Filipusis je napisao/la:Nostradurus
Da li kazete da ako drzava ima suficit platne bilance sa inostranstvom (inozemstvom) jos uvek moze da ima deficit proracuna, u slucaju da subjekti te drzave imaju veci profit od suficita platne bilance? Kako se deficit, nastao na ovaj nacin pokriva? Povecanjem izvoza ili kreditima? Ili kombinacijom ova dva?
Sve jasno iz jednakosti:
Štednja = deficit proračuna + suficit platne bilance Ako državu vitualno novčano izoliramo i proglasimo da je platna bilanca zemlje jednaka nuli, tada dobivamo slijedeće:
Štednja = deficit proračuna Međutim točnija formula bi bila
Štednja onih koji štede = deficit proračuna + deficiti pojedinaca i firmi To je poker sistem koji vodi u besparicu. Štednja se postiže izuzimanjem dijela prihoda (iz prometa). To znači da štednja vodi u pad BDP-a i besparicu na drugoj strani. To ne znači kod svih drugih jer masa njim može raditi sa bilancom novčanika oko nule. Pad BDP-a vodi u pad prihoda države i probleme sa financiranjem. Rješenje ne može biti u štednji i otpuštanju jer to ne može pomoći slijedeće godine kada ovi profitabilni nastave izvlačiti novac. Slijedi daljnji pad BDP-a. A ovo što vam pričam tu se događa u praksi.
Koliko shvatam, najgora opcija za drzavu je da ima deficit platne bilance i deficit proracuna, jer to znaci da se taj deficit mora pokrivati kreditima (dugovima), zar ne?
Deficit proračuna bi teoretski mogli izbjeći ako imate dobar suficit u platnoj bilanci. Međutim struktura prihoda je upitna. Država bi tu djelovala potpuno pasivno i novac bi imala samo preko poreza. A izdavanje novca bi bilo na ime tuđe valute koju bi deponirali. O problemu izvoza kao metode ubacivanja novca sam već pisao. Najveći logički problem je što tu taj suficit u platnoj bilanci liči na metodu izdavanja novca sa zlatim pologom. Samo polog nije zlatno, nego strana valuta.
A sad zaključak o pokrivanju deficita. Država ima veliki problem zbog stvaranja štednje i to bez obzira bila ona koncentrirana u rukama manjine ili u rukama većine. Normalno je da ljudi žele štedjeti, ali ne razmišljaju koje to posljedice stvara. Jedini izlaz za državu tj. nas kao zajednicu je da sami sebi ne možemo stvarati štednju tako da to bude dug. Može to biti iz suficita platne bilance, ali tada radimo problem državi koja ima deficit. Njoj taj novac nestaje iz opticaja.
Kreditiranje iz vlastite štednje koje rade neke države je u biti put u zarađivanje bez rada. Možda je to dobro rješenje za MIO fondove. Međutim, ne završava sva štednja u MIO fondovima, a porezi ne mogu oduzeti svu preostalu štednju. Zbog toga se uvijek mora dodavati novog kredita. A taj kredit državi na kraju postaje opterećenje samoj privredi koja stalno mora rasti ili povećavati cijene. Na kraju se mora raditi devalvacija tečaja.
Jedina dobra metoda je da se deficit proračuna financira iz emisije novca bez duga. On omogućava štednju koja ne stvara još veći dug. I to je bitno jer time prekidamo poker u društvu. Onaj tko nam daje novac kao dug ima sve što stvaramo pod hipotekom tog novca. A mi ne možemo prodajom stvorenog stvoriti više novca. To je protiv zakona ponude i potražnje i čisti perpetium mobile (stvaranje stalnog viška iz početne količine).
Koje su zamke emisije bez duga? Zamke su da se može postići bilo koja cijena i plaća. Dizanje cijena i plaća je samo mjera kojom se želi uzeti veći kolač emisije novca, a da se ne povećava količina rada. To je obezvređivanje novca i vodi u inflaciju. Međutim, ako postoje velike razlike u primanjima te oni koji primaju više štede (ne troše) tada imamo kanalizaciju emitiranog novca koji je ujedno i kupovna moć za proizvode koje svi stvaramo.
Međutim, što imamo na kraju. Novac ne može nestati. Ako imamo dotok novca u sustav, tada moramo razvijati štednju. Ako neki ne štede već troše maksimalno taj novac će negdje završavati. Za očekivati je da će to biti firme. Objašnjenje kako su nekad firme bili osnivači banaka je sad sasvim jasno. A postaje i jasno da banke nisu mogle postati vlasnicima firmi koje su ih osnovale. Zato smo u socijalizmu imali bogate i jake firme koje su gradile stanove i nisu ostale zbog toga bez novca jer je sva potrošnja opet završavala kod njih.
Na temu deficita proračuna je napisan danas komentar Nebojše Katića:
http://nkatic.wordpress.com/2013/05/30/budzet-mmf-i-hor-beogradskih-decaka/ . Vjerujem da će se razviti zanimljiva rasprava nakon mog komentara.