Dužnička kriza

Dužnička kriza je očito nastala zbog povećanog broja vjerovnika. (7% ukupne svjetske populacija ima u bankama oročen izvjestan kapital i hoće lagodno živjeti od njegove kamate)
Kako je sustavom djelomične rezerve ukupan realan svjetski dug multipliciran fiktivnim novcem tako je narastao i broj vjerovnika.
Mnogi vjerovnici nisu svijesni da njihov novac ne postoji, oni ga imaju kao zapis u bankarskim računalima i bilo kako bilo očekuju svoju dobit.
Ali kako danas po navodu "Orientation Presentation" , studije analitičara zeitgeist pokreta, postoje svega 4 svjetske države koje ne duguju novac i kako su vodeće ekonomije zapadno-ekonomskog sustava mahom zadužene do visine ili preko godišnjeg GDP, kreditno-monetarni sustav, izražen u bankarstvu djelomične rezerve, puca po svim šavovima.
Dug se ne može vratiti. To postaje pomalo jasno i največim vjerovnicima optimistima.
Kapitalizam, koji ozakonjuje vlast kapitala nad proizvodnjom, kome je novac iznad svih drugih vrijednosti, je došao do svojih ekstremnih granica.
Kako to u jednom svom članku proročki reče bivši izvršni direktor MMF i Svjetske Banke Biagio Bossone, "Da bi rješili ovu krizu mi moramo misliti izvan okvira" predlažući "monetarni sustav gdje se stvaranje novca odvaja od kreditiranja" , tako nam predstoji i danas.
Drugih rješenje ne vidiku nema.
Osim da još jednom, usljed naizgled nerješivih problema i kriza , moćnici koji upravljaju svijetom ne gurnu čovječanstvu u još jednu psihološku katastrofu i kataklizmu tipa svjetskog rata, nakon kojeg će opet jačati tendencije "sigurnosti" unutar jedne čvrste svjetske vlade "vrhovnih vjerovnika"..
Oni koji ne žele napustiti nadmoćni položaj kreditora svijeta u stanju su manipulirati osjećajima i razumom svjetske populacije. I bit će u stanju sve dok se kritična točka populacije ne osvjesti i uvidi da je novac na kredit neprirodan i neljudski produkt, koji onim pojedincima koji upravljaju takvom metodologijom stvranja novca daje takoreč nadnaravne odnosno nadinstitucionalne društvene ovlasti.

Ali koliko vidimo na slučaju Bubi, kome možemo biti zahvalni jer izvrsno izražava psihologiju kreditnog novca, teško se oteti zabludi kreditnog novca, da bi kritička masa pojedinaca došla do istine, nama je potrebno čudo, ali eto znamo da se ponekad kroz povijest i čuda dešavaju.

Ima li u kojem monetarnom sustavu da je dug barem inicijlano bio nula?

I sami ste rekli da u konačnici ne osporavate otplatu duga s kamatom. I dug bez kamate je dug, jer i glavnicu trebate platiti.

Kako bi dug jednako nula zadovoljio potrebe svih ljudi( ili barem pojedinca) u svijetu? Nikako.

Sve dok dugovi imaju svrhe zadovoljenje ljudskih potreba(istna na dug, ali taj dug tjera čovjeka da radi), ljudske potrebe su zadovoljene, a to je i svrha ekonomije, da zadovolji ljudske potrebe uz ograničene resurse.

BUBI je napisao/la:Ima li u kojem monetarnom sustavu da je dug barem inicijlano bio nula?

I sami ste rekli da u konačnici ne osporavate otplatu duga s kamatom. I dug bez kamate je dug, jer i glavnicu trebate platiti.

Kako bi dug jednako nula zadovoljio potrebe svih ljudi( ili barem pojedinca) u svijetu? Nikako.

Sve dok dugovi imaju svrhe zadovoljenje ljudskih potreba(istna na dug, ali taj dug tjera čovjeka da radi), ljudske potrebe su zadovoljene, a to je i svrha ekonomije, da zadovolji ljudske potrebe uz ograničene resurse.

Ideja nekreditnog novca polazi od premise da on ulazi u ekonomski sustav sa troškom = 0.
To je poklon koji društvo daje samome sebi. Trošak proizvodnje novčanica i servis plaća sam sustav iz prihoda proračuna. Novac postaje mjerna jedinica ekonomskog procesa a ne sredstvo vlasti.
Kako djeluje sam nekreditni novac možete vidjeti na primjeru Marshalovog plana, 5% GDP SAD-a je u Europi povečao proizvodnju za 30%. To je bilo moguće jer je taj kredit, koji je SAD dao Europskim državama, otpisan i pretvorio se u nekreditni novac.

Za dublje razmjevanje pojave novca, svima preporučamo pogledati povjesni presjek ideje nekreditnog novca, odnosno kako je novac raznim manipulacijama postao kreditni, koji izvrsno pokazuje dokumentarac " The Money Masters".

" izvrsno izražava psihologiju kreditnog novca"

Upravo tako, točno ste rekli. S lažem se s Vama u potpunosti.

Kad bi mogli dobiti novac, koji ne bi imao kamatu i koji ne bi morali vratiti, niti glavnicu niti s kamatom, tada stanovništvo ne bi imao motiva ništa u životu raditi osim dobivanja novca bez kamate i bez obveze za vraćanje. Da to je psihologijsko djelovanje novca na čovjeka. Urođene potrebe tjeraju čovjeka da kupi proizvod, a proizvod se kupuje samo u zamjenu za novac, a do novca se dolazi ili kreditom ili radom, ali kad tad i kredit treba otplatiti, ne kreditom, nego samo radom i zaradom novca. Za rad se dobiva nagrada(plaća), a za kredit kazna(vrati ga s kamatom), pravedno(!), jer nema kruha bez motike.

BUBI je napisao/la:Ima li u kojem monetarnom sustavu da je dug barem inicijlano bio nula?

I sami ste rekli da u konačnici ne osporavate otplatu duga s kamatom. I dug bez kamate je dug, jer i glavnicu trebate platiti.

Kako bi dug jednako nula zadovoljio potrebe svih ljudi( ili barem pojedinca) u svijetu? Nikako.

Sve dok dugovi imaju svrhe zadovoljenje ljudskih potreba(istna na dug, ali taj dug tjera čovjeka da radi), ljudske potrebe su zadovoljene, a to je i svrha ekonomije, da zadovolji ljudske potrebe uz ograničene resurse.

Nama ne treba dug. Treba nam pošteno plaćen posao i mogućnost da se ostane na nuli ili nešto sitno uštedi. A to je nemoguće. Sjetite se zadatka 1 iz zabluda. Možete raditi 16 sati, na poslovima koje vi samo odredite i to može raditi milion ljudi, ali ne možete u takvoj zajednici, koja ima uravnoteženu vanjskotrgovinsku bilancu, osigurati da svi pokriju svoje troškove, a da neki i uštede. Zar to nije apsurd sadašnje ekonomije? Postavite taj zadatak bilo kojem ekonomisti sa doktorskom titulom. Garantiram da nema rješenja osim u stvaranju beskonačnih dugova. I to upravo za štednju. Koji apsurd. Dug je uvijek veći od moguće štednje i to za zadržani profit banke. Čak i da banke ne rade sa profitom, sva štednja bi se morala vratiti na ime duga. Tj. praktično se može pokazati da nema mogućnosti akumulacije keš kapitala bez stvaranja duga.

Daljnje ekstra posljedice su da što netko ima zarađenog keša i taj keš ne troši, na drugoj strani dug samo zbog kamata iz dana u dan raste. Genijalno, zar ne. Da si čovjek ne poželi boljeg načina zarađivanja. Nije ni čudo da se bankari ovog sistema ne želi odreći.

BUBI je napisao/la:
Kad bi mogli dobiti novac, koji ne bi imao kamatu i koji ne bi morali vratiti, niti glavnicu niti s kamatom, tada stanovništvo ne bi imao motiva ništa u životu raditi osim dobivanja novca bez kamate i bez obveze za vraćanje.

Mi drumom, a vi šumom.

Zaboravite ekspanziju novca preko kredita. Krediti se ne vraćaju. Oni samo rastu. Pogledajte samo statistiku HNB-a. Mi smo imali tešku krizu kada je ekspanzija kredita stala. Cijelo vrijeme se mora povećavati količina novca. A to ne može biti na kredit jer vodi u dužničko ropstvo.

Nema opcije - nećemo kredite jer drugog načina stvaranja novca nema. Barem za sada. Na tome radimo da otjeramo prevarantsku bagru i postanemo samostalna država.

Dakle da razmislim: novac bi se u startu emitirao bez kamate i ne bi se morao vraćati onome tko ga je emitirao. Tada bi novac bio uvijek kod prvog stjecatelja(bez kamate i bez duga), a prvi stjecatelj bi novac obvezno posuđivao uz kamatu. Novac bi svaki sljedeći stjecatelj vraćao uz kamatu prethodnom stjecatlju, sve dok novac se ne bi zamijenio za proizvod ili uslugu na tržištu. Tada bi proizvođač to proizvoda vratio novac prvom stjecatelju, koji ga ne bi imao obvezu vratiti( jer je inicijalno emitiran bez duga i bez kamate) onome tko ga je emitirao. I krug bi se opet nastavio. Novac bi kružio od prvog stecatelja, preka daljnjih stjecatelja do proizvođača i natrag do prvog stjecatelja. Zvuči zaista idealno.

Ali, u takvom sistem samo prvi stjecatelj ima privilegiju steći novac bez duga i bez kamate, što stvara nelojalnu konkurenciju stjecanju novca ostalim stjecateljima, koji bi se zaduživali na dug i uz kamatu. Što je neodrživost dugoročna, jer svi bi htjeli novac pod istim uvjetima.

Ali, isto tako budućući bi prvi stjecatelj posuđivao novac uz kamatu sljedećem stjecatelju, tada bi svojim pozajmljivanjem novca s kamatom, sljedećem stjecatelju povećao potrebu za novcem zbog te kamate.Taj drugi stjecatelj bi tu kamatu morao vratiti opet nekreditnom emisijom novca, ali ne bi imao pristup takvom zajmu, jer nije prvi stjecatelj, pa bi kamatu vratio novim zaduženjem duga uz kamatu kod prvog stecatelja. I opet imate dug i kamatu.

Nakon oba ali, nije baš idealno. Jer novac uvijek ima cijenu. A kad se isključi cijena novca , tada nitko ne želi novac zarađivati.

BUBI je napisao/la:Dakle da razmislim: novac bi se u startu emitirao bez kamate i ne bi se morao vraćati onome tko ga je emitirao. Tada bi novac bio uvijek kod prvog stjecatelja(bez kamate i bez duga), a prvi stjecatelj bi novac obvezno posuđivao uz kamatu. Novac bi svaki sljedeći stjecatelj vraćao uz kamatu prethodnom stjecatlju, sve dok novac se ne bi zamijenio za proizvod ili uslugu na tržištu. Tada bi proizvođač to proizvoda vratio novac prvom stjecatelju, koji ga ne bi imao obvezu vratiti( jer je inicijalno emitiran bez duga i bez kamate) onome tko ga je emitirao. I krug bi se opet nastavio. Novac bi kružio od prvog stecatelja, preka daljnjih stjecatelja do proizvođača i natrag do prvog stjecatelja. Zvuči zaista idealno.

Ali, u takvom sistem samo prvi stjecatelj ima privilegiju steći novac bez duga i bez kamate, što stvara nelojalnu konkurenciju stjecanju novca ostalim stjecateljima, koji bi se zaduživali na dug i uz kamatu. Što je neodrživost dugoročna, jer svi bi htjeli novac pod istim uvjetima.

Ali, isto tako budućući bi prvi stjecatelj posuđivao novac uz kamatu sljedećem stjecatelju, tada bi svojim pozajmljivanjem novca s kamatom, sljedećem stjecatelju povećao potrebu za novcem zbog te kamate.Taj drugi stjecatelj bi tu kamatu morao vratiti opet nekreditnom emisijom novca, ali ne bi imao pristup takvom zajmu, jer nije prvi stjecatelj, pa bi kamatu vratio novim zaduženjem duga uz kamatu kod prvog stecatelja. I opet imate dug i kamatu.

Nakon oba ali, nije baš idealno. Jer novac uvijek ima cijenu. A kad se isključi cijena novca , tada nitko ne želi novac zarađivati.

Mi imamo prve stjecatelje već na listi - umirovljenike, dječje doplatke, školstvo, besplatno zdravstvo, itd. Mislite li da oni spadaju u neke velike bizmismene koji samo stvaraju štednju?

Drugi stjecatelji su oni koji proizvode usluge i proizvode. Time se otvara tržište za proizvodnju. Zar nije u redu da proizvođači zarade od proizvodnje, moderniziraju je, zapošljavaju ljude i štede za svoje potrebe. Bez potrebe za dizanjem kredita.

Dakle današnji javni sektor u mnogim ekonomijama bi bio taj prvi stjecatelj? Ali ja ipak mislim da ga ja tako ipak ne bi nazvao, jer sam prvim stjecateljem nazvao samo onoga tko uzme novac direktno od onoga tko ga tiska. Prema mojem razmišljanju, to bi bila samo centralna banka, koja bi bez duga i bez kamata uzimala novac od tiskare. Današnji javni sektor se djelomično financira iz proračuna države i djelomično iz prihoda od prodaje proizvoda i usluga na tržištu( omjer naravno nije 50:50). Državni proračun se financira iz poreza i opreostalo je dug. Taj dug država bi uzela iz centralne banke, koja je prvi stjecatelj, dakle državni proračun može biti samo drugi stjecatelj uz komercijalne banke. Zašto ipak mislite da je plaća učitelja u javnoj osnovnoj školi prvi stjecatelj, pa nejde direktno iz tiskare,nego iz poreza(škola ne naplaćuje školarinu učenicima nego vladi)?

Slažemo se upotpunosti tko su drugi stjecatelji.

Držite da proizvođači nemaju novca za dodatnu proizvodnju, jer im se oporezuje dobit,dohodak. Uh...tu smo već zašli u funkciju poreza i fiskale politike,svrha oporezivanja, uloga poreza u ekonomiji... to vam je za novi folder.

BUBI je napisao/la:Dakle današnji javni sektor u mnogim ekonomijama bi bio taj prvi stjecatelj? Ali ja ipak mislim da ga ja tako ipak ne bi nazvao, jer sam prvim stjecateljem nazvao samo onoga tko uzme novac direktno od onoga tko ga tiska. Prema mojem razmišljanju, to bi bila samo centralna banka, koja bi bez duga i bez kamata uzimala novac od tiskare. Današnji javni sektor se djelomično financira iz proračuna države i djelomično iz prihoda od prodaje proizvoda i usluga na tržištu( omjer naravno nije 50:50). Državni proračun se financira iz poreza i opreostalo je dug. Taj dug država bi uzela iz centralne banke, koja je prvi stjecatelj, dakle državni proračun može biti samo drugi stjecatelj uz komercijalne banke. Zašto ipak mislite da je plaća učitelja u javnoj osnovnoj školi prvi stjecatelj, pa nejde direktno iz tiskare,nego iz poreza(škola ne naplaćuje školarinu učenicima nego vladi)?

Slažemo se upotpunosti tko su drugi stjecatelji.

Držite da proizvođači nemaju novca za dodatnu proizvodnju, jer im se oporezuje dobit,dohodak. Uh...tu smo već zašli u funkciju poreza i fiskale politike,svrha oporezivanja, uloga poreza u ekonomiji... to vam je za novi folder.

Pa dobro možete državu gledati kao prvog stjecatelja. Ali to je normalno. I Dubrovačka republika je kovala novac. Sad znamo zašto.

Ne bi se sve financiralo od nekreditne emisije. Nema mogućnosti da se toliko stvara novih vrijednosti. Evo sad dok pišemo, ne stvaramo nove vrijednosti, ali ipak radimo koristan posao - obrazujemo ljude i ukazujemo na put ka rješenju za bolje sutra.

Emisija novca preko deficita proračuna je način da se unese novi novac u sustav bez duga, a da korist od toga ima cijela zajednica. Naravno borba protiv korupcije je još uvijek važna. Jer vidom kako se političari snalaze da bi napunili svoje i tuđe novčanike.

Najvažnija stvar je da se ekspanzija novca stavi u države ruke. Posuđivanje novca će i dalje biti moguće, ali sa niskim kamatama i u ograničenoj količini. Tu nema zakona tržišta jer samoregulacija tržišta novca ne postoji. Postoji samo manipulacija radi stvaranja maksimalnog profita. A sve se prelama preko leđa realnog sektora. Teško je to za shvatiti, ali sadašnja događanja to potvrđuju.

"Emisija novca preko deficita proračuna je način da se unese novi novac u sustav bez duga, a da korist od toga ima cijela zajednica"

Da točno ako bi država sama emitirala novac, tada bi sama sebi financirala deficit proračuna(sada ga trenutno financira zaduživanjem, npr. kod centralne banke, ali uvijek uz dug i kamatu).

Zaključujem: Dakle ključno je da prvi stjecatelj novac ubaci u sutav bez duga i kamata. Svaki daljnji stjecatilj bi novac posuđivao na dug uz kamatu. To bi bila ta famozna reforma?

Tada se postavlja pitanje, samo od sebe: ako mogu financirati svoj deficit državnog proračuna, zašto ne bi i cijeli proračun? Što će mi porezi? Tada bi reforma monetarnog sustava(stavljena pod upravu države), zahtjevala i potpuno ukinuće fiskalne politike, zar ne? Što mislite? Tada se dobit i dohotci privatnog sektora ne bi oporezovali, i cijeli javni sektor bi mogao besplatno(za kupce) proizvoditi proizvode i usluge, jer bi se financirao upotpunosti iz proračuna, pa bi tako nelojalno konkurirao privatnom sektoru na istom tržištu proizvoda i usluga. Kako bi to rješili? Javni sektor bi bio zaštićen kao lički medvjed, iako privatni sektor ne bi bio uopće oporezovan, opet ne bi bilo idealno, zar ne?

BUBI je napisao/la:"Emisija novca preko deficita proračuna je način da se unese novi novac u sustav bez duga, a da korist od toga ima cijela zajednica"

Da točno ako bi država sama emitirala novac, tada bi sama sebi financirala deficit proračuna(sada ga trenutno financira zaduživanjem, npr. kod centralne banke, ali uvijek uz dug i kamatu).

Zaključujem: Dakle ključno je da prvi stjecatelj novac ubaci u sutav bez duga i kamata. Svaki daljnji stjecatilj bi novac posuđivao na dug uz kamatu. To bi bila ta famozna reforma?

Tada se postavlja pitanje, samo od sebe: ako mogu financirati svoj deficit državnog proračuna, zašto ne bi i cijeli proračun? Što će mi porezi?

Fenomenalno je kako vi napredujete. Pa poreza nije ni bilo toliko dok se nije uvelo centralno bankarstvo. Zbilja morate pogledati filmove iz uvoda teme Refoma monetarnog i bankarskog sustava

Ipak, ne znam kako uvijek vrtite film o djeljenju novca svima kao rješenje. To se nije nigdje reklo niti tvrdilo.

Još uvijek ne možete shvatiti da se dodatak novca daje samo za zadržani profit. Ne može biti 100% profita od posla. Uvijek je to samo mali dio.

"Dodatni novac samo za zadržani profit."

To zasigurno mislite samo na novac potreban samo za otplatu kamate?

Ipak ste rekli, da ne bi eliminirali posudbu novca uz kamatu na dug, nego samo bi se inicijalna emisija novca emitirala bez duga i kamate. Kako upotpunosti ukloniti zadržani profit(ekvivalent kamati na dug?) i istovremeno zadržati pozamljivanja novca na dug uz kamatu?

BUBI je napisao/la:"Dodatni novac samo za zadržani profit."

To zasigurno mislite samo na novac potreban samo za otplatu kamate?

Ipak ste rekli, da ne bi eliminirali posudbu novca uz kamatu na dug, nego samo bi se inicijalna emisija novca emitirala bez duga i kamate. Kako upotpunosti ukloniti zadržani profit(ekvivalent kamati na dug?) i istovremeno zadržati pozamljivanja novca na dug uz kamatu?

Svi ekonomisti govore da treba proizvoditi i stvarati nove vrijednosti. Ovim se postiže da emitirani novac ima pokriće u toj robi, a ne ulazi sa dugom.

Ako svi želimo imati prihode veće ili jednake od troškova, moramo dodavati novac za tu štednju, a to je ujedno i novac za novostvorene vrijednosti. Prema ovim zaključcima je očigledno da se novac ne može djeliti jer štednja ne smije dolaziti od nerada. Onda novac ne vrijedi ništa.

Sada je situacija drugačija. Štednja je od novca koji je još veći dug. U sumi se od rada i stvaranja radi dug.

Slažem se, zanimljivo ste sve napisali.

Dakle ulažući glavnicu duga(bez kamate) u proizvodnju stvaramo novostvorenu vrijednost, otplatimo dug(bez kamate) i ostaje nam štednja. Tako bi to izgledalo. Ali zašto bi dužnik bio motiviran pokretati proizvodnju, kad mu je dug jednak glavnici, a glavnicu upravo drži u rukama?

Vi krećete od teze da svi želimo imati prihode veće ili jednake od troškova. U startu već imamo prihod jednak trošku(ukupni dug jednak glavnici duga). Što ako ne želimo imati veći prihod, neka proizvodi netko drugi?

Kako bi motivirali ljude?

BUBI je napisao/la:Slažem se, zanimljivo ste sve napisali.

Dakle ulažući glavnicu duga(bez kamate) u proizvodnju stvaramo novostvorenu vrijednost, otplatimo dug(bez kamate) i ostaje nam štednja. Tako bi to izgledalo. Ali zašto bi dužnik bio motiviran pokretati proizvodnju, kad mu je dug jednak glavnici, a glavnicu upravo drži u rukama?

Vi krećete od teze da svi želimo imati prihode veće ili jednake od troškova. U startu već imamo prihod jednak trošku(ukupni dug jednak glavnici duga). Što ako ne želimo imati veći prihod, neka proizvodi netko drugi?

Kako bi motivirali ljude?

Napisao sam točno, samo vi uvijek mislite da tu treba biti odnosa kreditor-dužnik. Nije neophodno. Nekreditni sustav funkcionira i bez banaka. Tko misli posuđivati svoj kapital, može, ali postoje ograničenja za takav posao.

Ograničenje u pozajmljivanju novca, bi bilo u tome da kamata na posuđeni novac bude jednaka kamati po kojoj je novac stečen. Time banke ne bi stvarale profit na poslovima posuđivanja novca.

Znači dodatnu vrijednost mogli bi stvarati samo poduzetnici i građani? Onda bi u ekonomiji bila samo jedna državna tiskara i jedna banka(konkurencije ne bi bilo, jer banka ne bi stvaral profit, prihodi jednaki rashodima poslovanja). Kako bi se financirala kamata na štednju? Ili ne bi se štednja uopće povećavala kamatom, nego samo povećanjem broja glavnica? Bi li banke uopće primale depozite?

BUBI je napisao/la:Ograničenje u pozajmljivanju novca, bi bilo u tome da kamata na posuđeni novac bude jednaka kamati po kojoj je novac stečen. Time banke ne bi stvarale profit na poslovima posuđivanja novca.

Znači dodatnu vrijednost mogli bi stvarati samo poduzetnici i građani? Onda bi u ekonomiji bila samo jedna državna tiskara i jedna banka(konkurencije ne bi bilo, jer banka ne bi stvaral profit, prihodi jednaki rashodima poslovanja). Kako bi se financirala kamata na štednju? Ili ne bi se štednja uopće povećavala kamatom, nego samo povećanjem broja glavnica? Bi li banke uopće primale depozite?

To je greška koju ponavljate. Banke prestaju biti u krugu dilanja novca. One vode svoju politiku prikupljanja i posuđivanja (prema uvjetima koji ne dozvoljavaju obilježja ekspanzije novca i zahvaćanja zarade u prevelikom iznosu). To bi bio običan činovnički posao kao u pošti.

Da znači nestao bi pojam kamate na štednju. Bi li se štednja smjela posuđivati? Ako bi je posudili uz kamatu, dobili bi kamatu na dug. Što bi opet stvorilo dužničku krizu.

BUBI je napisao/la:Da znači nestao bi pojam kamate na štednju. Bi li se štednja smjela posuđivati? Ako bi je posudili uz kamatu, dobili bi kamatu na dug. Što bi opet stvorilo dužničku krizu.

Kamata na štednju bi bila oko 1/4 od emisije novca. 1/4 bi zaradila banka. Kamatu je moguće naplatiti jer sustav ima dotok realnog novca. Bilo bi ipak bolje ulagati u realan biznis jer on ima veći profit u ovom slučaju. Što je i logično, zar ne.

Znači da od ukupnog emitiranog novca, uvijek bi 25% dali bankama, koje bi ga proslijedile štedišama za kamatu na štednju( jel bi pritom zadržale proviziju?). Tako bi bilo jako teško upravljati potrebnom emisijom za financiranje prinosa na štednju, morali bi uvijek izračunavati glavnice štednje i pratiti svaki ugovor o štednji pojednačno(ima mnogo načina ugovaranja kamata na štednju).Morali bi uvesti jedan univerzali ugovor o štednji. Bi li banke smjele konkurirati kamatom na štednju?

Drugih 25% od ukupne emisije novca bi zaradila banka.Zašto? Bi li banka tu zaradu smjela plasirati u kredite uz kamatu? Tu bi opet nastao zadržani profit banke(banka bi profit beskonačno i bezbroj puta dugo ukamaćivala)! Dug opet!

BUBI je napisao/la:Da znači nestao bi pojam kamate na štednju. Bi li se štednja smjela posuđivati? Ako bi je posudili uz kamatu, dobili bi kamatu na dug. Što bi opet stvorilo dužničku krizu.

Mislim da baš nije toliko teško sagledati bankarstvo potpune rezerve.
Mi danas živimu u sustavu bankarstva djelomične rezerve. U tom sustavu banke zapravo vrše kreditnu emisiju novca koji nema pokriče.
Prodaje se zapravo gusti zrak, učinak je naravno vakuum u ekonomskom sustavu, novaca nema jer novac=dug, taj vakuum je toliko nadrastao ekonomiju da pomalo ...u stvari ne pomalo nego već je stvorio i singularnu točku, gravitacijsku masu velike gustoče koju eufemistički nazivamo "dug" a koja usisava realnu ekonomiju.

U bankarskom sustavu potpune rezerve ( vido sam skriptu ekonomskog fakulteta "Monetarna ekomomija" , u toj skripti piše da je sustav potpune rezerve nikad dosegnut idealan sustav, jer bi se u takvom monetarnom sustavu novčana masa sama od sebe regulirala, (ma šta da je autor skripa pritom mislio ) banke nisu više regulatori novca u opticaju, one mogu dati kredita onoliko koliko imaju pokriča.

Ako emisija novca ide nekreditno, pod paralamentarnom kontrolom i znanstvenom formulom, onda više nema manipulacija s novcem, financijski inženjering, koji je svojim manipulacija nedavno u SAD doveo do krize, više nebi mogao to raditi.
Banke postaju firme koje rade svoj posao, vrše financijske usluge, daju kredite, zarađuju od kamate itd. ali više ne multipliciraju novac niti su to kockarnice tipa Wall Street.

"...banke daju kredite, zarađuju od kamate itd. ali više ne multipliciraju novac..."

Ako bi banka zarađivala od kamate, dakle banka bi smjela posuditi novac po većoj kamati, nego što ga je posudila od države, zar ne? Ta zarada, je taj novac, koji nema novčanice. Bi li tu zaradu ikad pretvarali u novčanice? Kako bi inače banke smjele zarađivati od kamate?

BUBI je napisao/la:"...banke daju kredite, zarađuju od kamate itd. ali više ne multipliciraju novac..."

Ako bi banka zarađivala od kamate, dakle banka bi smjela posuditi novac po većoj kamati, nego što ga je posudila od države, zar ne? Ta zarada, je taj novac, koji nema novčanice. Bi li tu zaradu ikad pretvarali u novčanice? Kako bi inače banke smjele zarađivati od kamate?

Još jednom ću ponoviti, u sustavu potpune rezerve i nekreditnog novca banke ne posuđuju novac od države, one imaju svoj novac, novac ulagača, svih onih koji u nju iz svog interesa deponiraju novac.

Država vrši primarnu emisiju nekreditno.

BUBI je napisao/la:"...banke daju kredite, zarađuju od kamate itd. ali više ne multipliciraju novac..."

Ako bi banka zarađivala od kamate, dakle banka bi smjela posuditi novac po većoj kamati, nego što ga je posudila od države, zar ne? Ta zarada, je taj novac, koji nema novčanice. Bi li tu zaradu ikad pretvarali u novčanice? Kako bi inače banke smjele zarađivati od kamate?

Po koji put još jednom:

Država radi kao i do sada, samo deficit popunjava friškim novcem. Količinu određuju stručnjaci. To je NN. Monetarna masa MM se tokom godine uveća za NN, a NN završi kao profit od rada (štednja). Tu ne trebamo uopće banke. Međutim, ako netko želi skupljati štednju i posuđivati je tada on može to raditi sa visokom o.r. od 50% i sa limitiranom kamatom za korisnika kredita K=100*NN/(2*MM). Od kuda će se skupiti štednja, to nije moja stvar.

Banke ne mogu biti opskrbljivane novcem od monetarnog stupa vlasti. A ne bi bilo dobro ni da posuđuju novac iz vana i plasiraju ga jer prostora za zaradu banaka ima samo iz sume NN/2. Druga polovica NN/2 je rezervirana za profitabilnost od realnog rada. To je partnerstvo u podjeli profita. Možda će neko praktično rješenje imati druge omjere. Ali sada znamo zašto i zbog čega ne može biti kamata bilo koja.

Premda se već danima priča o rješenju, čini se da sastatak ide u već davno predviđenom smjeru održanja novca kao duga. Za sada sam gotov siguran da će rješenje biti neka kvazi zakrpa sa gomilom novca koji će se koristiti za krpanje rupa.

Taj trud po svemu sudeći samo kupuje vrijeme i pravi igrokaz kao da se nešto radi.

Naša susjedna država, Slovenija, čini se također da ulazi u dubioze (visoka zaduženost u privredi) zbog plaćanja visokih kamata na kredite. Čini se da kreću utabanim putem bankrota.