Hrvatski ekonomski preporod

Foruma za novu ekonomsku politiku i blagostanje

Latest topics

» Komentari vijesti
sri oľu 15, 2017 10:45 am by Nostradurus

» Korupcija i kapitalizam
sub srp 23, 2016 2:00 pm by Nostradurus

» O poreznoj politici
uto oľu 15, 2016 9:41 pm by Nostradurus

» Reforma monetarnog i bankarskog sustava
pon pro 21, 2015 11:45 am by Nostradurus

» Knjige o ekonomiji i društvu
pon srp 20, 2015 10:52 am by Nostradurus

» Politička opcija
pet vel 06, 2015 11:16 pm by Nostradurus

» Video zapisi
pon pro 29, 2014 8:25 pm by Nostradurus

» Pravila foruma
pet lis 03, 2014 9:35 pm by Nostradurus

» Demokracija
ned kol 10, 2014 6:22 pm by Nostradurus

Navigation

Online

Ukupno je: 1 korisnik/ca online; 0 registriranih, 0 skrivenih i 1 gost.

/


Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 43, dana pon pro 29, 2014 10:19 pm.

Top posting users this week


    Stojan Nenadović

    Share
    avatar
    Jung-fu

    Broj postova : 285
    Join date : 12.04.2011

    Stojan Nenadović

    Postaj  Jung-fu on sri lip 01, 2011 8:44 am

    Kako navodi aministrator na negovu sajtu 21.05.2011. umro je Stojan Nenadović. http://noncredit-money.org/?lang=sr

    Upoznao sam Stojana preko skayp-a, razmjenili smo na desetine mailova, odgovarao je na sva moja pitanja o teoriji nekreditnog novca.
    Ono što mogu potvrditi je da je gospodin Nenadović doista bio velik, originalan čovjek i velik humanista.
    Stojan nije pokazivao nikakav strah od smrti, bio je miran u sebi, izražavao je samo žaljenje što neće doživjeti implementaciju nekreditnog novca u društveni sustav.
    Kako se ovaj forum u osnovi bavi idejama za koje je živio Nenadović, kako nam je i ovdje ostavio nekoliko svojih poruka, ova tema neka bude posvećena samo njemu.


    Zadnja promjena: Jung-fu; ned ruj 25, 2011 9:17 am; ukupno mijenjano 1 put.
    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Nostradurus on sri lip 01, 2011 9:12 am

    Baš mi je žao. Više puta sam se dopisivao sa Stojanom u vezi rješenja krize. Imali smo iste ideje do kojih smo stigli na različite načine. Šteta je da Stojan nije dočekao da se ideja nekreditnog novca implementira u nekoj državi. Nadam se da ćemo mi imati tu sreću i to dočekati.


    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize

    Negromant

    Broj postova : 1
    Join date : 12.04.2011

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Negromant on čet srp 28, 2011 2:24 pm

    Smrt gospodina Stojana Nenadovića je veliki gubitak.


    Počivao u miru.
    avatar
    Jung-fu

    Broj postova : 285
    Join date : 12.04.2011

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Jung-fu on pet ruj 23, 2011 4:10 pm

    Stojan Nenadović mi je u više poruka pokušao formulativno sažeti svoju ideju, ovdje bih postao njegov zadnji mail, a volio bih ponajprije od Nostrađurusa, ali i od svakoga tko ovo čita, kratki komentar ili analizu Stojanovih zadnjih monetarnih misli:

    Realna količina novca se definiše kao recipročna vrednost brzine
    opticaja novca. Brzina opticaja novca označava se kao V (velocity).
    Recipročna vrednost je 1/V. Ako je V = 12, realna količina novca je =
    1/12. To je jedan mesec realnog novca. Ako je V = 6, realan novac je =
    1/6 = 2 meseca realnog novca. Ako je brzina opticaja novca, dva puta
    smanjena (sa 12 na 6), realan novac je dva puta povećan (sa 1 na 2).
    Realan novac je onaj kod koga nema inflacije.
    dM je dodatna količina novca, koji mora biti nekreditni novac.
    dM = (PdQ - MdV)/(V + dV) ;
    PdQ = porast proizvodnje uz nepromenjene cene (P = const.) ;
    -MdV = neprodata proizvodnja zbog usporene brzine opticaja novca i smanjene tražnje (dV = -dV) ;
    V + dV = nova, usporena brzina opticaja novca (dV = -dV) ;

    Nekreditni novac (dM) je potreban da kupi novu proizvodnju (PdQ) i
    neprodatu robu koja se nije mogla prodati zbog usporene brzine opticaja
    novca i smanjene tražnje (-MdV).
    Polovina nekreditnog novca kupuje novododatu proizvodnju a druga
    polovina kupuje robu koja se nije mogla prodati zbog usporene brzine
    opticaja novca i smanjenja tražnje. Kina otpisuje polovinu svojih
    kredita i stvara nekreditni novac koji kupuje 10% povećane proizvodnje, a
    nema novca koji bi nadoknadio usporenje brzine opticaja novca. A to je
    još 11% novca koji nedostaje. Zato i Kina ima problema, kao što je
    inflacija.

    (P/C)P = I ; P = GDP ; C = TROŠAK ; I = DOHODAK ;
    I - C = DOHODAK iz nekreditnog novca ;
    DOHODAK - GDP = potrošački višak ili dobit potrošača :
    GDP - TROŠAK = proizvođački višak ili profiti proizvođača ;



    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Nostradurus on pet ruj 23, 2011 7:20 pm

    Meni te formule nisu bliske jer ih ne koristim. Objašnjenje tih formula je jednostavno. Da bi povećali proizvodnju po stalnim cijenama trebati će više novca (pod pretpostavkom da je konstantna cirkulacija novca). Također, više novca treba i zbog usporenja cirkulacije, što je tehnički odvajanje dio prometa u obliku zadržanog novčanog profita (Apple je živi primjer ovog gomilanja keša). Kao je to zadržani profit koji se sada ne investira, taj manjak novca u opticaju se također treba nadoknaditi. Tu se zbrajaju dva utjecaja i dobiva formula za potreban novac koji bi pokrenuo rast i omogućio profit. Ako želimo zadržati proizvodnju, tada nam treba novi novac samo za zadržani profit.

    Kako se povećava zadržani profit, tako se prividno smanjuje brzina opticaja novca.

    Generalno gledano, svako društvo sa rastom produktivnosti povećava proizvodnju da bi porastao standard. Ali nije cilj povećavati proizvodnju preko potreba. U današnje doba se stvaraju tehnološki proizvodi i umjetna potreba za njima.

    Također, povećanje proizvodnje je bez povećanja produktivnosti moguće samo sa zapošljavanjem nezaposlenih. Stoga ove formule jesu matematički točne, ali imaju veze sa produktivnošću i nezaposlenošću. Kada se dođe do plafona produkcije, ponuda novca neće povećati proizvodnju nego cijenu. Tada se treba povećati produktivnost osuvremenjivanjem proizvodnje i višak ljudi zaposliti na proizvodnji novih proizvoda te time povećati standard.

    Nisam se bavio ovim kalkulacijama, jer to može izvesti svaki obrazovani ekonomista (npr. Ljubo Jurčić). Za sada sam se koncentrirao za širenje potrebe izmjene regulacije novca, a točna računica regulacije je u drugom planu.

    Kalkulacija je otežana i zbog toga jer postoje robe koje nisu trajne i one koje jesu. Stojan Nenadović je govorio i o tom problemu - proizvodnji robe kratkog trajanja. Bilo bi dobro da trajna roba ima što dulje trajanje jer se time smanjuje potreba za angažiranjem većeg broja ljudi na toj proizvodnji i otvara prostor za stvaranje drugih proizvoda (opet što trajnijih).



    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize
    avatar
    Jung-fu

    Broj postova : 285
    Join date : 12.04.2011

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Jung-fu on ned lis 02, 2011 10:34 am

    Nostradurus je napisao/la:

    Kalkulacija je otežana i zbog toga jer postoje robe koje nisu trajne i one koje jesu. Stojan Nenadović je govorio i o tom problemu - proizvodnji robe kratkog trajanja. Bilo bi dobro da trajna roba ima što dulje trajanje jer se time smanjuje potreba za angažiranjem većeg broja ljudi na toj proizvodnji i otvara prostor za stvaranje drugih proizvoda (opet što trajnijih).


    Vjerojatno se tu nalazi ključna paradigma jednog novog ekonomskog modela.
    Taj problem je dobro uočen od analitičara zeitgeist pokreta, interesni sustav proizvodi lošu, nekvalitetnu robu i pritom bezglavo troši resurse.
    Čovjek naravno može proizvoditi mnogo kvalitetnije i trajnije proizvode, naročito kad je u pitanju tehnika.
    Ali npr. motor koji bi besprijekorno radio 100 godina, a bio otvoren i kompatibilan za nove ideje, nije u interesu bezglavom profitu, glomazna i kompetitivna autoindustrija ubrzo bi ostala bez posla a radnici bez plaća.

    Ovdje se nameće problematika kojeg donekle riješava ideja 'Universalnog temeljnog dohotka' (UTD).
    Pisao sam još davno na Zeigeistu, prije nego što sam upoznao Nenadovića odnosno Nostrađurusa i doznao za ideju nekreditnog novca, da bi proračun jedne zajednice (Republike) trebalo reformirati u pravcu UTD.
    To jest, pravo na osnovne životne potrebe (hrana i energija) dignuti na stepen sustava i opće ljudskih prava.
    Cirka 1000 kuna (cc.150 €) koji bi se kao mjesečni dohodak po rođenju uplaćivali svakom stanovniku Republike, predstavlja oko pola današnjeg proračuna RH . Taj početni iznos bio bi garant da nitko neće biti gladan a s time bi se dokinule one socijalne tenzije koje oduvijek kradu stvaralačku energiju jednog naroda. Sav onaj višak birokratskog aparata, svi ti suvišni đabalebatori identificirani s "državom" mogli bi s državnih jasla biti upućeni na "kreativno snalaženje" u privatni sektor, koji bi nekreditnim sustavom financiranja, doista postao ključni nosioc društvenog razvoja.
    Proizvodnja kvalitetne i dugotrajne robe tada bi postala poželjna.
    Trajnost robe određivalo bi bogatstvo jednog sustava.
    BDP se više nebi mjerio kvantitativno već kvalitativno.
    Nije poželjno mukotrpno raditi nekvalitetne proizvode, poželjno je na svoju i opću korist malo raditi, ali stvarati kvalitetne proizvode.

    Umjesto sljepog, bezglavog i golog interesa, čija patologija potiče od kreditnog novca, kvaliteta ljudskog života odnosno sloboda od pritisaka i kriza, postala mi mjerilo naše stvarnosti.

    Promjenom regulacije pri emisiji novca, odnosno sustavom gdje se stvaranje novca odvaja od kreditiranja, ovi ideali postaju realno mogući.
    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Nostradurus on uto lis 04, 2011 5:06 pm

    Dotacijom 1000 kuna po stanovniku mjesečno je 54 milijarde kuna godišnje. Nisam siguran da mi možemo stvoriti toliko novih vrijednosti bez rasta cijena. Što bi očuvalo cijene?


    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize
    avatar
    Jung-fu

    Broj postova : 285
    Join date : 12.04.2011

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Jung-fu on uto lis 04, 2011 7:03 pm

    Da se razumijemo, rashodi koje država ima samo na ime svojih zaposlenih iznose 31,5 milijarde kuna, subvencije 6,2 milijarde, naknade građanima na temelju osiguranja i druge naknade 64,5 milijarda ..itd.
    Dakle država te novce (dakle kreditne novce sakupljene putem raznoraznih prihoda-poreza) već daje a oni nisu dostatni za ni za realizaciju novostvorenih vrijednosti a kamoli za nova stvaranja.
    54 milijarde podjeljeno na republičko stanovništvo je zapravo minimum egzistencije.

    U svakom slučaju da bi društvo samo sebi moglo garantirati egzistencijalni minimum kao ljudsko pravo, radilo bi se svakako o velikoj reformi rashoda proračunskih prihoda i velikoj reformi poslova koje nudi država.


    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Nostradurus on uto lis 04, 2011 7:29 pm

    Jung-fu je napisao/la:Da se razumijemo, rashodi koje država ima samo na ime svojih zaposlenih iznose 31,5 milijarde kuna, subvencije 6,2 milijarde, naknade građanima na temelju osiguranja i druge naknade 64,5 milijarda ..itd.
    Dakle država te novce (dakle kreditne novce sakupljene putem raznoraznih prihoda-poreza) već daje a oni nisu dostatni za ni za realizaciju novostvorenih vrijednosti a kamoli za nova stvaranja.
    54 milijarde podjeljeno na republičko stanovništvo je zapravo minimum egzistencije.

    U svakom slučaju da bi društvo samo sebi moglo garantirati egzistencijalni minimum kao ljudsko pravo, radilo bi se svakako o velikoj reformi rashoda proračunskih prihoda i velikoj reformi poslova koje nudi država.

    Od ovih silnih milijardi bi trebali oduzeti sve što nije završilo u štednji. To je prava količina nekredinog novca koja se troši na njih. Samo je štednja tih ljudi ono što stvara manjak novca.


    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize
    avatar
    Jung-fu

    Broj postova : 285
    Join date : 12.04.2011

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Jung-fu on pon lis 24, 2011 10:15 am

    Evo još malo razmišljanja od Stojana Nenadovića:

    Ja posmatram psihologiju kao subjektivnu katgoriju. Ona određuje ponašanje potrošača i proizvođača, ali objektivni trošak i objektivna korisnost određuju njihovu stvarnu sudbinu. Objektivni troškovi vide se kroz proizvodnju i ponudu a objektivna korisnost kroz potrošnju i tražnju. Objektivna korisnost društva izražava se kroz njegov dohodak. Deo dohotka zarađen je iz troškova i nadoknađuje troškove. Objektivna korisnost koja mora nadoknaditi uložene troškove predstavlja porebnu korisnost. Ako se ostvari više korisnosti, to je onda višak korisnosti koji se predstavlja nekreditnim novcem. Nekreditni novac predstavlja dohodak koji društvo dobija kao poklon, dar, i to ne može biti kredit, koji predstavlja trošak. Nekreditni novac predstavlja monetizaciju progresa, to je dar koji dobijamo od boga ili od ljudi kao što su Nikola Tesla i drugi pronalazači u istoriji. Oni su nešto izmislili za čitav svet a ne samo za Rokfelere i Rotšilde koji neopravdano prisvajaju ono što pripada svima nama. Ovo što sam izložio je opšti princip koji važi za sve. Ulaže se neki trošak i dobija se neka korisnost koja je veća od troška. Ulaže se neka energija i dobije se višak energije. Tako se čovečanstvo razvija. A postoji zakon o održanju energije koji kaže da se jedna energija pretvara u drugu energiju koja isto toliko velika kao i ova uložena. Kad bi bilo tako čovečanstvo bi stajalo u mestu. Profit bi bio trošak, kako kaže Friedman. Ali nije tako, bitće besplatne energije i bitće novca koji se poklanja. To mora da se desi u roku od dve godine
    avatar
    Jung-fu

    Broj postova : 285
    Join date : 12.04.2011

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Jung-fu on čet stu 17, 2011 10:09 pm

    Evo još Stojanovih misli


    NEKREDITNI NOVAC KAO POKLON
    Nekreditni novac kao poklon je jedini pravi novac. Nekreditni novac kao poklon ulazi u opticaj bez troška i meri realne troškove i cene. Kreditni novac ulazi u opticaj kao dug koji se mora vratiti i zato se nalazi u troškovima i cenama koji se dodaju na realne troškove i cene i zajedno sa njima čini nominalne troškove i cene. Nominalni trošak (cena) = realni trošak (cena) + dug. Koliko se emituje kreditnog novca toliko se emituje duga i zato se za njega može kupiti samo dug,
    odnosno prodati samo dug, a realni trošak i cena se ne mogu ni prodati ni kupiti. Prodaje se i kupuje samo nominalni proizvod a realni proizvod ne može biti ni kupljen ni prodat. Kad sav kredit uđe u opticaj, on se neko vreme ponaša kao poklon , dok ne počne otplata kredita i na kraju nestaje iz opticaja u trenutku otplate kredita. Dakle, novac se povlači iz opticaja kada se vraća kredit. Povlačenje novca iz opticaja ograničava proizvodnju i pojavljuje se kao zakonita ekonomska kriza. Ne sme bti povlačenja novca iz opticaja. Ako se novac kao poklon povuče iz opticaja, mora odmah biti zamenjen novim poklonom. Da bi deo namenjen otplati duga bio što manji, određuje se što je moguće duži rok otplate. Ako je brzina opticaja novca u toku jedne godine jednaka 10, i ako je dužina roka otplate kredita 10 godina, za dest godina biće proizvedeno društvenog proizvoda koji je jednak 50 puta emitovanog kredita i isto toliko troškova pojaviće se u cenama. Ako je ista količina novca emitovana kao poklon (koji se ne vraća), za deset godina biće proizvedeno društvenog proizvoda koji je jednak 100 puta emitovanog novca, dakle dva puta više društvenog proizvoda, a i dalje se poklonjeni novac obrće i proizvodi novi društveni proizvod, i dalje nema troškova tog novca u cenama, i dalje nema inflacije. Pošto se zbog razvoja društva povećava potreba za većom količinom novca u opticaju, to se svake godine dodaje po nekoliko procenata novca kao poklona (onoliko procenata kolike su potrebe razvoja društva) i tako se osigurava stabilan razvoj, bez mogućnosti da se pojave krize.
    Takođe, celo vreme nema inflacije, pa su cene stabilne i stabilna je vrednost novca. Novac kao poklon pojavljuje se zato kao realan novac. Pore rasta kredita koji se otplaćuje a ustvari nije uopšte potreban, u nepotrebnim troškovima nalaze se i kamate i nepotrebni porezi (jer ih sada zamenjuje novac kao poklon), što sve uvećava nominalne cene i nominalni društveni proizvod. Nominalni proizvod je mnogo veći od proizvoda koji se može kupiti (ili prodati) sa količinom novca sa kojom se raspolaže. Zato je potrebna nova količina novca, koji je opet kredit, pa opet nije dovoljan i tako u beskraj, što stvara beskrajnu inflaciju. Novac se stalno obezvređuje a realan novac mora da ima stalnu vrednost. Stalnu vrednost ima samo nekreditni novac koji ulazi u opticaj kao poklon. Novac dobijen kao poklon nema troškove koje treba dodati na realne troškove i realne cene. Oni ostaju takvi kakvi jesu i prodaju se po svojoj realnoj vrednosti (ceni). Država može da poklanja penzije penzionerima i daje dečije dodatke i druga socijalna davanja. Ako je razvijenija može da plaća prosvetu i zdravstvo ili da ulaže u infrastrukturu. Ako je nerazvijena, može da ulaže u povećanje proizvodnje. Najbolje je da se polovina novca ulaže u povećanje proizvodnje a polovina novca u povećanje potrošnje. Kako se ljudsko društvo razvija, tako raste proizvodnja pa je potrebno sve više novca u opticaju. Ali, kao raste proizvodnja tako raste i dohodak. Ljudi postaju bogatiji pa menjaju strukturu potrošnje, luksuziraju, a to vodi usporenju brzine opticaja novca i smanjenju tražnje. Novac kao da nestaje, pa je potreban novac koji bi nadoknadio nedostatak novca, koji je nestao zbog usporenja brzine opticaja novca i smanjenja tražnje. Otprilike, koliki je porast proizvodnje, treba dva puta toliko više novca. Ako je porast proizvodnje 5%, porast količine novca u opticaju treba da je 10%. Za povećanu proizvodnju treba 5% novca, a 5% novca treba da kupi proizvodnju koja se ne bi mogla prodati zbog usporenja brzine opticaja novca i smanjenja tražnje. Sva proizvodnja biće prodata po nepromenjenim cenama. Neće ostati neprodatih proizvoda. U cenama neće biti troškova koji se odnose na vraćanje kredita, kamate i neke poreze. Cene će biti manje za potrošače (kupce). Njima će ostati nepotrošen novac, kao njhova dobit, odnosno potrošački višak. Proizvođači (prodavci) će prodati po ceni koja će biti znatno viša od uloženog troška. Ostvariće profit, koji će biti mnogo veći od profita koji danas ostvaruju. Potrošači će moći da štede iz potrošačke dobiti a proizvođači iz profita, ako neće da ulažu u povećanje proizvodnje. Od
    banaka će dobiti kamatu za uloženu štednju. Ko je zainteresovan za kredit, moći će da dobije kredit i da plati kamatu za dobijeni kredit. Ali i ušteđeni novac i dobijeni kredit potiču od novca koji je u opticaj ušao kao poklon.



    Novac kao poklon može da daje samo najviša vlast u nekoj državi. Banke mogu da čuvaju štednju koju im neko poveri na čuvanje i mogu da daju kredite samo iz tako prikupljene štednje. Ako tako rade,
    nikad ne mogu doći u krizu u kakvoj se sada nalaze, a ni niko drugi ne može doći u krizu. Postoje non-performing loans. To su najlošiji krediti koji su nenaplativi. Oni se ne vraćaju nego se otpisuju i brišu iz evidencije. Ali time se takvi krediti pretvaraju u nekreditni novac odnosno poklon. Dok se razvijala Kina je davala po 50% takvih kredita od ukupne količine kredita. Argentina koja je bila u najvećoj dužničkoj krizi, posle bankrota davala je preko 50% takvih kredita. Poljska je jedina zemlja u Evropi, koja nije pogođena ekonomskom krizom. Ali Poljska ima 18% takvih kredita. Da li su ove zemlje loše poslovake,kako se o njima misli u SAD, ili su namerno (da prevare SAD), ili slučajno
    (naterane nuždom), otpisivale kredite i pretvarale ih u poklon, tek bilo kako bilo, tajna uspeha ovih zemalja leži u tome što su poklanjale novac svom narodu. Druge zemlje treba samo da slede primer ovih zemalja. Mnogi koji uviđaju štetan, i čak zločinački karakter postojećeg sistema kreditnog novca, daju predloge za reformu postojećeg sistema, ali smatraju korisnim postojanje kredita. Postoje političke partije i pokreti koji zastupaju projekat socijalnog kredita. Postoje predlozi digitalnog novca i čak predlozi u kojima čovek sam sebi izdaje kredit (self-issued credit). Ali ni najbolji krediti ne mogu zameniti nekreditni novac koji u opticaj ulazi kao poklon. Novac ne sme da uđe u opticaj kao kredit. Nekreditni novac se ne stvara pozajmljivanjem. Nekreditni novac se stvara samo poklanjanjem.
    avatar
    Jung-fu

    Broj postova : 285
    Join date : 12.04.2011

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Jung-fu on ned stu 20, 2011 1:59 pm

    Društveni računu i nekreditni novac

    ovaj vrijedan Stojanov tekst, vezan za regulaciju novca u opticaju, ne uspjevam pastati ovde. pa evo ga stoga na ovom linku

    http://justpaste.it/lkz
    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Tekst na gornjem linku

    Postaj  Nostradurus on ned stu 20, 2011 3:42 pm

    DRUŠTVENI RAČUNI I NEKREDITNI NOVAC
    Ako smo uveli nekreditni novac,moramo uvesti i novi sistem društvenih računa.
    Najvažnije nam je da znamo koliki je GDP (gross domestic product), društveni proizvod kao zbir tržišnih cena.
    Zatim moramo znati koliki su troškovi za proizvodnju tog GDP. Troškovi za proizvodnju tog GDP, mogu biti jednaki vrednosti prošlogodišnjeg GDP GDPex).
    (GDP/GDPex)GDP = dohodak
    Dohodak – trošak = nekreditni novac
    P = cene ; C = troškovi ; I = dohodak ;
    (P/C)P = I ; I - C = nekreditni novac
    Ako znamo koliko nam treba nekreditnog novca, onda znamo sve što nam je potrebno, da znamo da ne bi imali ni inflaciju, ni deflaciju, ni ekonomsku krizu.
    Ukupni dohodak predstavlja dohodak koji je zarađen iz troškova i dohodak koji je dobijen kao poklon iz nekreditnog novca. Dohodak zarađen iz troškova potreban je za nadoknadu utrošenih troškova, a dohodak koji se dobija kao poklon iz nekreditnog novca, služi proizvođačima kao profit iz koga se finansira povećanje proizvodnje a potrošačima služi za zadovoljavanje potreba, na primer, za penzije, za dečije dodatke, za socijalna davanja, ili za prosvetu, zdravstvo, itd.
    Administracija i policija će još dugo biti finansirani porezima koji predstavljaju troškove egzistencije društvenog sistema.
    Ako društvo nije toliko bogato da ima dovoljno nekreditnog novca, ono mora neophodne društvene potrebe nadoknađivati porezima. Koliko se društvo više razvija, smanjuje se potreba za porezima, jer se društvo sve više finansira iz nekreditnog novca.
    Johan Fridrih Tinen (1783 - 1850) tražio je prirodnu najamninu radnika i utvrdioda je ona jednaka kvadratnom korenu iz proizvoda (umnoška) troškova egzistencije radnika i vrednosti proizvoda kojeradnik stvara. Troškovi egzistencije radnika su prosto troškovi (C) a proizvod koji radnik stvara je prosto korisnost, prihod ili dohodak (I), a najamnina je prosto cena .(P). Tinenova formula za najamninu je formula koja važi za svaku cenu uopšte (pojedinačnu, lokalnu, nacionalnu i svetsku).
    Iz te formule ja sam izveo formulu: (P/C)P = I.
    Tako vidimo da u svakoj robi postoje tri različite dimenzije vrednosti: trošak, cena i korisnost. Korisnost je prihod ili dohodak koji nastaje korišćenjem robe, tj. potrošnjom.
    Tinen je smatrao svoje otkriće toliko značajnim i bio je toliko ponosan na njega da je dao da se ukleše na njegovom nadgrobnom spomeniku.
    Bio je u pravu, ali njegovi savremenici nisu shvatali značaj njegovog otkrića. Marks je mislio da radnik stvara neki višak rada, koji kapitalista oduzima od njega i tako ga eksploatiše i pokrenuo je radnike na klasnu borbu i revoluciju. Marks je znao da postoji upotrebna vrednost, koja je korisnost, ali je mislio da je ona kvalitet koji se ne može meriti, video je da serobe rezmenjuju po nekoj vrednosti i našao je da je ta veličina rad sadržana u robi.
    Tako je Marks tri dimenzije vrednosti robe sveo na jednu jedinu - rad koji je samo deo troškova. Upotrebna vrednost, tj. korisnost, tržišna cena i trošak svedeni su na jednu veličinu.
    Najveći buržoaski ekonomsista, Alfred Maršal našao je u vrednosti robe tri cene: cenuponude (trošak), cenu tražnje (korisnost) i tržišnu cenu, ali je mislio da su u stanju ravnoteže, svetri cene jednake. Tako su i buržoaski ekonomisti i marksisti u vrednosti robe videli samo jednu jedinu dimenziju i na njoj zasnovali društvene račune, koji više ne vrede.
    Milton Fridman je rekao da je osnovna greška u mom rezonovanju, nesposobnost da shvatim da je profit takođe trošak. To znači da se ništa nije promenilo od vremena Marksa.
    Ali profit nije deo troška. Trošak je manji od korisnosti, a cena deli višak korisnosti (iznad troškova), na potrošački višak ili dobit potrošača, koji ostaje kupcu (potrošaču) i profit proizvođača koji dobije prodavac kao proizvođač.
    Ne postoji zakon vrednosti koji razmenjuje robe jednake vrednosti, nego se robe razmenjuju tako da se daje manje da bi se dobilo više, pa svi dobijaju u razmeni, i kupci i prodavci.
    Dva su uslova potrebna da se realizuje takva razmena u kojoj svi dobijaju: nekreditni novac i stabilan nivo cena. Iz takve razmene pojavljuju se tri društvena računa: troškovi, tržišne cene i dohodak. To su tri različita društvena računa. Računi koji su potrebni za srećniju budućnost čovečanstva.


    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize

    Sponsored content

    Re: Stojan Nenadović

    Postaj  Sponsored content


      Sada je: pet tra 28, 2017 8:00 pm.