Veles je napisao/la:
Vi se čini mi se previše opterećujete nomenklaturom. Novac koji ulazi u sustav u konačnici se uvijek vraća, bilo direktnim bilo indirektnim putem. Dakle u globalu, novac je uvijek kredit, samo vraćanje ne mora biti direktno. Bitno je da primarna emisija bude pod kontrolom države, da ne bude opterećena kamatom (inače nema smisla) i da bude usmjerena stvaranju novih - fizičkih - vrijednosti. Država koja ima nekreditni novac, a koristi ga zato da sama sebi plaća mirovinske fondove i socijalu nema baš puno smisla. Naravno da su te stvari bitne i idealno je da budu pod kontrolom države, ali one su u cijelom sustavu pomoćna stvar, a ne glavni pokretač. Država mora investirati primarno u projekte javne infrastrukture, te u istraživanje novih znanosti i tehnologija. Ekonomija koja nije u ekspanziji, stagnira i propada: fizički je nemoguće da čovjek samog sebe održi u zraku potežući se za žnirance. Dakle društvo kao cjelina mora imati za primarni cilj stvaranje novih vrijednosti, tj., širenje javnog dobra. Jednom kada to krene, sve ostalo slijedi, uključujući i novce za mirovine, koji se onda prirodno stvaraju unutar sustava i nije potrebno da država za njih direktno intervenira.
Ne opterećujem se s ničim, naprotiv skroz sam rasterećen . Hvala na pitanju.
I ne radi se o nomenklaturi nego o metodologiji.
Primjetio sam da se mnogi naprosto ne mogu oteti zabludi kreditnog novca.
Nekreditni novac se ne vraća. Vrši se njegova emisija i po potrebi eventualna kontrakcija. Taj novac nije zamišljen da ima gospodara, kojem se vraća, već da djeluje po znanstvenoj metodi.
Oni koji misle pod firmom vlasti kontrolirati novac, pa bio on i nekreditni, već su izrazili svoje mišljenje u samoupravnom socijalizmu, tezom kako bi takav novac trebao ići proizvođačkom sektoru.
Osobno se slažem s Nenadovićem, a čini se da to podržava i Nostrađurus, teza koju mi zagovaramo je da nekreditni novac ide neproizvodnom sektoru. Zapravo onima koji će realizirati proizvodnju. Kapitalne projekte koje opće društvo, odnosno Vlada Republike zacrta kao potrebite, bi se i dalje realizirali iz poreznog sustava ili iz drugih privatnih ili javno privatnih ulaganja, sve dok nekreditnog novca ne bude i za te namjene. Govorila je moja baba, najprije štalica pa onda kravica.
Treba početi od osnovnih stvari, obezbjediti hranu i energiju. Mnogi su danas usred ovog obilja gladni.
Ovdje je važan početak. To jest razdvajanje stvaranja novca od posuđivanja novca. Već bi prve emisije nekreditnog novca pokazale su blagotvornost te metodologije.
Veles je napisao/la:
To naprosto nije istina. I u sustavu nekreditnog novca, vi i dalje možete imati institucije s ogromnim asetima koji mogu biti iskorišteni za krajnje destruktivno ekonomsko ponašanje. Pa neće vam nekreditni novac sam po sebi levelirati razlike između bogatih i siromašnih, niti onemogućiti stvaranje moćnih interesnih skupina u društvu s ogromnim sredstvima.
Nekreditni novac je lijek za sve destruktivce.
Treba shvatiti da se ovdje se ne traži uravnilovka, traži se poštenje i pravda, bit će bogatijih i bit će siromašnijih.
Svakoga će voditi njegova vlastita narav , volja znanje i htjenje. Psiholoških tipova doista ima veoma različitih.
Ono što je važno da oni bogatiji neće više moći fiktivno multiplicirati svoje bogatstvo i moć, niti će moći manipulirati novcem. Novac više neće biti sredstvo vlasti.