Komentari vijesti

Beograd

Uvaženi gospodine Predsjedniče,

uvaženi gospodine Predsjedniče Vlade,

uvaženi gospodine prvi Potpredsjednica Vlade,

U ovom, za Srbiju i Srpstvo teškom i presudnom - a možda i sudbonosnom - trenutku obraćamo Vam se u ime Srpskog Pravoslavne Crkve očinski i bratski, s poštovanjem i povjerenjem u Vašu pravoslavnu kršćansku savjest iu Vaše osjećanje rodoljublja i državničke odgovornosti. Ne obraćamo Vam se uobičajeni način nego javnim apelom, a to činimo iz više razloga, od kojih su najvažnija dva - kratkoća vremena (briselski ultimatum ističe, naime, već u utorak) i potreba da se najočevidniji način opovrgne bezočna laž koju posljednjih dana šire određeni ljudi i izvjesni mediji tvrdeći da naša Crkva šuti o Kosovu (!).

I mi, kao i čitav srpske narod, znamo i osjećamo koliko je vama sada teško, pred kakvim mučnim izborom se nalazite i pod kakvim ste pritiscima i ucjenama. Podsjećamo vas, međutim, u cilju ohrabrenja i duhovne potpore, da vam nije teže nego što je bilo čestitome Knezu uoči Kosovskog boja, ili knjeginji Milici poslije boja, ili patrijarsima Pajsiju, Arseniju III Černojeviću i drugima pod osmanskim igom, ili sveštenemučeniku đakonu Avakumu pred ustanak, ili Karađorđu i Milošu tijekom oba ustanka, ili kralju i vladi u vrijeme austrougarskog ultimatuma 1914. godine, ili srpski državi u nedavnoj prošlosti, u vrijeme ultimatuma iz Rambouilleta.

Crkva, po svojoj sabornoj prirodi, nije protiv ideje o europskom objedinjavanju naroda i države niti protiv ideje o još širim procesima ujedinjavanja. Uostalom, Crkva je isključivi povijesni začetnik i nositelj učenja o svečovečanskom jedinstvu io svejedinstvu tvorevine Božje u Kristu. Ali ovdje sada više nije riječ o tome. Sada se od Srbije ultimativno traži faktičko odricanje od Kosova, od izvorišta našega crkvenog, narodnog i državnog bića, i prepuštanje tamošnjeg ostatka srpskih naroda vlasti onih koji su prethodno njegov veći dio ili pobili ili prognali, u zamjenu za maglovitu i neizvjesnu mogućnost dobivanja famoznog - samo za Srbiju uvjetnog - "datuma za početak pregovora", pregovori čije trajanje i ishod nitko živ ne može predvidjeti.

Zahvaljujući brutalnoj, ali zato ljekovitoj iskrenosti berlinskog rječnika, za razliku od briselskog, jedno je sasvim predvidivo i izvjesno - posljednji ultimatum će glasiti: ili službeno, formalno, priznajete "državu Kosovo" ili od prijema u Europsku uniju nema ništa. Drugim riječima: od Srba se zahtijeva da se dobrovoljno odreknu teritorija i suvereniteta, čak i tragova svog hiljaduipogodišnjeg života na Kosovu (budući da kosovsko-metohijski Arbanasi iu prisustvu NATO-snage mogu nekažnjeno da skrnave crkve, manastire i groblja i napadaju ljude ), a za uzvrat se nudi prazno, neobavezujuće obećanje "svijetle europske budućnosti", odnosno nudi se u praksi jedno veliko ništa, uz ciničnu poruku: držite to čvrsto!

Duh današnje Europske unije nije, nažalost, duh dobre stare Europe. Mi i dalje jesmo za ideju slobodnog duhovnog i gospodarskog objedinjavanja europskog kontinenta, ali nikako nismo za projekt porobljavanja ili ponižavanja bilo koje europske države, pa ni naše Srbije. Uvjereni smo da nijedno državno rukovodstvo Srbije, pa ni današnje, nema ni pravo ni mandat da pristane na uvjete koji nisu ispostavljeni nijednoj drugoj državi kandidatu za članstvo u Europskoj uniji. Ulaznica je preskupa. Srbija ne bi smjela pristati da unaprijed plati takvu cijenu za robu koja joj možda nikad neće biti isporučena. Ona to nikad u svojoj povijesti nije učinila, bez obzira na čašu žuči koju je zbog toga iz stoljeća u stoljeće morala ispija.

Najvažnije predizborno i neposredno postizborno obećanje vas koji ste dobili narodno povjerenje da u burnom i smutnom vremenu vodite državni brod Srbije bilo je da ni pod kakvim uvjetima nećete ni predati, ni izdati, ni prodati Kosovo i Metohiju, povijesnu Staru Srbiju.

Mi, arhijereji Srpska Pravoslavne Crkve, uvjereni da predstavljamo i izražavamo stav svih njenih vjernika, smatramo svojom svetom dužnošću da vas na to obećanje podsjetimo i da vas uvjerimo da očekujemo, kao i ogromna većina našeg naroda, da ga održite. To činimo upravo sada jer smo potpuno svjesni tragike trenutka i bremena odgovornosti na vašim plećima.

Ipak, nada nikad ne umire. Kada se raziđu tmasti oblaci, sijaće sunce. Sutra je u našoj Crkvi nedjelja poklonjenja Krstu, a uskoro će blagdan uskrsnuća. Kada su pred nama dva zla, manje zlo je najbolje rješenje. Vjerujemo u ljubav i pomoć Božju kako nama tako i svim ljudima dobre volje.

Sa blagoslovom

Predsjednik Svetog Arhijerejskog Sinoda

AEM Patrijarh srpske

I r i n e j

Iz Ureda Svetog Arhijerejskog Sinoda
Dostavlja: Episkop bački Irinej