Komentari vijesti

Nostradurus je napisao/la:Ovo je donekle paušalna ocjena što se tiče uspješnosti mio fondova. Ako ste čitali moje tekstove, onda vjerojatno znate da su mio fondovi neodrživi i bez špekulacija. A razlog neodrživosti je u načinu na koji neka poduzeća postaju uspješna. Svaki profit jednog poduzeća je u stavi nekome još veći dug i dugoročan bankrot.

U hipotetskoj zatvorenoj ekonomiji, da. Ali koliko shvaćam, mi ovdje cijelo vrijeme raspravljamo o rastućoj ekonomiji, koju bi pokretala beskamatna primarna emisija.

Nostradurus je napisao/la:Po mom mišljenu, mio fondovi imaju pogrešnu premisu. Koji je smisao ulaganja u privredu, kada je jasno da to u globalu ne donosi profit.

Gospode Bože! Pa valjda je primarni smisao svog ulaganja u privredu stvaranje novih vrijednosti. Kakva vam korist od beskamatne emisije novca, ako i dalje u konačnici forsirate zero-sum-game sistem?

Nostradurus je napisao/la:Stoga bi bilo bolje da se mio fond pretvori u banku. On bi ubrzo postao alfa i omega. Ipak i to ne bi bilo rješenje, jer krediti tog mio fonda ne bi bili otplativi.

Možete to zvati mirovinskim fondom, bankom ili ne zna čime. Riječ je o tvrtci koja za svrhu ima da ljudi u nju polažu svoj novac, a ona s njime raspolaže i oplemenjuje ga. To bi kao trebao biti deklarirani cilj. Sad, recimo da ona egzistira u državi u kojoj je primarna emisija novca beskamatna i kontrolirana čisto od strane države. Nema leverage-a, nema djelomične rezerve. Svejedno, kako ćete spriječiti tu banku da se sa novcem kojim raspolaže ne upusti u totalno suludo ponašanje, te dovede svoje štediše na prosjački štap prokockavši im sav novac na burzi poradi lako i brzog špekulantskog profita? Nego ju natjerati da ulaže novac u realnu ekonomiju, gdje su dobitci sporiji ali izgledniji i idu na opće dobro svima, jer stvaraju neku novu vrijednost?

Veles je napisao/la:

Možete to zvati mirovinskim fondom, bankom ili ne zna čime. Riječ je o tvrtci koja za svrhu ima da ljudi u nju polažu svoj novac, a ona s njime raspolaže i oplemenjuje ga. To bi kao trebao biti deklarirani cilj. Sad, recimo da ona egzistira u državi u kojoj je primarna emisija novca beskamatna i kontrolirana čisto od strane države. Nema leverage-a, nema djelomične rezerve. Svejedno, kako ćete spriječiti tu banku da se sa novcem kojim raspolaže ne upusti u totalno suludo ponašanje, te dovede svoje štediše na prosjački štap prokockavši im sav novac na burzi poradi lako i brzog špekulantskog profita? Nego ju natjerati da ulaže novac u realnu ekonomiju, gdje su dobitci sporiji ali izgledniji i idu na opće dobro svima, jer stvaraju neku novu vrijednost?

Postoji razlika između bezkamatnog i nekreditnog, bezkamatno je kredit a nekreditno nije kredit.
Primarna emisija koja u sustav ulazi nekreditno zamišlja se pod kontrolom Republike. To je potreban novac kojeg Republika stavlja u opticaj. U zavisnosti od potrebne količine novca kojeg sustav traži nekreditni novac se daje neproizvodnom sektoru, dakle ponajprije u vidu mirovina i soc. dajavanja.
Taj novac dakle nema apriorni pritisak da se vraća natrag, jer nije kredit, već on završava uglavnom kod proizvođačkog sektora, kojem se utoliko može i smanjiti porezna presija, a stoga pada i skupoća rada ali i cijena proizvoda.
Kako vidimo, kad se proces stvranja novca odvoji od kreditiranja oslobađa se zapravo proizvodnja od kreditnih potreba i fiskalnih nameta.
Onoloko koliko se to oslobađanje učvrsti i razvije, toliko treba manje izdvajanja u mirovinske fondove.
S druge strane, u bankarskom sustavu potpune rezerve spekulacije su svedene na minimum, ili ih čak nema, jer sve spekulacije novcem imaju svoju bazu u fiktivnoj multiplikaciji koju dozvoljava bankarstvo djelomične rezerve. Banke uvijek imaju svoj rizik, rizik je dio i conditio sine qua non života. Potpunu sigurnost mogli bi nazvati sterilnost. A tako nešto nam ne treba. Ono što je potrebno je da se metodologija stvaranja novca postavi tako da nitko ne može više manipulirati novcem, da novac postane mjerna jedinica ekonomskog procesa, a ne sredstvo vlasti ili sam sebi svrha i cilj.

Veles je napisao/la:

Nostradurus je napisao/la:Ovo je donekle paušalna ocjena što se tiče uspješnosti mio fondova. Ako ste čitali moje tekstove, onda vjerojatno znate da su mio fondovi neodrživi i bez špekulacija. A razlog neodrživosti je u načinu na koji neka poduzeća postaju uspješna. Svaki profit jednog poduzeća je u stavi nekome još veći dug i dugoročan bankrot.

U hipotetskoj zatvorenoj ekonomiji, da. Ali koliko shvaćam, mi ovdje cijelo vrijeme raspravljamo o rastućoj ekonomiji, koju bi pokretala beskamatna primarna emisija.

Ne mora biti uvijek rastuća.

Gospode Bože! Pa valjda je primarni smisao svog ulaganja u privredu stvaranje novih vrijednosti. Kakva vam korist od beskamatne emisije novca, ako i dalje u konačnici forsirate zero-sum-game sistem?

Posao nema globalnu financijsku održivost. To je sizifov posao, koji se reflektira loše na radnike. Recite vi radnicima poduzeća koji gube posao da je to cool i da dalje žive relaksirano.

Možete to zvati mirovinskim fondom, bankom ili ne zna čime. Riječ je o tvrtci koja za svrhu ima da ljudi u nju polažu svoj novac, a ona s njime raspolaže i oplemenjuje ga. To bi kao trebao biti deklarirani cilj. Sad, recimo da ona egzistira u državi u kojoj je primarna emisija novca beskamatna i kontrolirana čisto od strane države. Nema leverage-a, nema djelomične rezerve. Svejedno, kako ćete spriječiti tu banku da se sa novcem kojim raspolaže ne upusti u totalno suludo ponašanje, te dovede svoje štediše na prosjački štap prokockavši im sav novac na burzi poradi lako i brzog špekulantskog profita? Nego ju natjerati da ulaže novac u realnu ekonomiju, gdje su dobitci sporiji ali izgledniji i idu na opće dobro svima, jer stvaraju neku novu vrijednost?

Pa o tome vam i pričam. Banke danas moraju ići u propast jer je dobit imaginarna. Postoji sve dok štediše ne krenu po depozite. Tada je vidljivo da je sve prevara.

Oplemenjivanje novca je floskula bez uporišta u današnjoj ekonomiji. Povećani novac je nekome još veći dug. Gdje je tu plemenitost namjere?

Jung-fu je napisao/la:Postoji razlika između bezkamatnog i nekreditnog, bezkamatno je kredit a nekreditno nije kredit.
Primarna emisija koja u sustav ulazi nekreditno zamišlja se pod kontrolom Republike. To je potreban novac kojeg Republika stavlja u opticaj. U zavisnosti od potrebne količine novca kojeg sustav traži nekreditni novac se daje neproizvodnom sektoru, dakle ponajprije u vidu mirovina i soc. dajavanja.
Taj novac dakle nema apriorni pritisak da se vraća natrag, jer nije kredit, već on završava uglavnom kod proizvođačkog sektora, kojem se utoliko može i smanjiti porezna presija, a stoga pada i skupoća rada ali i cijena proizvoda.

Vi se čini mi se previše opterećujete nomenklaturom. Novac koji ulazi u sustav u konačnici se uvijek vraća, bilo direktnim bilo indirektnim putem. Dakle u globalu, novac je uvijek kredit, samo vraćanje ne mora biti direktno. Bitno je da primarna emisija bude pod kontrolom države, da ne bude opterećena kamatom (inače nema smisla) i da bude usmjerena stvaranju novih - fizičkih - vrijednosti. Država koja ima nekreditni novac, a koristi ga zato da sama sebi plaća mirovinske fondove i socijalu nema baš puno smisla. Naravno da su te stvari bitne i idealno je da budu pod kontrolom države, ali one su u cijelom sustavu pomoćna stvar, a ne glavni pokretač. Država mora investirati primarno u projekte javne infrastrukture, te u istraživanje novih znanosti i tehnologija. Ekonomija koja nije u ekspanziji, stagnira i propada: fizički je nemoguće da čovjek samog sebe održi u zraku potežući se za žnirance. Dakle društvo kao cjelina mora imati za primarni cilj stvaranje novih vrijednosti, tj., širenje javnog dobra. Jednom kada to krene, sve ostalo slijedi, uključujući i novce za mirovine, koji se onda prirodno stvaraju unutar sustava i nije potrebno da država za njih direktno intervenira.

Jung-fu je napisao/la:S druge strane, u bankarskom sustavu potpune rezerve spekulacije su svedene na minimum, ili ih čak nema, jer sve spekulacije novcem imaju svoju bazu u fiktivnoj multiplikaciji koju dozvoljava bankarstvo djelomične rezerve.

To naprosto nije istina. I u sustavu nekreditnog novca, vi i dalje možete imati institucije s ogromnim asetima koji mogu biti iskorišteni za krajnje destruktivno ekonomsko ponašanje. Pa neće vam nekreditni novac sam po sebi levelirati razlike između bogatih i siromašnih, niti onemogućiti stvaranje moćnih interesnih skupina u društvu s ogromnim sredstvima.

Veles je napisao/la:

Vi se čini mi se previše opterećujete nomenklaturom. Novac koji ulazi u sustav u konačnici se uvijek vraća, bilo direktnim bilo indirektnim putem. Dakle u globalu, novac je uvijek kredit, samo vraćanje ne mora biti direktno. Bitno je da primarna emisija bude pod kontrolom države, da ne bude opterećena kamatom (inače nema smisla) i da bude usmjerena stvaranju novih - fizičkih - vrijednosti. Država koja ima nekreditni novac, a koristi ga zato da sama sebi plaća mirovinske fondove i socijalu nema baš puno smisla. Naravno da su te stvari bitne i idealno je da budu pod kontrolom države, ali one su u cijelom sustavu pomoćna stvar, a ne glavni pokretač. Država mora investirati primarno u projekte javne infrastrukture, te u istraživanje novih znanosti i tehnologija. Ekonomija koja nije u ekspanziji, stagnira i propada: fizički je nemoguće da čovjek samog sebe održi u zraku potežući se za žnirance. Dakle društvo kao cjelina mora imati za primarni cilj stvaranje novih vrijednosti, tj., širenje javnog dobra. Jednom kada to krene, sve ostalo slijedi, uključujući i novce za mirovine, koji se onda prirodno stvaraju unutar sustava i nije potrebno da država za njih direktno intervenira.

Ne opterećujem se s ničim, naprotiv skroz sam rasterećen . Hvala na pitanju.
I ne radi se o nomenklaturi nego o metodologiji.
Primjetio sam da se mnogi naprosto ne mogu oteti zabludi kreditnog novca.
Nekreditni novac se ne vraća. Vrši se njegova emisija i po potrebi eventualna kontrakcija. Taj novac nije zamišljen da ima gospodara, kojem se vraća, već da djeluje po znanstvenoj metodi.
Oni koji misle pod firmom vlasti kontrolirati novac, pa bio on i nekreditni, već su izrazili svoje mišljenje u samoupravnom socijalizmu, tezom kako bi takav novac trebao ići proizvođačkom sektoru.
Osobno se slažem s Nenadovićem, a čini se da to podržava i Nostrađurus, teza koju mi zagovaramo je da nekreditni novac ide neproizvodnom sektoru. Zapravo onima koji će realizirati proizvodnju. Kapitalne projekte koje opće društvo, odnosno Vlada Republike zacrta kao potrebite, bi se i dalje realizirali iz poreznog sustava ili iz drugih privatnih ili javno privatnih ulaganja, sve dok nekreditnog novca ne bude i za te namjene. Govorila je moja baba, najprije štalica pa onda kravica.
Treba početi od osnovnih stvari, obezbjediti hranu i energiju. Mnogi su danas usred ovog obilja gladni.
Ovdje je važan početak. To jest razdvajanje stvaranja novca od posuđivanja novca. Već bi prve emisije nekreditnog novca pokazale su blagotvornost te metodologije.

Veles je napisao/la:

To naprosto nije istina. I u sustavu nekreditnog novca, vi i dalje možete imati institucije s ogromnim asetima koji mogu biti iskorišteni za krajnje destruktivno ekonomsko ponašanje. Pa neće vam nekreditni novac sam po sebi levelirati razlike između bogatih i siromašnih, niti onemogućiti stvaranje moćnih interesnih skupina u društvu s ogromnim sredstvima.

Nekreditni novac je lijek za sve destruktivce.
Treba shvatiti da se ovdje se ne traži uravnilovka, traži se poštenje i pravda, bit će bogatijih i bit će siromašnijih.
Svakoga će voditi njegova vlastita narav , volja znanje i htjenje. Psiholoških tipova doista ima veoma različitih.
Ono što je važno da oni bogatiji neće više moći fiktivno multiplicirati svoje bogatstvo i moć, niti će moći manipulirati novcem. Novac više neće biti sredstvo vlasti.

Jung-fu je napisao/la:
Ne opterećujem se s ničim, naprotiv skroz sam rasterećen . Hvala na pitanju.
I ne radi se o nomenklaturi nego o metodologiji.
Primjetio sam da se mnogi naprosto ne mogu oteti zabludi kreditnog novca.
Nekreditni novac se ne vraća. Vrši se njegova emisija i po potrebi eventualna kontrakcija.

A sad mi recite, kakva je suštinska razlika između ekspanzije/kontrakcije i kreditiranja/povrata? Možete to zvati kako god hoćete, naprosto je poanta da novac emitirate da pokreće ekonomiju, a sav novac koji se ne uspije, da prostite na izrazu, "oplemeniti", mora biti povučen natrag, inače će početi obezvređivati sustav.

Jung-fu je napisao/la:
Osobno se slažem s Nenadovićem, a čini se da to podržava i Nostrađurus, teza koju mi zagovaramo je da nekreditni novac ide neproizvodnom sektoru. Zapravo onima koji će realizirati proizvodnju. Kapitalne projekte koje opće društvo, odnosno Vlada Republike zacrta kao potrebite, bi se i dalje realizirali iz poreznog sustava ili iz drugih privatnih ili javno privatnih ulaganja, sve dok nekreditnog novca ne bude i za te namjene. Govorila je moja baba, najprije štalica pa onda kravica. Treba početi od osnovnih stvari, obezbjediti hranu i energiju. Mnogi su danas usred ovog obilja gladni.

Kada država preuzme kontrolu nad emisijom novca, mora ju preuzeti trenutno i potpuno. Dakle nema više drugih izvora financiranja osim državnog novca, kroz koje god kanale da dolazio. Količina novca u opticaju određuje se prema potrebitosti ekonomije, dakle, uključiv sve projekte koje društvo definira da mu trebaju. Slažem se s vašom cijenjenom bakicom, da prvo treba štalica, a onda kravica, a to vam u ovom slučaju znači da prvo morate osigurati konkretne poslove, dakle metode kojima će se novac pretvoriti u stvarne vrijednosti. Ponajbolji su tu veliki infrastrukturni projekti koji svima koriste i stvaraju trajnu novu vrijednost (dakle ceste, elektrane, škole, bolnice, znanost, poljoprvireda itd.). Za to država mora osigurati velike količine novca koje se pojedinačno upucavaju u određene projekte, a ne siju kroz sito na puno malih dijelova za pojedinačne državne servise, dakle administraciju, socijalu, mirovine, itd.: ti sistemi su ispomoć u cijeloj priči. Ako prvo u njih upucate novac, to će imati slab ili nikakav odraz na opću ekonomiju. Društvo mora kontinuirano ići naprijed na svim razinama, a na razini cijelog društva to znači velike korake u fizičkoj, realnoj proizvodnji. Inače vam slijedi stagnacija i propadanje. Međutim, uvijek postoji mogućnost da, iz raznoraznih razloga, pojedinačni projekti propadnu, ne realiziraju se, a novac za njih već potrošen i kruži dalje sustavom. Onda ga morate povratiti natrag da ne dođe do njegovog obezvređivanja u odnosu na realnu ekonomiju. Hoćete li to napraviti kontrakcijom ukupne količine novca (dakle kažnjavate sve) ili tako da zahtjevate vraćanje sredstava za jedan, određeni projekt (dakle kažnjavate pojedinca vjerojatno odgovornog za propast)?

Jung-fu je napisao/la:
Nekreditni novac je lijek za sve destruktivce.
Treba shvatiti da se ovdje se ne traži uravnilovka, traži se poštenje i pravda, bit će bogatijih i bit će siromašnijih.
Svakoga će voditi njegova vlastita narav , volja znanje i htjenje. Psiholoških tipova doista ima veoma različitih.
Ono što je važno da oni bogatiji neće više moći fiktivno multiplicirati svoje bogatstvo i moć, niti će moći manipulirati novcem. Novac više neće biti sredstvo vlasti.

Gledajte, nemojte upasti u istu zamku kao i klasični ekonomisti, koji su se svim silama trsili da razbiju moć starih feudalnih zemljoposjednika. Pa su onda prekasno shvatili da im je za jedan razbijeni monopol nastalo tucet novih iza leđa. Vaš nekreditni novac uništava bankarski monopol. I to je jako lijepo. Međutim, i u društvu s nekreditnim novcem i dalje ima, kao što vi kažete, bogatih i siromašnih. Lako se stvori monopol druge vrste, nekih drugih kompanija koje dobro posluju, ostvaruju velike profite, imaju silna sredstva na raspolaganju. I što ćete s njima? Reći im da se traži poštenje i pravda, ali neka svakog vodi vlastita narav? A oni će vam reći "jako dobro!" i onda se povezati u katrel koji će na burzi špekulacijom izazvati uništenje sve konkurencije.

Veles je napisao/la:
A sad mi recite, kakva je suštinska razlika između ekspanzije/kontrakcije i kreditiranja/povrata? Možete to zvati kako god hoćete, naprosto je poanta da novac emitirate da pokreće ekonomiju, a sav novac koji se ne uspije, da prostite na izrazu, "oplemeniti", mora biti povučen natrag, inače će početi obezvređivati sustav.

Malo generalizirate stvari. Novog novca treba dodavati jako malo (3,5 do 5% ili možda u nekom apsolutnom iznosu da se ne stvori eksponecijalna krivulja). Tj. naizgled bi sve bilo slično kao i do sada. Razlika je što država ne uzima kredit i što banke ne mogu davanjem kredita umnožiti novac u opticaju (manje kredita i po manjoj kamati). To znači da nećemo imati kreditne balone nego doziranje novca prema potrebi.

Kada država preuzme kontrolu nad emisijom novca, mora ju preuzeti trenutno i potpuno. Dakle nema više drugih izvora financiranja osim državnog novca, kroz koje god kanale da dolazio. Količina novca u opticaju određuje se prema potrebitosti ekonomije, dakle, uključiv sve projekte koje društvo definira da mu trebaju. Slažem se s vašom cijenjenom bakicom, da prvo treba štalica, a onda kravica, a to vam u ovom slučaju znači da prvo morate osigurati konkretne poslove, dakle metode kojima će se novac pretvoriti u stvarne vrijednosti. Ponajbolji su tu veliki infrastrukturni projekti koji svima koriste i stvaraju trajnu novu vrijednost (dakle ceste, elektrane, škole, bolnice, znanost, poljoprvireda itd.). Za to država mora osigurati velike količine novca koje se pojedinačno upucavaju u određene projekte, a ne siju kroz sito na puno malih dijelova za pojedinačne državne servise, dakle administraciju, socijalu, mirovine, itd.: ti sistemi su ispomoć u cijeloj priči. Ako prvo u njih upucate novac, to će imati slab ili nikakav odraz na opću ekonomiju. Društvo mora kontinuirano ići naprijed na svim razinama, a na razini cijelog društva to znači velike korake u fizičkoj, realnoj proizvodnji. Inače vam slijedi stagnacija i propadanje. Međutim, uvijek postoji mogućnost da, iz raznoraznih razloga, pojedinačni projekti propadnu, ne realiziraju se, a novac za njih već potrošen i kruži dalje sustavom. Onda ga morate povratiti natrag da ne dođe do njegovog obezvređivanja u odnosu na realnu ekonomiju. Hoćete li to napraviti kontrakcijom ukupne količine novca (dakle kažnjavate sve) ili tako da zahtjevate vraćanje sredstava za jedan, određeni projekt (dakle kažnjavate pojedinca vjerojatno odgovornog za propast)?

U državi moraju postojati planovi razvoja i prioriteti. Kako u kućanstvu realizacija oviti o vašem radu i zalaganju, isto to vrijedi i u državi. Uvijek će biti šansa da se pojave Obrovci, ali to nije razlog da se nekreditni novac zatire. Najvažnija stvar u svemu je da se za uloženi novac dobiva maksimum dobrobiti za zajednicu. Znači sve kontra što je HDZ radio - namještao poslove i prao novac.

Gledajte, nemojte upasti u istu zamku kao i klasični ekonomisti, koji su se svim silama trsili da razbiju moć starih feudalnih zemljoposjednika. Pa su onda prekasno shvatili da im je za jedan razbijeni monopol nastalo tucet novih iza leđa. Vaš nekreditni novac uništava bankarski monopol. I to je jako lijepo. Međutim, i u društvu s nekreditnim novcem i dalje ima, kao što vi kažete, bogatih i siromašnih. Lako se stvori monopol druge vrste, nekih drugih kompanija koje dobro posluju, ostvaruju velike profite, imaju silna sredstva na raspolaganju. I što ćete s njima? Reći im da se traži poštenje i pravda, ali neka svakog vodi vlastita narav? A oni će vam reći "jako dobro!" i onda se povezati u katrel koji će na burzi špekulacijom izazvati uništenje sve konkurencije.

Država kad ima vlast nad novcem, može baš sve. Tko kaže da država ne može donijeti zakon kojim se pojava monopola kažnjava preuzimanjem djelatnosti od strane države i isplatom određenog obeštećenja? Dobrobit zajednice mora biti na 1. mjestu. Svatko tko radi kontra, mogao bi se naći na udaru.

Gledajte, lako je govoriti o dobrobiti zajednice, samo što je vrlo teško definirati što to jest i kako to sprovesti u dijelo. Zakoni protiv monopola vam postoje i sad sasvim dobri, pa se ne provode. A reći da država može baš sve je, po mome, vrlo opasan put na koji vam je bolje ni ne pomišljati. Tko je, uostalom, ta "država" o kojom mi stalno pričamo? Treba paziti da se ne smijeni jedna oligarhija drugom, o tome vam cijelo vrijeme govorim. Jedina je poanta države ta da uravnotežuje različite partikularne interese, tako da se sebični aspekti međusobno potiru a konstruktivni se usmjeravaju prema zajedničkome dobru.

Zašto vam sve ovo govorim? Zato jer je cijela rasprava započela oko poreza na financijske transakcije. I ja vam tvrdim da je on potreban kako god okrenuli priču: i u trenutnom stanju i u idealiziranome stanju do kojeg bi stigli kada bi država preuzela kontrolu nad novcem. Špekulacija na burzi uvijek će postojati, to je samo pitanje količine novca koje će pojedine privatne institicuije imati. To više možda neće biti bankarski karteli kao sada, smjenit će ih neki drugi moćni karteli koji će na takav način probati monopolizirati moć i uništiti konkurenciju. Možete onda probati zakonski zabraniti burzu kao takvu, ali to vam je onda kao prohibicija alkohola ili kocke: besmisleno i kontraproduktivno. Pametnije vam je to destimulirati na takav način da poreznom politikom penalizirate takva ponašanja. Sav novac koji se samo vrti u zraku a bez da se pretvara u realnu vrijednost, država penalizira i dijelom kupi natrag. Dakle, upravo vam je to još jedan od nužnih mehanizama kontrole nad vlastitim novcem, a ne samo kontrola emisije.

Veles je napisao/la:Gledajte, lako je govoriti o dobrobiti zajednice, samo što je vrlo teško definirati što to jest i kako to sprovesti u dijelo. Zakoni protiv monopola vam postoje i sad sasvim dobri, pa se ne provode. A reći da država može baš sve je, po mome, vrlo opasan put na koji vam je bolje ni ne pomišljati. Tko je, uostalom, ta "država" o kojom mi stalno pričamo? Treba paziti da se ne smijeni jedna oligarhija drugom, o tome vam cijelo vrijeme govorim. Jedina je poanta države ta da uravnotežuje različite partikularne interese, tako da se sebični aspekti međusobno potiru a konstruktivni se usmjeravaju prema zajedničkome dobru.

Zašto vam sve ovo govorim? Zato jer je cijela rasprava započela oko poreza na financijske transakcije. I ja vam tvrdim da je on potreban kako god okrenuli priču: i u trenutnom stanju i u idealiziranome stanju do kojeg bi stigli kada bi država preuzela kontrolu nad novcem. Špekulacija na burzi uvijek će postojati, to je samo pitanje količine novca koje će pojedine privatne institicuije imati. To više možda neće biti bankarski karteli kao sada, smjenit će ih neki drugi moćni karteli koji će na takav način probati monopolizirati moć i uništiti konkurenciju. Možete onda probati zakonski zabraniti burzu kao takvu, ali to vam je onda kao prohibicija alkohola ili kocke: besmisleno i kontraproduktivno. Pametnije vam je to destimulirati na takav način da poreznom politikom penalizirate takva ponašanja. Sav novac koji se samo vrti u zraku a bez da se pretvara u realnu vrijednost, država penalizira i dijelom kupi natrag. Dakle, upravo vam je to još jedan od nužnih mehanizama kontrole nad vlastitim novcem, a ne samo kontrola emisije.

glavna rasprava se treba voditi da li novac u sustav treba ulaziti kao kreditni preko stranih banaka ili nekreditni preko države/centralne banke. Mislim da bi
se tu svi složili da nam treba u sustav ubacitit novac bez duga.

O porezu na financije, beskonačnosti resursa i sl. stvarima bi trebali otvoriti zasebne teme jer nisu direktno vezane, a i tu se mišljenja razlikuju.
I ja sam mišljenja da su svjetski resursi ograničeni i da ih treba čuvati. Podrediti sve rastu BDP-a je idiotski, jer je BDP ionako bezvezni indikator
koji ne prati da li društvo napreduje.

I ja bi vama preporučio filmove, jesu duži ali ih se isplati pogledati.
http://zeitgeistmovie.com/

sad sam uočio da sam postao link na krivu temu. Mislim da bi moderator trebao otvoriti posebnu temu o okolišu i utjecaju
ekonomije na nju i svjetskim zavjerama povezanim s svim tim....

Veles je napisao/la:
A sad mi recite, kakva je suštinska razlika između ekspanzije/kontrakcije i kreditiranja/povrata?

Mislim da je razlika od neba do zemlje.
Nekreditni novac se povlači isključivo iz razloga da ne obezvrjeđuje sam sebe, da nema inflacije, a taj višak koji se povlači putem poreza postaje proračunski suficit koji se ne troši. Ovdje nema manipulacije jer je cilj stabilnost cijena, čim cijene nisu stabilne netko očito kroz inflaciju manipulira s novcem. Tu pojavu treba staviti u ropotarnicu povijesti. Također i suprotnost inflacije treba suzbiti iz ekonomskih tokova a to je moguće jedino nekreditnim novcem. Kreditni novac ne samo da zakonomjerno sebi, stvara inflaciju i deflaciju, već po svom dizajnu, kroz kamatu, izvlači višak korisnosti iz ekonomskog procesa, pa stoga uništava ekonomske napore i dovodi do kriza.

Veles je napisao/la:

Lako se stvori monopol druge vrste, nekih drugih kompanija koje dobro
posluju, ostvaruju velike profite, imaju silna sredstva na raspolaganju.
I što ćete s njima? Reći im da se traži poštenje i pravda, ali neka
svakog vodi vlastita narav? A oni će vam reći "jako dobro!" i onda se
povezati u katrel koji će na burzi špekulacijom izazvati uništenje sve
konkurencije.

Od ljudi koji puno rade, od velikih kompanija koje imaju velike ambicije ne treba praviti bauk, pa to je pravi blagoslov.
Velike kompanije imaju veliki proizvod, one stvaraju mnogo novostvorenih vrijednosti, svu silu viška korisnosti.
Višak korisnosti =nekreditni novac. Nekreditni novac je monetizacija progresa.
Naravno da će te kompanije imati i velike vlastite prihode odnosno profit, ali što će one s njim bez kockarnica tipa Wall Strit?
Kapital u bankarskom sustavu potpune rezerve nije vlast niti je moguće s njime manipulirati. Njima osim daljnjeg širenja neće preostati drugo nego da ga usmjere ka kvaliteti proizvoda. Postepeno će se mjenjati psihologija poslovanja i ljudi. Interesnu psihologiju i pohlepu potiće kreditni novac, nekreditni novac potiće rast kvaliteta.
Ako je kompanija svojim radom i zatvorila mnogo malih proizvođaća, ona je ipak stvorila i mnogo novostvorenih vrijednosti, pa će društvo moći monetizirati te vrijednosti i tu je važno da se ta monetizacije stavlja u sustav preko neproizvodnog sektora, da oni koje je kompanije ostavila bez posla imaju osnovna sredstva kojim će tu njihovu proizvodnju realizirati.
Kako vrijeme bude išlo pobjedit će kvaliteta proizvoda, mala će se proizvodnja sa svojom kvalitetom uvijek postojati, a možda i jačati ukoliko same kompanije ne dignu kvalitetu.
Ako se društvo riješi socijalnih tenzija, riješit će se i političkih. Sva će društvena energija tada biti usmjerena ka podizanju opće kvalitete života.

Članak; Članak u Dnevno.hr


Kina nema rješenje monetarne regulacije. Oni se izgleda šlepaju na državno bankarstvo i otpisivanje dijela nenaplativih duhova. Međutim, iako im je jasno da vanjskotrgovinski suficit stvara velik dotok novca, očigledno je da ne shvaćaju da sustav sa masom kredita i velikim rastom bdp-a ide u krizu čim oslabi izvoz. Kako je zapad daleko od oporavka, tako će se situacija u Kini zaoštravati. Ne vjerujem da će kinesko vodstvo htjeti mijenjati regulaciju novca u državi, premda bi to značilo da im toliko velik izvoz uopće nije potreban radi rasta i razvoja gospodarstva. Kina se tu ponaša kao čisti oportunista, a ne lider. Moglo bi završiti u ćorsokaku.

Kina mi već duže vremena sluti na strahovito veliki problem u budućnosti, pravo ne balkansko, nego azijsko bure baruta. Deklarirani strateški cilj angloameričke elite jest da Kinu iskoriste kao oružje protiv Rusa i izazovu sukob - bilo ekonomski, bilo vojni - između te dvije velesile na području Azije. Kineze se sustavno fila sa zapadnjačkim dugovima - u prvom redu SAD-a, a sad i EU-ae - već neko vrijeme i imam dojam da je to dio dugoročne strategije na najvišem nivou, da se kineske komunjare pretvori u enforcere ekonomskog ropstva nad zapadnim zemljama, dok se centar svjetske financijske moći seli na istok. Najveći je problem Kine, mislim, internog tipa: glavnina im se ekonomije i dalje temelji na sweatshopovima, praktički robovskim uvjetima rada, a oni umjesto da investiraju masovne novce u unutarnji razvoj, obrazovanje radne snage i dizanje cjelokupne kvalitete života svome stanovništvu, troše na kupovanje dugova zapadnih država. Dugoročno jako, jako loša strategija, čini mi se.

Moje mišljenje je da devize nisu pravi novac za ulaganje u privredu. Strani novac ima namjenu kupovine strane robe. Tu postoji multiplikacija novca. Zamislite da Kina ima višak deviza i može na osnovu toga izdati sam sebi juane. Međutim, time nije poništila devize. One još postoje i s njima može kupiti obveznice amerikanaca. Time se novac pojavljuje na dva mjesta. Ovoj je problem o kome malo tko razmišlja. I na oba mjesta se može multiplicirati preko banaka.

Pernar i Braco iz Noćne more predali kandidacijske liste



Pernar sa A-HSS ide u koaliciju. Ja ću glasati za njih, pa kud puklo, puklo.

i ja ću isto u I izbornoj jedinici. Vjerovatno će glas propasti, ali me nije briga.

Ako niste možete ovdje dati glas za SP.

http://www.izbori2011.hr/anketa.html

jekadril je napisao/la:i ja ću isto u I izbornoj jedinici. Vjerovatno će glas propasti, ali me nije briga.

Ako niste možete ovdje dati glas za SP.

http://www.izbori2011.hr/anketa.html

Glasao sam na toj stranici.

Prije 1,5 godina, nakon što sam neuspješno pokušao zainteresirati političke stranke za rješenje, shvatio sam da za da je potpuno bez veze glasati za njih. Više nego očigledno je bilo da tu vladaju samo privatni interesi, a da je politika smo način da oni umlate što više love. Sasvim je logično da im tada nije bitno rješenje bilo kojeg problema u državi. Bitno je samo da oni glume da rješavaju i da saborska plaća ide.

I da se nije pojavio Ivan Pernar, ne bi ni išao glasati. Prema tome, uopće me ne brine ako moj glas i ne pomogne Pernaru da uđe u Sabor, barem sam glasao čiste savjesti. I kad me netko pita što si ti učinio za svoju državu uvijek mogu reći: Puno više nego oni koji su glasali za postojeće političare ili za stranke koje ne znaju uzrok ni rješenje loše situacije u državi. Barem sam pokušao dati glas nekome tko realno može utjecati na naše bolje sutra, a ne samo pričati o tome.

Članak



Država nam i dalje vuče poteze koji neće stvoriti nikakvo rješenje. Dokle god imamo firme koje rade sa profitom i taj profit se ne potroši, imati ćemo problema na drugoj strani - manjak. A sad se taj manjak misli utjerati oduzimanjem i rasprodajom imovine. Katastrofa.

Članak



Zanimljivo je kako je slobodno tržište utjecalo na slovenske građevinare. Sigurno je to dobitak za njih? Radnici ostaju bez posla, a novca odlazi vanka. Hip, hip, hura za EU. O slobodnoj trgovini sam napisao manji članak. Logičkim razmišljanjem se da izvući samo dosta loših stvari, a jako malo dobrih.

http://sites.google.com/site/financijskisustav/slobodna-trgovina)

Članak



Zanimljiva je tu ideja. Država i privatnici će uložiti novce u fond koji će isplaćivati naknadu za upravljane privatnicima. Geeenijalno. Bravo Škegro! Čovjek uspjeva u svemu čega se uhvati.

Nostradurus je napisao/la:Članak



Država nam i dalje vuče poteze koji neće stvoriti nikakvo rješenje. Dokle god imamo firme koje rade sa profitom i taj profit se ne potroši, imati ćemo problema na drugoj strani - manjak. A sad se taj manjak misli utjerati oduzimanjem i rasprodajom imovine. Katastrofa.

Ovo je zavođenje situacije koju vidimo već u SADu. Izbacivanje ljudi na ulicu i čista pljačka privatne imovine. Doskora uopće neće biti bitno plaćate li ili ne plaćate na vrijeme, dapače, neće biti bitno hoćete li imati išta za platiti. Korumpirana vam birokracija izmisli nalog za pljenidbu i vi zavrište na ulici. To je, čini se, poslijednji krug "privatizacije".

http://www.seebiz.eu/tiskanje-novca-sada-bi-bilo-autogol-prije-toga-trebaju-se-donijeti-neke-vaznije-odluke/ar-17295/

ništa od novca bez duga, glavni ekonomist kukuriku koalicije je izrazito protiv emisije novca od
HNB-a. A Rohatinski igra defanzivnu taktiku.

jekadril je napisao/la:http://www.seebiz.eu/tiskanje-novca-sada-bi-bilo-autogol-prije-toga-trebaju-se-donijeti-neke-vaznije-odluke/ar-17295/

ništa od novca bez duga, glavni ekonomist kukuriku koalicije je izrazito protiv emisije novca od
HNB-a. A Rohatinski igra defanzivnu taktiku.

Imam osjećaj da se ekonomisti ponašaju kao slijepe kokoške. Nabadaju i misle da će pronaći zrno kuruze. Pa sve mora imati svoje točno zašto, koliko i koji su uslovi. A oni ne znaju ni zašto, ni koliko, ni u kojim uslovima.

Kukuriku koalicija će nas uništiti. Probati ću im pisati prije izbora, ali znam da u moru pisama od toga neće biti ništa. Dolje je kopija pisma predanog na http://www.kukuriku.org/

VAŽNO!
Ovo je fakat važno. Ne preskačite ovo pitanje i ne bacajte ga u koš!
Već 2 godine radim na rješenju dužničke krize te imam okvirni temeljni plan za reformu monetarnog sustava. Već sam jednom pisao na adresu SDP-a, ali me se ne uzima ozbiljno.
Ako ne provedemo monetarnu i bankarsku reformu, u roku 5 godina RH će biti u bankrotu. http://misterij-bankarstva.bloger.hr/post/misterij-bankrota-hrvatske/12252064.aspx. A vi se možete hvaliti da ste tome pridonjeli jer niste reagirali na vrijeme.
Predlažem vam da pročitate što sam napisao na http://sites.google.com/site/financijskisustav/izbori-2011 te sve članke na
http://sites.google.com/site/financijskisustav/home
Spreman sam preko e-maila objasniti i argumentirano matematikom dokazati da vaš program oporavka države ne može uspjeti. Na stranici http://sites.google.com/site/financijskisustav/zablude imate 3 nerješiva zadatka, koje možete dati svojim ekonomskim stručnjacima na rješavanje. Ako njih ne znate riješiti, nećete napraviti ništa. Maksimalan domet koalicije će biti udvostručenje duga u 4 godine.

Nostradurus Zagrebački

nostradurus@net.hr

Članak


Ovo je ogroman udar bankama. Banke imaju samo nekoliko postotaka gotovine. Kada se radi transfer novca, mora biti takoreći u kešu. Time se rusi solventnost banke i razotkriva njena prevara u fiktivnim depozitima. sites.google.com/site/financijskisustav/profit-banke

Članak


PARIS - Premijer Francuske Francois Fillon predstavio je plan rigorozne štednje, po njegovim rečima "jedan od najrigoroznijih od 1945. godine do danas". Francuska mora u sledeće četiri godine da uštedi 115 milijardi evra.

Fillon je predstavio drakonski plan štednje, u susret usvajanja budžeta za sledeću godinu.

Posle “prve dužničke linije”, u kojoj se nalaze Grčka, Italija, Porgugal, Španija i Irska, često se, u vodećim pozadinskim redovima, pominju imena Belgije i Francuske, kao druge po snazi evropske privrede. Zvanični Pariz je, zato, odlučio da uvede opsežne preventivne mere, da kasnije, prema rečima premijera, ne bi došlo do paničnih reakcija koje bi zaustavile razvoj i potrošnju.

S obzirom na to da je predviđeni rast za sledeću godinu revidiran sa 1,7 na jedan odsto, bilo je neophodno pronaći dodatnih između šest i osam milijardi evra da Francuska ne bi došla u situaciju sličnu onoj koju poznaju najzaduženije evropske zemlje. Francuski dug se procenjuje na 1.600 milijardi evra.

"Bankrot više nije apstraktna reč" bio je jasan Fillon, aludirajući na situaciju u Grčkoj. "Bivša nadmoć evropskog kontinenta je iza nas."

Premijer je istakao da se “trideset godina živelo na kredit”, i da sada treba izaći iz ove opasne spirale. Da bi Francuska povratila budžetsku ravnotežu, potrebno je da se do 2016. godine uštedi 100 milijardi evra. U ponedeljak predstavljen plan predviđa uštedu od 65 milijardi, od čega 18,6 milijardi u sledeće dve godine, i to sedam milijardi u 2012. i 11,6 milijardi u 2013. Sadašnji i prethodni planovi štednje trebalo bi da omoguće Francuskoj da u sledeće četiri godine uštedi 115 milijardi evra.

Država će, prema Fillonovim rečima, sada štedeti milijardu evra svake godine. Prvi će dati primer predsednik i ministri, čije će plate biti zamrznute do izlaska iz krize.

Smanjivanje poreskih olakšica doneće dodatnih 2,6 milijardi evra sledeće godine. Plan penzijske reforme, koji je predviđao odlazak u penziju sa 62 godine od 2018, počeće da se primenjuje godinu ranije. Uvešće se privremeni dodatni porez od pet odsto preduzećima kojima je godišnji obrt veći od 250 miliona evra. Osnovni PDV ostaje na 19,6 odsto, ali će smanjeni PDV od 5,5 odsto - koji se odnosi na restorane i građevinu - porasti na sedam odsto, da bi se izjednačio s nemačkom stopom.

Članak je toliko važan je pokazuje da je točno da je Francuska siguran kandidat za bankrot. Meni je to postalo jasno čim sam vidio da nemaju dobar vanjskotrgovinski suficit.

Članak


Prka kaže: "Prka smatra i kako bi se pad kreditnog rejtinga mogao zaustaviti ako nova vlada predstavi dovoljno ozbiljan gospodarski program u roku od 60 dana od dolaska na vlast."

Kako znamo da takav program ne postoji, to znači da nam ne gine MMF i ostala sranja koja idu u kompletu. To smo već znali, ali nam je Prka samo potvrdio. Odgovor političara če biti: "Oladi stari, naše plaće su još uvijek sigurne".