Jung-fu je napisao/la: Nadahon je napisao/la:
Ne,posudba i kredit,nisu jedno te isto,inače nebi bile dvije rječi.To su dva pojma,koji svaki za sebe
ima drugo značenje.Posuditi 1000 Kuna,u startu znači i vratiti istu količinu novca,nakon nekog vrimena.
Uzeti kredit,kod Bnke ili npr.nekog drugog privatnika, u startu znači,novac sa kamatom.
....
Dakle mi več imamo nekreditni novac na tžištu,samo što on polako prelazi u privatne đepove.
Ne bih se ovdje puno natezeo ali kredit znači novac koji netko s pozicija suverena daje na povjerenje, posudbu ili na dug, sa ili bez kamata. Taj se novac apriori sa ili bez kamata mora vratiti suverenu.
Nekreditni novac je onaj novac koji ulazi u sustav kao poklon, dakle ne kao dug, ne na povjerenja, ne na posudbu.
Samo je takvi (nekreditni) novac stvarno slobodan i realan novac a emisija takvoga novca (ako isključimo stihijska dešavanja oko inflacije i nenaplativih kredita) u ekonomskom sustavu još ne postoji. U privatne ili bilo koje druge đepove prelazi kreditni novac, koji je zapravo dug. Iz tog razloga nastaje uostalom svaka ekonomska kriza pa i ova dužnička.
Drugim rječima,novac nesmije da ima vlasnika,ali sa Državnog nivoa,odnosno onog tko ga štampa i
pušta u opticaj.Svi se slažemo da novca u današnjem obliku nekada nije bilo.Dakle postoji
početak,nekakvog platnog prometa,do današnjih dana,kada se novac štampa, zbog ekonomskih
zakonitosti,tj.to je jedan od parametara koji omogučuje izvršenje čina kupoprodaje.
Vlasništvo nad novcem nesmije da postoji,jer onda novac zarađen radom,u našim đepovima,
koji na taj način prelazi u naše vlasništvo,opet nije naše vlasništvo,jer prethodno postoji vlasnik
novca.Shvatate li gdje mi idemo.Ovaj divljački neoliberalni kapitalizam,gdje je sve dozvoljeno,
a količina bogatstva svakog čovjeka,se mjeri količinom drskosti i neosjetljivosti ide ka tome,da
svu imovinu bilo koga,pokretnU i nepokretnu,pa vidimo čak i novac u našim đepovima,privatizira i
kanališe u uzak krug ljudi,koji na taj način kupuju Državu.
Sutra če Država biti nečija privatna prčija,a vladat če sa njom na isti način,kako sada vladaju,
radnicima u poduzečima.
To što ste pokrenuli,kako slobodan,nekreditni,novac iz primarne emisije,nazovimo ga kako hočemo,
plasirati na tržište,je vrlo interesantno pitanje i ono koje rješava sve naše probleme.
Ja sam več na Croportalu,dao jedno rješenje,koje se sastoji od dva koraka.Naime,temeljni
problem jeste kako generalno fizički novac,nebitno iz kog izvora,izbaciti natrag na tržište.
Tako postoji način,kako izbaciti postojeći novac van,i to je prva faza i druga,
kako novac iz primarne emisje,bukvalno čovjeku građaninu,napuniti đepove.
Obe faze se odvijaju paralelno i jedna o drugoj neovisi,da bi se sve odvijalo što brže.
Ukratko triba analizirati usisavanje novca.
Ukratko Banke su glavni usisavači novca,preko kamata,kada se novac preliva sa tržišta u Bankovne trezore.
Dakle Banke triba prisiliti da ga izbace van,uz nisku kamatu.I ovo bi bilo dovoljno da se pokrene
proizvodnja i počnu vračati dugovi.
Iz primarne emisije Država može šta hočeš i da napuni proračun,da on bude likvidan i da
investira u bilo koji privredni projekat,sa kojim če da otvara nova radna mjesta.
Ta agencija za privatizaciju je radila samo,dok je imala šta da proda.Kada su sve rasprodali
onda su ih zatvorili.Pa hoče li Država da napravi bilo koji svoj objekat,pa ako hočeš,ti ga
sutra opet prodaj.Kao što vidimo Država,ne da nemora,nego nesmije više da čeka strane
investitore,jer sama sebi vezuje ruke,a oni vani to znaju i na tome nas drže.
Svaka investicija u bilo koji objekat bilo koje namjene,jeste realna investicija
pokrivena vrijednošću samog ovjekta u koji je uložen novac.
Svaka roba ima pokriče u novcu,ali i svaki novac ima pokriče u robi!!!!!!!!!
Do radnika se stiže na sljedeći način.Svako poduzeče mora da ima otvoren žiro račun,
za isplate plača radnicima,u Državnoj banci,tj.u HNB-u.Isto kako plača službenike koji su
na jaslama proračuna,vojsku,policiju,sudstvo,zdravstvo,školstvo itd,tako če i da dotira,
ovisno o obimu proizvodnje,unutar linije privređivanja i zbog zakonitosti monetarne politike,
svakom radniku određeni dodatak.Na taj način se najbrže reguliše standard.
Uproščena definicija visokog standarada,jeste;"Velike plače,a male cjene".
Sada se vidi da svi mi možemo da živimo kao bubrig u loju i da količina novca u
opticaju nema nikakvog uticaja na cjene robe i usluga.To nas je netko pošteno
isprepadao.,a zna se tko,po principu njima sve,a nama ništa,eto na taj način,
jer inflacija kao mogučnost postoji,ali njen izvor je samo sa jedne strane i to ako
cjene krenu da se dižu,onda moraš da doštampaš za novu vrijednost,novu količinu novca.
Dakle postoji uzročno-posljedična veza.
Međutim ako kod stabilnih cjena,doštampavaš,novu količinu novca onda nepostoji
uzročno-posljedična veza,nego čak obratno,Čovjek kupuje više,zbog veče količine novca
u svom đepu,na taj način potencira veču proizvodnju roba,kada sa večim brojem komada,
svaki komad pojedinačno mora da ima manju cjenu,kao kod veleprodaje.
Kao što vidimo plasiranjem novca građaninu,preko plače,penzije,socjalnog itd,dolazi do
sve veče razlike između ona dva parametra,iznos primanja i cjene proizvoda i usluga i
samim tim stalnog povečavanja standarda.
PA TO I HOČEMO,ZAR NE!!!!!!!!