospjeli dugovi i obveze).

Povećana količina novca i nelikvidnost istovremeno, zvuči nemoguće, ali je ipak moguće(nitko se ne šali), jer primjerice: dio novca se nalazi u oročenim depozitima, dio novca vjerojatno se nalazi na računima tvrtki i građana, a isti ga ne žele upotrijebiti za plaćanje svojih dugova i obveza, dio novca je u investicijama itd. Povećana količina novca(konkretno inflacija od 2%), ne znači da tvrtke i građani imaju 2% više novca u novčaniku(tvrtke u blagajni), nego je iznos ukupne vrijednosti svih proizvoda i usluga.

BUBI je napisao/la:Pročitao sam Vaš tekst o inflaciji. Tekst jako zanimljiva razmišljanja. Kritizirate posljedice inflacije u postojećem sustavu (sustav baziran samo na kreditu). Danas imamo povećanu količinu novca-inflaciju i nelikvidnost(nepodmireni dospjeli dugovi i obveze).

Povećana količina novca i nelikvidnost istovremeno, zvuči nemoguće, ali je ipak moguće(nitko se ne šali), jer primjerice: dio novca se nalazi u oročenim depozitima, dio novca vjerojatno se nalazi na računima tvrtki i građana, a isti ga ne žele upotrijebiti za plaćanje svojih dugova i obveza, dio novca je u investicijama itd. Povećana količina novca(konkretno inflacija od 2%), ne znači da tvrtke i građani imaju 2% više novca u novčaniku(tvrtke u blagajni), nego je iznos ukupne vrijednosti svih proizvoda i usluga.

Htio bih da se malo spustite na zemlju. U članku o inflaciji sam vam pokazao nešto zanimljivo što se ne uči u školi, a to je da ekonomija koja je neprimjenjiva na nekoliko subjekata ne vrijedi ništa. Tj. osobno ne priznajem ekonomiju koja ne prihvaća činjenice na malom broju sudionika.

Pogledajte slijedeći članak o balansiranom proračunu sa nekoliko sudionika. http://sites.google.com/site/financijskisustav/balansirani-drzavni-proracun. Tu ćete saznati pravu istinu o deficitu proračuna. To je novac koji treba pokretati državu. Tj. da se stvaranje novih vrijednosti nađe u ravnoteži sa stvaranjem novca.

Ima jedan opaki primjer koji je više nego bijelodan:

Ako u jednoj državi ostane samo jedan stanovnik, a država nema vezu sa vanjskim svijetom, kako će taj stanovnik ostvariti novčani profit od svog rada? Tu uopće nije važno što će on napraviti sa novcem, nego u kojem slučaju će on ostvariti profit. Samo, ako su mu troškovi manji od prihoda. A tada je očito da je to moguće jedino, ako država ima troškove veće od prihoda tj. deficit. A vi mi sad objasnite kako ćete to izvesti sa bankama i da ne vodi u beskonačan dug.

A onda ćemo obraditi strane investicije i privatizaciju. Tako da se pripremite.

Jutros sam pročitao vaš (jako!) zanimljiv članak, u kojem tvrdite da porez treba biti 100% da bi državni proračun bio uravnotežen, ali tada nema zarade stanovništva. Također tvrdite da država ne može platiti kredit, ako je kredit viši od iznosa 100% poreza, koji prikuplja od stanovništva, to nazivate dužničkim ropstvom. Rješenje u uravnoteženom proračunu vidite isključivo u izvozu, koji bi stvorio čak i suficit državnog proračuna. Nadalje kažete da u RH je ukupna novčana masa manja od ukupnog duga.

Što je pogrješno u gore navedenim tezama?

Država oporezuje i dohodak u javnom sektoru(RH oporezuje i mirovine), jednako kao i u privatnom sektoru. Ako bi mlinar i poljoprivrednik platitili 100% poreza na dohodak, takav porez platio bi i cestar, pa bi državi ostalo 100% prihoda od poreza na dohodak, a bez zarade bi ostali radnici u privatnom i javnom sektoru.Dakle, vaša formula vrijedi, samo kad bi se oporezivao samo privatni sektor.

Ako je kredit države veći od iznosa, koji država prikupi postojećim porezom, i ako taj porez iznosi 100%(ne može se stopa povećati) ipak se može platiti. Zato jer u godinu dana država prikupi određen iznos poreza, a uistom tom razdoblju država je obvezna platiti samo 12 dospjelih mjesečnih rata(koje su logčno manje od ukunpog kredita) i tako svake godine. Stanovništvo povećanom proizvodnjom može povećati svoju osnovicu(dohodak, dobit) za oporezivanje, ako je država kredit investirala u novu proizvodnju. Ako je država kredit investirala u potrošnju(neće izgraditi novi proizvodni pogon, nego će novac spiskati na kupnju novog službenog auta za premijera vlade), tada država može oporezivati proizvođača auta, koji sada ima veći prihod, jer je kredit države generirao njegovu dodatnu prodaju auta. Država može glavnicu kredita investirati u investicijski fond i od povrata na ulaganje u fond, vraćati kredit. Istinski problem bi nastao kad bi država uništila novac iz kredita( ne bi ga investirala u potrošnju ili proizvodnju), što nikad nitko ne napravi.Dakle kredit je otplativ, uz postojeće poreze,jer se godišnje plaća smao dospjele rate. Dužničko ropstvo bi bilo, kad bi država, dospjele rate kredita( prvu rate prvog kreita, bi plaćala iz prve glavnice prvog kredita) plaćala isključivo novim kreditom(dospjela obveza bi se kontinuirano financirala novom nedospjelom obvezom) i tako svaki mjesec.Ali ni to ne bi bilo vječno, jer vjerovnici s vremenom ne bi odobravali nove kredite, tada bi država mogla vraćati dug jedino povećanjem poreza, uvođenjem novih poreza.

Izvoz spominjete kao rješenje dužničke krize. Izvoz se događa, tek kad je zadovoljeno domaće tržište, u suprotnom imate paralelni uvoz i zvoz. Teško da u ekonomiji jedne države, postoji samo izvoz, bez uvoza, tako da izvoz može biti rjašenje, samo ako nema uvoza i ako je domaće tržište istinski upotpunosti zadovoljeno, ali tu se javlja pitanje bi li poduzetnici bili voljni proizvoditi više od 100% potreba domaćeg tržišta? Ako nema uvoza, što će s dodatnim novcem(zarada iz izvoza) poduzetnik napraviti, preostaje mu investicija u još veću proizvodnju isključivo za izvoz ili štednja.Izvoz nije nikakvo rješenje, jer nije samostalan, uvijek je paralelan s uvozom.

Kažete da je ukupna novčana masa u RH, manja od ukupnog duga. Je li ukupni dug dospjeli dug? Što vama znači da ste dužni 10.000,00 kuna, ako vam svaki mjesec dospjeva 1.000,00 kn, a dohodak vam je 3.000,00 kn? Sve u redu, vi ste likvidni, dug se uredno plaća, imete i štednju(2.000,00 kn), iako je vaša novčana masa samo 3.000,00 kn(recimao da preostalih 2.000,00 kn stavite u štednju i nekoristite za buduće dospjele rate)!Na ovom tržištu(svaki mjesec) imate proizvod kredit 1.000,00 kn i proizvod vlastite štednje(2.000,00 kn) inovčanu masu od 3.000,00 kn, tako da je novčana masa jednaka proizvodima i uslugama na tržištu. Tako je i u praksi. Vas buni ukupni iznos duga, koji je (zaista) 10.000,00 kn i mjesečna novčana masa od (samo) 3.000,00 kn, ali kao što vidite to nije problem, jer ne možete uspoređivati kruške i jabuke, gleda se samo dospjeli dugi s jedne strane i dohodak s druge strane. Problem bi nastao tek kada dohodak, ne bi bio isplaćen, tada bi se morala koristiti otprije akumulirna štednja, ili bi vjerovnik napravio ovrhu nad dužnikom ili bi dogovorili neku cesiju(banka se izravno naplati od poslodavca radnika, koji nije radniku platio plaću, pa radnik nije banci platio kredit, ali banka bi potraživala samo 1.000,00 kn, a radnik i dalje 2.000,00 kn).

Pročitao sam i tekst u kojem zagovarate primarnu nekreditnu emisiju novca.

Zanima me bi li se, prema Vašem prijedlogu u ekonomiji odvijale paralelne kreditna i nekreditna emisijE(da dvije) novca?

Moje razmišljanje kaže, da kada bi paralelno postojale dvije emisije novca, nekreditan i kreditna, tada bi jedna drugoj nelojalno konkurirale! Zašto? Zato, jer kreditna emisija novca od svojeg početka u centralnoj banci ima inicijalno trošak tiskanja(jako je mali, ali se ne može eliminirati), a to za sobom vuče u svakoj daljnjoj transakciji i trošak stjecanja novca(svaki sljedeći stjecatelj treba plaiti trošak stjecanja prethodnom, a prvi stjecatelj treba platiti trošak tiskanja). Novac u optjecaju zbog svojeg troška izdavanja(emisija) mora imati svoju cijenu, jer trošak tiskanja novca nije nula. s druge strane imali bi "primarnu nekreditnu emisiju novca?" koja pretpostavljam(isrpavite me) ne bi imala trošak tiskanja novca, ne bi izlazila s dugom(trošak tiskanja bi se zanemario). Tada bi se postavilo pitanje, tko koja komercijalna banka želi kupiti novac od centralne banke i koii subjekt(tvrtke i građani) žele kupiti kredit od komercijalnih banaka, kada ga mogu kupiti od državne tiskare badava(zanemarn je trošak tiskanja)? Svi bi kupovali novac bez troška emisije( direktno iz državne tiskare), kasnije ne bi bilo troška stjecanja i sve bi komercijalne banke propale, jer bi nestala funkcija pozajmljivanja novca uz kamatu. Tada, prema mojoj pretopstavci, poduzetnici ne bi bili motivirani proizvoditi proizvode i usluge, jer zašto bi organizirajući proizvodnju dolazili do novca, kad mogu da dobiti bez cijene u državnoj tiskari. Isto tako radnici bi se pitali, zašto da radim za poslodavca, kad se novca mogu domoći besplatno u državnoj tiskari. Sustav bi generirao samo novac(bez cijene) s kojim se nemože ništa kupiti, jer tko bi bio motiviran išta proizvoditi u takvoj ekonomiji u kojoj se novac može direktno u državnoj tiskari steći bez kamate!!!

Zamislite da Vama netko kaže: sljedeći mjesec odi raditi, dobit će plaću, a drugi Vam kaže, ja vam dam besplatno novac. Bi li radili? Ne bi, jer bi bili ljubomorni na one koji su iskoristili priliku da novac dobiju besplatno, a Vi ste ga morali zaraditi. Zato je "nekreditna primarna emisija novca" nepoštena( ne radiš,a dobiješ novce) i nemoguća(jer trošak tiskanja novca nikad nije nula)!

G. Bubi. Pa vi opet mora da se šalite. Kao prvo. U primjeru balansiranog proračuna imamo javnog radnika cestara. Kao drugo možete li mi staviti taj račun na papir da vidim od kuda će se stvoriti novac. Baš me zanima. To je Škegrina misao. Bez računa ništa. Naime, pretpostavka je da onaj koji posuđuje novac ima nekakav zadržani profit. Jer ako ga nema, kako je skupio sumu za posuđivanje? Prema tome, od kuda će se stvoriti novac za profit?

Tu aludiram na primjer stvaranja profita u bankama: http://sites.google.com/site/financijskisustav/profit-banke. Tu je vidljivo da banka stvara profit dok drugi idu u dug i imaju imaginarnu štednju.

Točno da u primjeru imate radnika u javnom sektoru(cestar), ali niste naveli da država i njegov dohodak oporezuje, nego samo da oprezuje dohodak privatnog sektora(poljoprivrednik i pekar), ali u kojoj to državi ima(osim u vašme modelu)?

Pitate se kako banke imaju novca za kredit? Ajmo sve vratiti na početak: komercijalne banke posuđuju novac uzkamatu od centralne banke, to je prvi i osnovni način kako banke dolaze do novca, ostali načini su: akumulirani depoziti, posudba od svoji podružnica i matica banke, posudba od druge banke, prihod od provizija, prihod od povrata na investiranje itd. Vi ste u svojem modelu iznjeli da je proračun uravnotežen, ali tada prihod privatnog sektora je nula, ali to nije točno jer se plaća i porez na dohodak u javnom sektoru( vi ste to zanemarili).

BUBI je napisao/la:Pročitao sam i tekst u kojem zagovarate primarnu nekreditnu emisiju novca.

Zanima me bi li se, prema Vašem prijedlogu u ekonomiji odvijale paralelne kreditna i nekreditna emisijE(da dvije) novca?

Gledajte, stvar je vrlo jasna. Novac se i sad stvara samo kao ekspanzija kreditnog novca. Jasno je da ne može biti ekspanzija kreditnog i nekreditnog novca. To sam shvatio nakon što sam zaključio da se dugovi ne mogu vratiti bez unosa realnog novca. Zbog toga dugovi rastu. Tkz. surfanje na valu dugova.

Sustav sa obje emisije je proveo Ante Marković i u 2 godine je završio u inflaciji. Ali znamo zašto. Jer se emitirani novac multiplicira u bankama i stoga ga se ne može stvoriti dovoljno. Rješenje je da se onemogući svaka radnja koja ima obilježje novčane ekspanzija, a koju bi radili privatni subjekti. Malo je teško za shvatiti jednom ekonomisti, ali malo po malo će se stvari iskristalizirati.

BUBI je napisao/la:Točno da u primjeru imate radnika u javnom sektoru(cestar), ali niste naveli da država i njegov dohodak oporezuje, nego samo da oprezuje dohodak privatnog sektora(poljoprivrednik i pekar), ali u kojoj to državi ima(osim u vašme modelu)?

Pitate se kako banke imaju novca za kredit? Ajmo sve vratiti na početak: komercijalne banke posuđuju novac uzkamatu od centralne banke, to je prvi i osnovni način kako banke dolaze do novca, ostali načini su: akumulirani depoziti, posudba od svoji podružnica i matica banke, posudba od druge banke, prihod od provizija, prihod od povrata na investiranje itd. Vi ste u svojem modelu iznjeli da je proračun uravnotežen, ali tada prihod privatnog sektora je nula, ali to nije točno jer se plaća i porez na dohodak u javnom sektoru( vi ste to zanemarili).

Oprostite, ali u primjeru nema banaka. Ako ih ubacite, pokažite računicom iz godine u godinu kako će to funkcionirati.

Ubacujem jednu komercijalnu banku( i jednu centralnu, jer samo jedna komercijalna ne može bez centralne).

Sada imamo jednog radnika u javnom sektoru, dva radnika u privatnom sektoru i jednu komercijalnu banku.

Država oporezuje po stopi od 100% samo privatni sektor. Radnik u javnom sektoru ima dohodak(neoporezovan i prikupljen isključivo od poreza), dva radnika u privatnom sektoru imaju nulu( jer je stopa poreza na dohodak 100%), a banka bi htjela prodati kredit(uz kamatu). Uz pretopstavku da se oporezuje isključivo privatni sektor i da javni sektor ništa ne proizvodi i da samo prima plaću isključivo od prihoda o državnog poreza, tada banka prodaje kredit onome koji nema novca, to sigurno nije javni sektor, nego samo privatni sektor. Privatni sektor nema novca, ne može niti kupiti niti kasnije vraćati kredit, banka ne može nikome prodati kredit( radnik u javnom sektoru niti ne potražuje kredit iako je jednini kreditno sposoban), tada banka ne može niti centralnoj banci vratiti novac, banka propada i s njom centralna banka, ostaje samo jedan radnik u javnom sektoru koji ima plaću, privatni sektor je bez novca i sljedeći mjesec država neće moći oporezivati privatni sektor, tada država poseže za kreditom od banke(ako njie propala u međuvremenu), banka neće prodati kredit državi jer je sav porezni prihod dala radniku u javnom sektoru i tada država ne isplati radniku u javnom sektoru, sljedeći mjesec plaću, radnik više ne želi raditi za takvu državu, daje otkaz, država ostaje bez ijednog radnika,javni sektor propada i ostaje samo jedan radnik iz bivšeg javnog sektora s onom plaćom od par mjeseci ranije i dva radnika iz privatnog sektora koji su već odavno ostali bez dohotka.

Dakle uveli bi samo emisiju nekreditnog novca. To direktno znači da bi komercijalne banke od centralne banke posuđivale novac bez kamata( nema troška tiskanja), a prodavale bi kredite tvrtkama i građanima uz kamatu. To je nepošten sustav u kojem komercijalne banke dobivaju novac bez kamate, a tvtke i građani ga mogu dobiti jedino uz kamatu, taj sustav je nepošten i neizvediv, jer tvrtke i građani ne bi bili motivirani kupovati kredite uz kamatu, ako znaju da je trošak po kojem komercijalne banke posuđuju novac od centralne bake jednak nula. S vremenom bi se morala uspostaviti ravnteža, banke da bi prodavale takve kredite(uz kamtu za kupca, a bez kamate za dobavljača), morale bi snižavati kamate na kredite, kako bi motivirale tvrtke i građane da kupuju kredite(iako bi banka i dalje imala trošak stjecanja novca jednak nula), ravnoteža bi u konačnici morala biti u nuli i jako malo iznak nule. Takav sustav bi doveo do propasti komercijalnih banaka, s vremenom bi i centralna banka tiskala manje novca( da sprječi inflaciju nagomilanog novca, koji neje dan u kredite tvrtkama i građanima), jer onaj prethodno emitiran još banke nisu mogle prodati tvrtkama i građanima(zahtjevali su još nižu cijenu kamate od sadašnje).Na kraju bi i centralna banka propala, jer nema smisla tiskati i dalje novac, kad ga ima previše u komercijalnim bankama, koje bi ga mogle jedino prodati zuz kamatu jednaku nuli ili jako malo iznad nule. Zar to želite, propast komericjalnog bakarstva?

"To sam shvatio nakon što sam zaključio da se dugovi ne mogu vratiti bez unosa realnog novca. Zbog toga dugovi rastu. Tkz. surfanje na valu dugova."

A koliko Vam je dugo vremena trebalo da to shvatite? Jeste li Vi ikad učili formalno ekonomiju?

To moram pitati, jer sam na ovom forumu pročitao pitanja:"Zašto se kruh ne mora vratiti pekaru, a kredit mora banci, zašto se novac uvijek posuđuje, a ne kupuje, koji trošak tiskanja novca...."


Dug se može plaćati novim dugom, samo dok Vam banka odobrava novi kredit, a to nije vječno, kad tad će te morati raditi, da bi zaradili i od zarade plaćali kredite.

Kažete da se u konačnici dug može otplatiti samo unosom realnog novca. Inače se dug stalno povećava, ako se podmiruje novim dugom.

Očito nerazumijete pojam dospjieća duga i pojam nedospjelog duga. Ako vam netko kaže za 3 mjeseca moraš platiti 5.000,00 kn i sutra moraš platiti 1.000,00 kn, ako ste ekonomist, bit ćete zabrinuti samo za tih 1.000,00 kn, jer je taj dug već sutra u dospjeću(danas uopće niste u dospjelom dugu). Samo neuk čovjek bi rekao moj je dug danas 6.000,00 kn.

Unos realnog novca spominjete, kao da je to nešto spektakularno. To nije nova emisija novca, to nije generiranje novog novca, to samo znači da ste se odlučili raditi i zaraditi novac, pa se sada vaš osobni proračun sastoji i od zarađenog novca(vi bi bili sretni jer ste unijeli realni novac). Taj novac je ionako postojao i prije na tržištu, samo ga Vi niste unijeli u svoj osobni proračun, jer niste radili i zarađivali novac.

Beskamatno kreditirranje komercijalnih banaka, od strane centralne banke(zanemarite trošak emisije novca) nije rješenje, jer da bi banke prodale kredit, morale bi snižavati kamatnu stopu, koja bi vodila u ravnotežu na nuli ili malo iznad nule. Nitko ne bi kupovao kredite komercijalnih banaka, kad bi svi znali da te iste banke od centralne banke posuđuju novac besplatno. To ne bi dugoročno funkcioniralo.