critical tinkerer je napisao/la:
este ludilo. ALi mi moramo poslovati sa vanjskim svijetom i kao što
vjerojatno znaš zbog situacije gdje je YU bila izvan svakih svjetskih
normi oni nas nisu prihvatali i nisu prihvatali našu valutu. Zbog toga
se ne može samo odbaciti sve kapitalističko i uvesti novo bez reakcije
svijeta prema nama, čak mogućeg i rat. A nemamo šansi sami protiv USA.
Ponašali bi se prema nama kao prema Iranu jer to je sustav sličan
njihovom, po Kuranu nema kamata, ne smije se naplaćivat kamata.
EMisija
novca bez duga je i kod njih prisutna samo što se to krije od ljudi.
Znači prihvatljivo. Kad bi mi uspjeli to promijeniti kod nas, da napokon
se kuna odveže od eura, uvede klizni tečaj i da se zabrane valutne
klauzule, ukine kazna na pretplatu nakod 2 godine trajanja kredita i da
HPB ostane neprodana i preko nje se koristi TARGET2 od ECB i služi za
kontrolu kamata svih ostalih banaka kroz ponudu poželjnih kredita ja bih
bio sretan. A to ne bi izazvalo reakciju svijeta sem zabrane u EU. Mi
bi bili na konju.
Dalji zahtjevi su jednostavno nemogući, Utopistni,
niti je narod svjestan toga nit je spreman to prihvattit. Mi moramo
radit još puno na širenju informacija i tek za godinu možda postići
kritičnu masu da se narod ujedini i pokrene.
Gledam kako sindikati
jedan po jedan idu na demonstracije i još ni ne znaju za internacionalni
znak radnika -stisnuta šaka, vidio sam kako smo daleko od cilja. Nema
ujedinjenog sindikata nema ni uspjeha, policijska kontrola je još uvijek
prevladavajuća, ja mislim da ste to osjetili prošle godine.
Shvaćam da zahtjevi koji idu prema nekreditnom sustavu stvaranja primarnog novca mnogima nalikuju utopiji, i meni se to prije izvjesnog vremena činilo. Kapitalistički svijet nije prihvaćao YU valutu, ali taj isti kapitalistički sustav zapravo ne prihvaća ni našu kunu, naša kuna je u stvarnosti samo drugi oblik eura, zavezana je za euro, samo stoga je konvertibilna. Takva konvertibilnost kune dovela je zapravo do ove recesije, velike kontrakcije novca u opticaju pa onda i depresije koju imamo.
Neznam sada odakle strah u ljudima od reforme monetarnog sustava?? Situacija je već sad prilično teška, za koju godinu će očito biti još teža, a za 4-5 godina ćemo ili biti u bankrotu kao Grčka, ili pokorni gladuši i bedaci bez države...
Koji je to strah od SAD? Koji je to strah od rata? Upravo preko raznih oblika STRAHA ljudi se povinuju nemoralnom sustavu, tako je bilo u robovlasničkom sustavu, u feudalizmu, u komunizmu, u fašizmu, pa je tako i u kapitalizmu.
Ali kako monetarna reforma ne čini nikome ništa nažao, naprotiv, društvene odnose vraća humanom moralu i pravdi, ubrzo će se naći mnogi ljudi koji će strahu od promjena suprostaviti hrabrost patriotizma.
Kapitalizam nije samo kod nas u krizi, mi smo teška periferija, ta ideologija puca ne sve strane i na sve strane se zapravo traže alternativna riješenja.
Problem je detektiran u privatiziranom centralnom bankarstvu i njihovim komercijalnim bankama, koje su od kreditnog novca napravile dogmu. Nigdje se u tim sustavima ne stvara novac bez duga. Novac je pravno definiran kao dug do te mjere da se na očigled svih ljudi cijele porodice izbacuju iz kuća na cestu. Posve nemilosrdno.
...
critical tinkerer je napisao/la:
I vi griješite da su banke ograničene rezervama, nisu. Ograničene su samo sa leverage a to oni sami određuju.
10% rezervi ne znači da su ograničeni na 900 kredita od 100 depozita, nema ograničenja jer depoziti dolaze od samog kredita nakon kupoprodaje asseta. Banke prvo daju kredit, unesu dupli input u knjigovodstvo i onda traže depozite. AKo kredit koji je izdan od jedne banke i ode u drugu banku, ili če dobiti depozit od kredita koji je druga banka izdala ili će posudit od drugih banaka koji imaju viška za rezerve(LIBOR, EURIBOR), ili će posudit od Centralne banke tzv noćni depozit dok ne dobiju depozite koji će pokrit izdane kredite.
Primarni novac kojeg centralne banke sa kompetencijom štampanja novca deponiraju u poslovne banke s apliciranom kamatom, a kojeg dalje poslovne banke multiplikacijom depozita nadalje posuđuju s kamatama koje zavise od kreditnog rejtinga, je ona osnova koja nas ovdje zanima.
Ta radnja koju vrši centralno bankarstvo preko svojih poslovnih banaka je u suštini jedan poker aparat za kojeg je jasno da stvarnu zaradu možeinkasirati samo vlasnik, dok igrači mogu samo postati teški ovisnici.
Kamata koja se stalno traži i to toliko neumoljivo da je to prihvatila i država, koja ponašajući se kao banka svojim dužnicima zaračunava kamatu, nikada nije stavljena u opticaj, u opticaju je samo posuđeni novac, odnosno dug koji traži interes u kamati, sredstva koja bi trebala predstavljati kamatu a koju svi lihvari traže, nikada nisu emitirana u ekonomski sustav.