Dužnička kriza

BUBI je napisao/la:
Tvrdim da bi se to protivilo psihologiji čovjeka, jer se nekreditni novac ne stječe radom, a ako čovjek ne bi radio, tada bi bio depresivan, a lijek protiv depresije ne bi nitko imao proizvesti, jer bi svi težili stjecanju nekredtinog novca, koji se stječe neradom. Kreditni novac tjera čovjeka da radi i otplati glavnicu i kamatu, ali što je uopće sporno u ljudskom radu, zašto izbjegavati ljudski rad?

Dužnička kriza postoji unutar kreditno-monetarnog sustava, to valjda nije sporno.
Već sam nekoliko puta ponovio da se nekreditni novac stjeće organiziranim i racionalnim radom, a ne neradom, neradom se stvara kreditni novac. Primjer za to je kreditna multiplikacija, gdje u sustavu od npr. 20% obvezne rezerve kreditni multiplikator od 1000 kuna depozita , u procesu ekspanzije, stvara fiktivnih 5000 kuna depozita, 4000 izdanih kredita i 1000 kuna rezerve.
Kod nas je obvezna rezerva danas 14% pa je moguća multiplikacija veća. Neke zemlje zapadnog sustava nemaju obvezne rezerve pa je multiplikacija takoreč beskonaćna.
Taj novac se stvara iz nerada.
I taj novac, nominalni novac, ili kako ga zovu surogati, derivati i sl. je dug koji se zaračunava društvenom sustavu a koji je doveo do dužničke krize. Taj novac=dug nema pokriča ni u radu ni u zlatu ni u ikakvoj vrijednosti, to je fiktivni novac kojeg stvaraju banke pod supervizijim centralne bankem na očigled cijeloga svijeta.

Nasuprot tomu nekreditni novac je realan novac, on postoji u stvarnosti i nije bankarski zapis, u sustav ulazi kao monetizacija progresa i to kod slućaja da GDP rastao i da je ponuda veća od potražnje, u slućaju da je potražnja veće od ponude nekreditni novac se vadi iz sustava kroz poreze jer progresa nema. Cilj je stabilnost cijena i realnost mogućeg, a smisao postupka je uništenje ekonomskih devijacija kao što su inflacija ili deflacija.

Nadam se da će te asimilirati ovaj poučak i prestati insinuirati utopijsku viziju po kojoj se nekreditni novac stvara iz nerada.
Ta insinuacija se često čuje i ona je uvriježena kod ekonomista Friedmanove odnosno Škegrove škole, ali ona ne odgovara teoretskim postulatima nekreditnog novca. I zapravo predstavlja zamjenu teza.

Uredu, ali kako bi Vi definirali nekreditni novac? Osobno bi ga definirao kao novac koji se ne mora vratiti i koji nema cijenu(nema troška emisije niti stjecanja), jesam li ga dobro definirao? Jedino se tu razilazimo.

Slažem se da banke stvaraju novac(vi ga nazivate kreditnim), koji ne moraju vratiti depozitarima niti centralnoj banci i da takav novac prodaju na kredit tvrtkama i građanima( "pod supervizijom centralne banke i na očigled cijelog svijeta"-točno!). Takav novac tvrdite da je nastao neradom, ne bih se složio jer je bankar na šalteru trebao uzeti depozit(niža kamata), pa prodati kredit8viša kamata) klijentu i za to prima plaću.Takav novac ima pokriće u trošku stjecanja i prihodu od kreditiranja klijenata banke(kad bi cijena kamate na depozuit i na kredit bila ista, tog novca ne bi bilo).Takav novac banka može beskonačno dugo ukamaćivati, taj jaz u kojem nastaje taj novac, bi se mogao upotpunosti eliminirati kada bi banke bile obezne posuđivati novac po identičnoj cijeni po kojoj su ga i pozajmile od centralne banke ili od druge komercijalne banke ili od depozitara.

Hoćete reći da je novac zarađen radom nekreditni(zato jer radnik ne vraća novac(plaću) poslodavcu)?

Rekao bih da je zarađen novac kreditni, jer je radnik trebao uložiti svoje vrijeme i rad da bi za uzvrat dobio novac. Nekreditni novac bi bio kad bi radnik dobio novac u nasljedstvo od svojeg poslodavca, jer za taj novac nije trebao ništa raditi niti ga mora vratiti.

BUBI je napisao/la:Uredu, ali kako bi Vi definirali nekreditni novac? Osobno bi ga definirao kao novac koji se ne mora vratiti i koji nema cijenu(nema troška emisije niti stjecanja), jesam li ga dobro definirao? Jedino se tu razilazimo.

Nekreditni novac je novac koji se mora pojaviti kao zrcalna slika povećanja materijanih bogatstava da bi cijene pri tome ostale konstantne. Ako se stalno ubacuje novac u obliku duga, tada se u opticaju nalazi skoro sav novac na koji ide kamata. Kako je ta kamata dosta velika, ispada sa samo za kamate treba npr. 5% novog novca. Jedini problem je što tih 5% novca opet dolazi kao kredit. Kredit na kredit daje efekt da dug na kraju raste zbrojem rasta kamate i inflacije. Prema, tome inflacija ga ne može poništiti. A to neki puta propovjedaju kao rješenje za dugove na fakultetima.

XLS tablicu simulacije rasta duga zbog zadržanja kupovne moći samo zbog kreditnog novca (50% na početku je kredit) imate na: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Inflacijsko_zadu%C5%BEenje_RH.xls?attredirects=0.

BUBI je napisao/la:Uredu, ali kako bi Vi definirali nekreditni novac? Osobno bi ga definirao kao novac koji se ne mora vratiti i koji nema cijenu(nema troška emisije niti stjecanja), jesam li ga dobro definirao? Jedino se tu razilazimo.

Prvu definiciju nekreditnog novca dao je doc.ekonomskih znanosti Srećko Urgin (Putevi stvaranja nekreditnog novca) kad je otprilike ustvrdio da nekreditni novac nastaje uvijek kad se otpisuju nenaplativi dugovi. Nenadović je postulirao cijelu teoriju, u njoj u osnovi tumači da kad nebi bilo viška korisnosti (nekreditnog novca) čovječanstvo bi stajalu u mjestu i nebi bili nikakvog razvoja. Nenadović argumentirano negira dogmu kapitalizma po kojoj je profit (višak prihoda nad rashodima) takođe trošak i predlaže formulu emisije nekreditnog novca.
Ali svi se oni skupa baziraju još na Aristotelu (na kojeg se poziva direktor Američkog Monetarnog Instituta Stephan Zarlenga u svojoj knjigi "Izgubljena znanost o novcu") koji je trvrdio da je novac vrijednost koju mora praviti država. također, čuveni američki ustav donosi zakon po kojem novac ima pravo proizvoditi samo Kongres. FED zapravo ima samo neustavnu koncesiju na 100 god.
Meni je draga definicija koju je iskovao jedan Nenadovićev prijatelj, nekreditni novac = monetizacija progresa.

BUBI je napisao/la:

Takav novac tvrdite da je nastao neradom, ne bih se složio jer je
bankar na šalteru trebao uzeti depozit(niža kamata), pa prodati
kredit (viša kamata) klijentu i za to prima plaću.Takav novac ima pokriće
u trošku stjecanja i prihodu od kreditiranja klijenata banke(kad bi
cijena kamate na depozuit i na kredit bila ista, tog novca ne bi
bilo).Takav novac banka može beskonačno dugo ukamaćivati, taj jaz u
kojem nastaje taj novac, bi se mogao upotpunosti eliminirati kada bi
banke bile obezne posuđivati novac po identičnoj cijeni po kojoj su ga i
pozajmile od centralne banke ili od druge komercijalne banke ili od
depozitara.

Ne radi se o tome, radi se multiplikaciji fiktivnog novca.
Evo primjer:

Osoba A ima vrijednu nekretninu na moru i hoće je prodati, vrijednost miliun kuna.
Osobi B nekretnina zapinje za oko i hoće je kupiti, ali nema novaca.
Stavlja na hipoteku svoj pogon i banka mu odbrava kredit.
Osoba A dobiva milun kuna a osoba B pravno stjece nekretninu.
Osoba A taj isti milun deponira na istu banku, sad banka na svojim racunima ima miliun kuna dat na kredit osobi B, i novi milun deponiran od osobe A, radi se naravno o istim novcima. To se zove multiplikacija fiktivnog novca, trziste je preplavljeno tim nepostojecim fiktivnim novcem, korist kojeg od tog procesa ima banka i vjerovnici znaci propast opce ekonomskog sustava.
Znaci dakle duznicku krizu, nelikvidnost, recesiju, inflaciju, stagnaciju...itd.

Multiplikacja fiktivnog novca, da razumijem tezu, ali ne razumijem zašto je ona Vama sporna i štetna za ekonomiju?

Ali, banka deponiran novac (1 mil kuna) drži u pasivi, a kredit krži u aktivi (1 mil kuna), a ne na istom računu( može biti isti konto, ali različite strane istog konta).Trenutno banka ima 1 mil kuna novčanica(depozit),a vjeruje da će kredit (1 mil kuna) naplatiti, dakle u niti jednom trenutku banka nema 2 mil kuna novčanica.

Za godinu dana kredit će biti vraćen po kamati od recimo 10% i banka dobima 1 mil kuna i 10% kamata, dakle ukupno 1,1 mil kuna ima u aktivi. S druge strane za isto godinu dana mora na depozit platiti 1% kamate, banci ostaje 1 mil kuna vraćenog kredita i 9% kamata nakon plaćene kamate na depozit(depozit i glavicakredita imaju isti apsolutni iznos). U početku je banka i imala 1 mil kuna, novo stvoreni novac je tih 9% na 1 mil kuna. Na tih 9% od 1 mil kuna banka ne mora plaćati nikakvu kamatu, ne mora nikome ga vratiti i može ga beskonačno dugo prodavati poetovano u kredit(svaka kamata na takav kredit je čista zarada).

Konkretno zašto je sporno tih 9% od 1 mil kuna?

To je kao da trgovcu zabranite da jeftino otkupi, pa skuplje preproda robu.

BUBI je napisao/la:
To je kao da trgovcu zabranite da jeftino otkupi, pa skuplje preproda robu.

...opet se vraćamo na trgovinu, bankarski posao nije trgovački posao, jer bankar za svoj proizvod traži da ga vratite u cijelosti s kamatom, da je to trgovina to bi bilo isto kao da pekaru morate vratit kruh kojega ste platili.

Bankar zapravo ima ovlasti da isti proizvod, u zavisnosti od obvezne rezerve, višestruko preporodaje. To je prodaja iluzija.
Vidite gospon Bubi, meni to nije normalno, a očito nije normalno ni ekonomskoj zajednici a ni ekonomskom sustavu, ja se nadam da živimo u istom svijetu i da ste čuli nešto o iracionalnim dešavanjima oko takozvane dužničke krize.
Dužnička kriza pokazuje tragikomičnost današnje ekonomske znanosti.
Jedan je momak rekao. "Kad bi ekomomija bila znanost, ne bi se dešavala ovakva sranja".
Ono što vi nazivate "alternativnom ekomomijom" ima intencije postati napokon znanost.
Znanstvena metoda na društvena ponašanja je uostalom conditio sine qua non opstanka civilizacije.

Tko to ne vidi, ne vidi neizmjerne opasnosti koje civilizaciji prijete.

Sad kužim, sporno je to što banke mogu višestruko novac(čak i onaj na koji ne moraju plaćati kamate, jer nije depozit) ukamaćivati i tako zarađivati. Možete zakonom ograničiti da se depozit može samo jednom prodati u kredit i da kamata na kredit mora biti jednaka kamati na depozit i da rok dospjeća svih kredita mora biti jednak dopsjeću svih oročenih depozita, ali što time dobivate? Nema profita u banci i sporiji tok novca prema tvrtkama i građanima, totalno besmisleno, ali ipak izvedivo.

Kruh se nikad ne vraća pekaru, jer je novac sredstvo razmjene, a kruh služi za zadovoljenje ljudske potrebe.

Za mene su obje gornje teze ispravne, jer ne vidim ništa sporno, jer višestrukog preprodavanja istog nema smao u bankarstvu. Npr. trgovac, koji je zaradio na razlici između više cijene proizvoda i niže cijene otkupa proizvoda od dobavljača, može tu zaradu višestruko investirati, ukamačivati. Pekar može prodati i stari kruh, trgovac autima može prodati i novi i opet takav isti rabljeni auto, pa nekretnine itd. Ima primjera gdje se preprodaje višestruko jedno te isto.

BUBI je napisao/la:Multiplikacja fiktivnog novca, da razumijem tezu, ali ne razumijem zašto je ona Vama sporna i štetna za ekonomiju?

Multiplikacija novca je pojava kojom se na računima klijenta prikazuje više novca nego što ga u stvari ima.


Evo jednog primjera u kojem ćete se nasmijati do suza, ali će vam kad spoznate stvarnost biti jako loše.

Evo zamislite da ste vi jako vrijedni, a ja samo piskaram i gubim dane. Kako nisam ništa zaradio, dignem kredit od 1000kn i kupim hranu od vas. U početku je banka imala baš tih 1000 kuna. Na sreću moju. Od kud joj, nije važno. Vi svu hranu proizvedete i za sebe i za mene i sretni ste što ste zaradili 1000 kuna. Međutim u banci se ništa ne mijenja. 1000 kuna je opet u trezoru, samo sam ja dužan 1050.
Dođe slijedeći mjesec, ja opet u baku i dignem kredit od 1000 kuna. I opet kupim od vas hranu za 1000 kuna. Vi ste sretni jer imate već 2000 kuna štednje.

Nakon godinu dana, ja sam u dug 12+ 1050kuna tj. 12600kuna, a vi slavite uspjeh kapitalizma i vaš profit od 12000 kuna.

Koja je poanta?

Uspjeh jednih je neuspjeh drugih. Pri tome je posrednik banka. Oni koji trajno uspjevaju stvoriti suficit u novčaniku se bogate, a oni drugi to ne mogu. Nema uspjeha za sve.

A ključni faktor u ovome je kreditni novac. Pri tome vi uopće nemate 12000 kuna jer sam ja dignuo kredit još jednom i od 1000 kuna platio 600 kuna kamata banci. U trezoru je ostalo 0 kuna. Ja još imam samo 400 i kad ih potrošim na hranu više neću moći dići 1000 kuna kredita već možda samo 400, ali malo češće.

I što sad? Vi bi rekli da tada centralna banka treba posuditi banci još novca.

Koji je smisao toga?

BUBI je napisao/la: Možete zakonom ograničiti da se depozit može samo jednom prodati u kredit ...

Već smo blizu rješenja. Kada je obavezna rezerva 50%, tada nema efekta povećanja novca u opticaju. Tj. kreditni novac ne može biti veći od početnog depozita. To se zove razdvajanje posuđivanja i stvaranja novca (http://sites.google.com/site/financijskisustav/razdvajanje-stvaranja-i-posudivanja-novca).

Evo i tablice kalkulacije profita banke kada je postavljena visoka obavezna rezerva



Kompletan članak je na: http://sites.google.com/site/financijskisustav/novac-kao-dug

BUBI je napisao/la:
... Pekar može prodati i stari kruh, trgovac autima može prodati i novi i opet takav isti rabljeni auto, pa nekretnine itd. Ima primjera gdje se preprodaje višestruko jedno te isto.

...da ali stari kruh se pekaru više ne vraća, novi i rabljeni auto kad se prodaju apriori se ne vraćaju se trgovcu, nekretnine takođe...
jedino novac na kredit se uvijek i apriori vraća u banku. Banka u privatnom vlasništvu u vidu bussinesa vrši emisiju novca u opće društveni ekonomski sustav.

"A ključni faktor u ovome je kreditni novac. Pri tome vi uopće nemate 12000 kuna jer sam ja dignuo kredit još jednom i od 1000 kuna platio 600 kuna kamata banci. U trezoru je ostalo 0 kuna. Ja još imam samo 400 i kad ih potrošim na hranu više neću moći dići 1000 kuna kredita već možda samo 400, ali malo češće.

I što sad? Vi bi rekli da tada centralna banka treba posuditi banci još novca.

Koji je smisao toga?"

Ne kužim kako ja nemam 12 000 kn štednje(bez kamata)? Hoćete reći da je mojom štednjom, banka vas kreditirala i pri tome vam napaltila 600 kn kamata(a meni možda 100 kn kamate na depozit) i da ja ne mogu podići svoju štednju(s kamatom) dok vi ne vratite dug banci s kamatom? Što ako ja nisam depozit oročio, nego je bio likvidan? Tada banka ne bi mogla isključivo od moje (neoročene) štednje vama prodati kredit!

Također ne kužim, kako nakon plaćene kamate banci od 600 kn u trezoru banke ostaje nula?



Da budući sam ja oročio depozit, banka da bi vam svaki mjesec isplatila 1000 kn kredita, bi se morala zadužiti u centralnoj banci. Smisao toga je da vi niste ostali gladni, jer da se banka nije zadužila kod centralne banke, vi bi ostali bez kredita i time bi bili gladni. Da je banka posuđivala vama svaki mjesec moj neoročeni depozit, kad bi ja došao u banku(nebitno koji mjesec), banka bi mi morala isplatiti depozit jer nije oročen, dakle morala bi se zadužiti kod centralne banke, a smisao toga je da ja imam svoj depozit u novčanicama. Da oba slučaja su za mene prihvatljiva.

U primjeru banka nije stvarala rezervu. Vašeg novca nema! Imate samo brojke na računu i aktivu banke koja je nenaplativa u novcu.

Propustili ste bit. Da bi se vi bogatili, ja se moram zaduživati. Ako nema budala koje se zadužuju, možda za postizanje dugoročno vlastitog profita, nema ni vašeg bogaćenja. Ispada da bez banke ne možemo imati bogataše (u kešu)?!

Poanta svega je da morate imati sistem luzer-winer tj. to je poker ekonomija. Nema win-win mogućnosti.

Točno, banka mi neće moći isplatiti kamatu na štednju, ako vama neće prodati kredit s kamatom. Vi tvrdite da tu gubite, ali to vam je bio jedini način da se domognete novca, da bi kupili kruh, koji bi vam ja prodao jedino za novac. Dakle tu kamatu(cijenu) morate paltiti, da bi jeli kruh, jer novca inače nemate. Da vam je banka davala kredite bez kamata, a da sam ja svjesno držao novac u banci bez kamata, ne bi ništa dobili. Vi opet ne bi mogli platiti kredit(bez kamate), a ja bi imao depozit u banci.

Držim da u ekonomskom odnosu s kreditnim novcem, niste na gubitku, jer ste jeli kruh, a da nije bilo banke, nebi jeli kruh. Što vam je bolje biti gladan bez duga ili biti sit s dugom?

Ja bi imao samo kruh, koji ne bi mogao zamjeniti za novac, da nisam vama prodao kruh.Budući sam vam prodao kruh, ja sam zadovoljen je sam ostvario zaradu u novcu.

I dalje ne kužim kako nakon plaćenih 600 kn u banku, banka ima 0 kn.

Tvrdim da se ne radi o luzer-win situaciji, jer ste vi kupljenim kreditom kupili kruh i time ste zadovoljili elementarnu ljudsku potrebu za hranom. Bez hrane bi umrjeli, makar bili bez duga. A siti možete imati dugova koliko hoćete. Da niste kupili kredit i ja bi bio nesretan, jer nebi imao kome prodati kruh za novac, kruh bi se s vremenom pokvario i morao bi ga baciti. Meni je cilj zaraditi novac prodavajući kruh, vama je cilj kupiti kruh, a to ste postigli kreditom, tako da je win win situacija, u suprotnom vi bi bili gladni, a ja bi i dalje imao samo kruh, koji ne bi mogao prodati, to bi bila gubitnik-gubitnik situacija.

Uvijek je u igri samo 1000 kuna. Kad dignem zadnji kredit od 1000 kuna, u trezoru nema ništa. Od tih 1000 kuna ja platim 600 kuna kamata i u svom posjedu imam 400 kuna i 13650 kuna duga. Ako ja pobjegnem sa ovih 400 kuna vi ćete ostati sa 12000 kuna imaginarne štednje.

Kad govorimo od dobitku govorimo o održivom stanju, zar ne. Sustav je financijski neodrživ. Ako je financijski neodrživ, tada imamo za posljedicu da društvo ide u propast. I vi kao uspješan kapitalista ste izvisili i ja kao financijski luzer. To što smo uspjeli biološki preživjeti nije baš velika utjeha, ako nemamo mozga da uredimo financijsku održivost sustava za sve.

Da kužim, od cijele imaginarne štednje u banci u novčanicama je samo tih 600 kn kamata, koje ste uplatili u banku. Da od gladi čovjek može umrjeti, ali od duga ne može. Sustav je financijski održiv, sve dok će vama banka odobravati novi kredit s kamatom, a meni će moći isplatiti štednju s kamatom.

Što da banka propadne? Recimo centralna banka, ne želi komercijalnoj banci pozajmiti novac i komercijalna banka mi ne može ispaltiti niti glavnicu niti kamatu na štednju, jer je vas kreditirala mojom štednjom(glavica depozita). Tada bi ja ostao bez novca, vi bi ostali bez mogućnosti nabavke novca(novac niste niti imali osim kredita), vi bi biste bili gladni i dugoročno umrijeli od gladi, a ja bi vjerojatno dugoročno umro od depresije jer bi bio tužan zbog igubitka štednje, i ne bi ništa dalje mogao prodati.

Dakle, bitno je da ste vi siti, ja prodajem kruh, a financijski sustav se održava, jer niti vama, niti meni nije u interesu da banka propadne.

Ipak ne kužite. Financijski sustav ovako postavljen je prevara. Zašto vi ne bite zbilja zaradili od svoga zalaganja, a ja nekako preživio sa nulom. Ne moramo svi štedjeti milione. Sustav je podešen da jedne tjera u dug, a posrednik je banka koja je prevelika da bi propala.

U članku http://sites.google.com/site/financijskisustav/od-problema-do-rjesenja sam počeo sa tezom da bi svi trebali dugoročno moći pokriti svoje troškove tj. ne živimo život iznad mogućnosti. To je često slušana teza da živimo iznad mogućnosti i na kredit. Kada se ide vidjeti koji su uvijeti da dobar dio ne štedi, a jedan dio uštedi nešto, tada je očigledno da je to uz balansiranu vanjskotrgovinsku bilancu nemoguće. Fali novac za štednju - onaj isti koji odgovara povećanom obujmu roba na tržištu.

Postojeći sustav to ne omogućava jer je učinak banaka samo stvaranje dugova, a ne suficita novca. Nova roba nema novac koji je može kupiti.

A inflacija nastaje kao posljedica potrebe da se podiže cijena jer se ne mogu pokriti troškovi - ono što smo na početku pričali. Jedni imaju štednju, a drugi gubitke ili moraju dizati cijene (članak o inflaciji). I tu je inflacia samo voda na mlin banaka koje jedva čekaju da vam pozajme što više novca i pretvore vas u ekonomsko roblje - ovisnike o novcu.

Tako kreditni sustav sam stvara inflaciju (rastu troškovi za cijenu novca) i sam ju održava niskom tako da crpi preostali novac visokim kamatama i ruši kupovnu moć. Time se uništavaju proizvođači, a dobitnici su uvijek banke. Samo njima u doba rezanja cijena zarada može opstati dobra. Statistika govori da je sve istina.

Novac za štednju nedostaje, samo ako vas banka kreditira mojom štednjom, i samo ako se banka ne zaduži u centralnoj banci da meni isplati štednju. Svi neoročeni depoziti moraju biti u banci kao novčanice, a svi oročeni depoziti su u kreditima(nema one obvezne rezerve).

Kako bi vi preživjeli s nulom, kad bi od gladi umrjeli, a dug bi vam zaista bio nula?

Da nema ekonomske znanosti, kako bi vi kupili kruh za novac, ako nemate novca?

Cilj vam je cijelo vrijeme zadovoljenje ljudskih potreba, pa makar i na dug. Možete i gladni raditi, pa zaraditi novac, pa naknadno zaraženim novcem kupiti hranu, a ne odmah ići u dug, da bi se nahranili.

Fali novac za štednju? Kako ako oročeni depozit se ne isplaćuje depozitaru do kraja dospjeća depozita, a neoročeni depozit banka ili ima u novčanicama ili se može zadužiti u centralnoj banci.

"Postojeći sustav to ne omogućava jer je učinak banaka samo stvaranje dugova, a ne suficita novca. Nova roba nema novac koji je može kupiti." Točna teza, ako želit odmah kupiti hranu i odmah vam treba novac, tada ćete od banke dobiti i novac i dug. Ali uvijek možete ići gladni raditi i zaraditi novac i od zarađenog novca(suficit novca, jer svoju plaću ne vraćate poslodavcu) možete kupiti hranu, ali ne sad, nego za mjesec dana. Ako želite novac sad odmah, to ćete morati i platiti.

"banaka koje jedva čekaju da vam pozajme što više novca i pretvore vas u ekonomsko roblje - ovisnike o novcu." Točno,jer ljudi žele novac sad i odmah, ne žele raditi, pa da od zarađenog novca si kupe nešto tek kasnije. Zašto ljudima treba novac sada i odmah? Jer upravo sada i odmah sada žele zadovoljiti svoje potrebe za proizvodima i uslugama, koje mogu kupiti samo u zamjenu za novac. Novac dobiven odmah od banke, će morati i platiti.

Meni je ovakav sustav uredu. Kada ne bi bilo banaka, ne bi mogli domoći se novca sad i odmah. Ne bi sad i odmah mogli zadovoljiti svoje potrebe za proizvodima i uslugama. Preostalo bi vam jedino da gladni radite i samo sa zarađenim novcem kupit kruh( u međuvremenu teoretski možete umrjeti radeći gladni).

Još uvijek ne shvaćate o čemu je bit. Svaka ekspanzija novca koja bi trebala pokrivati novostvorene vrijednosti je još veći dug. To je i bio razlog zašto sam krenuo pisati istinite stvari o sustavu i dokazivati u čemu je greška. Uvidio sam da što više stvaramo, imamo samo još veće dugove. I logičku tezu sam dokazao matematički, a praktično je imate dokazanu u svakoj državi.

To je vama o.k., ali meni ne može biti. Onaj koji zarađuje na posuđivanju novca tj. ekspanziji novca za svoj račun, nas pretvara u svoje robove. I tako će biti dok se emisija novca ne vrati u državne ruke, a privatnicima oduzme pravo da stvaraju novac za svoj račun.

Velik biznis se vrti na obveznicama država. A sad mi vi objasnite kako te države mogu stvoriti novac za otplatu kredita kad je sav novac na tržištu opet kredit. To je nadržavno vladanje dugom.

Pogledajte Grčku. Napisao sam članak (http://sites.google.com/site/financijskisustav/grcki-sindrom). Grčka može otplatiti vanjski dug jedino izvozom. Koje se države javljaju da uvezu grčku robu i time preuzmu dug od Grčke? Niti jedna jer sve imaju teških problema sa svojim dugovima. Grčka vam je primjer koji mi slijedimo i sigurno ulazimo u tu situaciju za maksimalno 5 godina. Pažljivo pratite što se događa. Moja progonoza je 100% sigurna. Grčka ne može otplatiti dugove jer nema suficit sa inozemstvom, a da i ima, koja država može izdržati tako visoke kamate. Oni ne mogu toliko prodati koliko im rastu kamate.

"Svaka ekspanzija novca koja bi trebala pokrivati novostvorene vrijednosti je još veći dug. To je i bio razlog zašto sam krenuo pisati istinite stvari o sustavu i dokazivati u čemu je greška. Uvidio sam da što više stvaramo, imamo samo još veće dugove. I logičku tezu sam dokazao matematički, a praktično je imate dokazanu u svakoj državi. "

Točno da svaka emisija novca(novčanica) stvara dug, jer uvijek postoji trošak tiskanja novca, i zbog tog inicijalnog duga uvijek postoji i trošak stjecanja duga. Kak to kanite promijeniti?

Više stvaramo, time imamo i veće dugove, da zato jer treba tiskati još novca, a trošak tiskanja novca treba uvijek platiti.

Znači Vama je problem, što sredstvo razmjene nije moguće proizvesti bez troška.

Tvrdim da kada bi postojala besplatna emisija novca, tada bi svi težili toj emisiji i nitko ne bi htio kupiti kredit u banci uz kamatu. Tada bi bankarstvo propalo. Besplatni novac bi tiskala državna tvrtka. Tvrdim da tada poduzetnici ne bi bili motivirani proizvoditi i radnici raditi za poslodavce, da bi stekli nešto, što je ionako besplatno(novac). Rezultat toga je(prema mojem razmišljanju) da na tržištu bi imali državni tiskani besplatni novac, a s druge strane ne bi imali proizvode i usluge, jer poduzetnici i radnici ne bi bili motivirani djelovati da proizvodnjom i radom steknu novac koji je besplatan. Tada bi se svi proizvodi i usluge trebale uvoziti.Što Vi mislite, kako bi taj sustav funkcionirao? Uz pretpostavku, da nitko ne bi bio motiviran proizvodnjom i radom steći besplatan novac(moj zaključak).

BUBI je napisao/la:"Svaka ekspanzija novca koja bi trebala pokrivati novostvorene vrijednosti je još veći dug. To je i bio razlog zašto sam krenuo pisati istinite stvari o sustavu i dokazivati u čemu je greška. Uvidio sam da što više stvaramo, imamo samo još veće dugove. I logičku tezu sam dokazao matematički, a praktično je imate dokazanu u svakoj državi. "

Točno da svaka emisija novca(novčanica) stvara dug, jer uvijek postoji trošak tiskanja novca, i zbog tog inicijalnog duga uvijek postoji i trošak stjecanja duga. Kak to kanite promijeniti?

Više stvaramo, time imamo i veće dugove, da zato jer treba tiskati još novca, a trošak tiskanja novca treba uvijek platiti.

Znači Vama je problem, što sredstvo razmjene nije moguće proizvesti bez troška.

Tvrdim da kada bi postojala besplatna emisija novca, tada bi svi težili toj emisiji i nitko ne bi htio kupiti kredit u banci uz kamatu. Tada bi bankarstvo propalo. Besplatni novac bi tiskala državna tvrtka. Tvrdim da tada poduzetnici ne bi bili motivirani proizvoditi i radnici raditi za poslodavce, da bi stekli nešto, što je ionako besplatno(novac). Rezultat toga je(prema mojem razmišljanju) da na tržištu bi imali državni tiskani besplatni novac, a s druge strane ne bi imali proizvode i usluge, jer poduzetnici i radnici ne bi bili motivirani djelovati da proizvodnjom i radom steknu novac koji je besplatan. Tada bi se svi proizvodi i usluge trebale uvoziti.Što Vi mislite, kako bi taj sustav funkcionirao? Uz pretpostavku, da nitko ne bi bio motiviran proizvodnjom i radom steći besplatan novac(moj zaključak).

Ne znam tko vam je rekao ovakvu glupu tezu o trošku tiskanja. Nadam se da to niste slušali u školi.

Trošak emisije novca treba biti minimalan zbog racionalizacije resursa. Valja i sami shvaćate da države koje imaj veći izvoz od uvoza imaju u stvari manjak roba na tržištu, a višak novca što u biti predstavlja emisiju novca bez pokrića u robi. Tu gledamo na lokalno tržite. Prema tome, u sumi ispada da te države troše ogromne resurse samo da bi ubacili novi novac u sustav. Velik broj ljudi radi samo na tome. To je totalno uništavanje resursa jedne države samo radi stvaranja profita od rada.

Sve velike države izvoznice će propasti kada im stane izvoz. Nema globalne novčane isplativosti u takvoj državi. Primjer je Francuska i Italija.

Ne govorimo mi o besplatnom novcu. Novac vrijedi koliko je stvoreno novoga da bi se zaradio. Vi jednostavno ne možete shvatiti bit novca. On se treba pojaviti kao zrcala kopija novih vrijednosti. Ta kopija ne može biti dug jer tada i te nove vrijednosti ne pripadaju proizvođači i kupcu, nego izdavaču novca. Pri tome kamata pomaže i da se sve već postojeće vrijednosti dobiju na ime dugova.

Bankarstvo ne može biti glavni nosioc stvaranja profita u društvu već samo djelomičan. U okvirnom rješenju i prelazu na nekreditan novac objašnjavam kolika može biti kamata banke i zašto.(http://sites.google.com/site/financijskisustav/izlaz-iz-krize).

Banke ne stvaraju nikakve nove vrijednosti. Ono što rade banke, mogle bi odraditi fotokopirke ili obični papiri na kojima bi pisalo da država jamči za tu vrijednost. Inače to se zovu obveznice samo što ih država u neznanju (ili smišljenoj podvali) izdaje i još mora vratiti sa kamatama. I prosječno inteligentnima je jasno da se ne može vratiti više nego što je postojalo na početku. Novac ne raste na polju. Nije žito.

"On se treba pojaviti kao zrcala kopija novih vrijednosti"

Novac se ne može pojaviti sam od sebe, nego ga treba tiskati, to znači da trošak tiskanja novca uvijek postoji, ma kako mali bio, ali nikad nije nula.

"Ta kopija ne može biti dug jer tada i te nove vrijednosti ne pripadaju proizvođači i kupcu, nego izdavaču novca"

Nove vrijednosti i dalje pripadaju proizvođaču, sve dok ih proizvođač ne zamijeni za novac, a izdavač novca ima samo novac, koji je emitirao(proizveo) uz određeni trošak i koji se može zamijeniti za sve proizvode proizvođača. Nakon razmjene, proizvođač je dobio novac za proizvod, a imatelj novca je dobio proizvod za novac.

"Ne govorimo mi o besplatnom novcu. Novac vrijedi koliko je stvoreno novoga da bi se zaradio."

Vrijednost novca na tržištu odražava se u vrijednosti proizvoda i usluga na tržištu, ali da bi taj novac izašao na tržište, treba ga stovriti, a stvaranje novca nije besplatno, to je taj trošak tiskanja, koji nikad nije nula.

"Banke ne stvaraju nikakve nove vrijednosti. "

Sjetite se kad ste bili gladni, a niste imali novca, i niste išli raditi da zaradite novac, nego ste odmah išli u banku po kredit. Time vam je banka omogučila da zadovoljite svoju potrebu, koju ste mogli zadovoljiti jedino u zamjenu za novac( kupnja kruha za novac). Taj kredit je za vas tada bila vrijednost, inače bi morali raditi gladni, dok ne zaradite novac, pa da tek zarađenim novcem kupite hranu. Banke omogućuju pristup novcu, onima koji ga nemaju i ne žele ga steći radom i zaradom.



"Valja i sami shvaćate da države koje imaj veći izvoz od uvoza imaju u stvari manjak roba na tržištu, a višak novca što u biti predstavlja emisiju novca bez pokrića u robi"

Izvoz proizvoda se događa tek kad se zadovolje sve potrebe domaćeg tržišta. Prije zadovoljenja cjelokupnog domaćeg tržišta ne ide se u izvoz, osim ako se uvozi isti taj proizvod, pa uvozni proizvod i domaći proizvod kokuriraju međusobno. Višak novca ima pokriće u prodanim proizvodima u inozemstvu, jer kako bi stekli novac, ako proizvode ne bi zamijenili za novac. Na domaćem tržištu tim novcem se financira uvoz istog proizvoda(budući domaće tržište nije zadovoljeno samo domaćim proizvodima, nego i uvoznim i domaćim proizvodima). Tu ravnoteža novca i proizvoda na domaćem tržištu štima.

Novac se ne može pojaviti sam od sebe, nego ga treba tiskati, to znači da trošak tiskanja novca uvijek postoji, ma kako mali bio, ali nikad nije nula.

Čuo sam raznih maglovitih objašnjenja, ali ovo vam je van pameti. Navedite jedan izvor koji podržava ovu glupost.

Nove vrijednosti i dalje pripadaju proizvođaču, sve dok ih proizvođač ne zamijeni za novac, a izdavač novca ima samo novac, koji je emitirao(proizveo) uz određeni trošak i koji se može zamijeniti za sve proizvode proizvođača. Nakon razmjene, proizvođač je dobio novac za proizvod, a imatelj novca je dobio proizvod za novac.

Greška, ako je proizvođač digao kredit za proizvodnju! A to je danas najčešće.

Vrijednost novca na tržištu odražava se u vrijednosti proizvoda i usluga na tržištu, ali da bi taj novac izašao na tržište, treba ga stovriti, a stvaranje novca nije besplatno, to je taj trošak tiskanja, koji nikad nije nula.

Znam ja tiskre koje će besplatno tiskati i za vas i za sebe. Dajte prestanite pričati gluposti. Postoji trošak održanja papirnog novca, ali dajte već jednom prestanite daviti s time. Mogao bi netko i povjerovati da je papir skup.

Sjetite se kad ste bili gladni, a niste imali novca, i niste išli raditi da zaradite novac, nego ste odmah išli u banku po kredit. Time vam je banka omogučila da zadovoljite svoju potrebu, koju ste mogli zadovoljiti jedino u zamjenu za novac( kupnja kruha za novac). Taj kredit je za vas tada bila vrijednost, inače bi morali raditi gladni, dok ne zaradite novac, pa da tek zarađenim novcem kupite hranu. Banke omogućuju pristup novcu, onima koji ga nemaju i ne žele ga steći radom i zaradom.

Banke samo stvaraju iluziju. Bankar istim potezom može stvoriti 1000 kuna i 1000 milijardi.

Izvoz proizvoda se događa tek kad se zadovolje sve potrebe domaćeg tržišta. Prije zadovoljenja cjelokupnog domaćeg tržišta ne ide se u izvoz, osim ako se uvozi isti taj proizvod, pa uvozni proizvod i domaći proizvod kokuriraju međusobno. Višak novca ima pokriće u prodanim proizvodima u inozemstvu

Vi uopće niste svjesni što se događa u svijetu. Zašto se države očajnički bore da održe suficit sa inozemstvom. Slobodno tržište je prevara. To je način kako da napredna ekonomija održi jer mora izvoziti. Slobodno tržište odgovara jedino izvoznicama i razlog je gore napisan. Vi ste slijepi pored očiju.

Preporučio bih vam da ne shvaćate ekonomiju onako kako se uči u školi, nego kao sistem ekonomskog eksploatiranja koje pokreću banke i zakoni kojima se prevarni sustav bankarstva ozakonjuje.

Pažljivo pročitajte sve članke koje sam napisao počevši od "http://sites.google.com/site/financijskisustav/od-problema-do-rjesenja. Sve sam matematički dokazao i sve odgovara u svjetska događanja.

Pročitajte i članak "Kolaps eura" da bi shvatili zašto je europska unija sa eurom kao novcem kao dugom osuđena na propast.

Vaše znanje ne može objasniti zašto smo u krizi, u čemu je greška i koje je rješenje. Uspjeli su vam isprati mozak ponavljanjem beskrajnih dogmi i zabluda. Pažljivo proučite spisak zabluda (Ekonomske zablude) i vidjeti ćete koliko je vaš znanje slabo, nepotpuno i neupotrebljivo za shvaćanje današnje situacije.

Na žalost, ne mogu više trošiti vrijeme da ispravim krivu Drinu. Na vama je dali ćete uzeti crvenu ili plavu pilulu. Proučite i članke sa linkova (Linkovi). I tu nema teorija zavjera već je sve argumentirano.

Živi i pametni bili!

Ipak cijeli sutav svugdje funkcionira sve dok se dug može financirati. Kada stanovništvo odlući dugove vraćati zarađenim novcem, a ne više kupnjom novih kredita, tada će se ukupni dug smanjivati. Zašto bi dug uopće bio problem, ako stanovništvo zadovoljava svoje potrebe za proizvodima i uslugama, na tržištu, a upravo je taj dug jedan od načina kako se dokopati novca koji se zamjenjuje za proizvode i usluge s kojima se zadovoljavaju potrebe stanovništva. Dug nije problem, nego samo jedna od mogućnosti, kako doći do novca, a zašto tu mogućnost( mogućnost je novac na dug, a cijena te mogućnosti je kamata) eliminirati.

Novac inicijalno ne može nastati sam od sebe, da treba ga tiskati. Banka može sama kreirati novac, ali da bi se taj novac isplatio u kreditu ili depozitu, treba ga tiskati centralna banka, do tada je to elektornski novac.

Ako bi pronašli tiskare, koje bi besplatno tiskale novac, tada više nitko ne bi išao u banke po kredit uz kamatu i banke bi propale, pa bi te tiskare stalno tiskale novi novac( ne bi postojala multiplikacija novca koji stvaraju banke).

"Vaše(moje) znanje ne može objasniti zašto smo u krizi." Zašto je dug uopće problem? Ako ga mogu financirati novim zaduženjima ili proizvodnjom, radom, rasprodajom imovine.

Imamo dug(država RH), taj dug ima svoje dospjeće, neka glavnicu zadnjeg kredita investiraju(vlada RH) u proizvodnju i neka od prihoda od investicije financiraju dug. Bitno je da cjelokupno stanovništvo u RH može zadovoljiti sve svoje potrebe za proizvodima i uslugama, neki doduše jedino putem duga, ali neka rade, zarade, organiziraju proizvodnju, pa će steći novac i za otplatu dugova i za nove kupnje proizvoda i usluga( jer su potrebe kontinuirane i neograničene).

BUBI je napisao/la:Ipak cijeli sutav svugdje funkcionira sve dok se dug može financirati. Kada stanovništvo odlući dugove vraćati zarađenim novcem, a ne više kupnjom novih kredita, tada će se ukupni dug smanjivati. Zašto bi dug uopće bio problem, ako stanovništvo zadovoljava svoje potrebe za proizvodima i uslugama, na tržištu, a upravo je taj dug jedan od načina kako se dokopati novca koji se zamjenjuje za proizvode i usluge s kojima se zadovoljavaju potrebe stanovništva. Dug nije problem, nego samo jedna od mogućnosti, kako doći do novca, a zašto tu mogućnost( mogućnost je novac na dug, a cijena te mogućnosti je kamata) eliminirati.

Nemoguće je jer kamate pritišću. Ako je 80% novca u opticaju kredit, tada trebamo 5% ovog novca godišnje samo za kamate. Tog novca nema. Gdje ga vi vidite osim u novim kreditima bez kraja. Skoro sav novac se emitira kao kredit (da ne ulazim u detalje) pa prema tome trenutno nema izbora da se odustane od kredita. To je ovisnost o kreditnom novcu. Tako se vlada putem duga. Pa gdje ste vi u školu išli.

Za početak zamislite Isusa Krista uskrslog kao poduzetnika. Ako je prije 2000 godina uložio 0,01 dolar i oročio na 2000 godina uz kamatu samo 2% imao bi sada 158 milijardi milijarda dolara. A posudio bi izuzetno povoljno, zar ne.

Novac inicijalno ne može nastati sam od sebe, da treba ga tiskati. Banka može sama kreirati novac, ali da bi se taj novac isplatio u kreditu ili depozitu, treba ga tiskati centralna banka, do tada je to elektornski novac.

Ako bi pronašli tiskare, koje bi besplatno tiskale novac, tada više nitko ne bi išao u banke po kredit uz kamatu i banke bi propale, pa bi te tiskare stalno tiskale novi novac( ne bi postojala multiplikacija novca koji stvaraju banke).

Što se vi brinete toliko oko tiskanja novca. Novog novca treba samo nekoliko postotaka. Ne treba ga tiskati danima i noćima. To je samo u vašoj fantaziji o ovom rješenju.

"Vaše(moje) znanje ne može objasniti zašto smo u krizi." Zašto je dug uopće problem? Ako ga mogu financirati novim zaduženjima ili proizvodnjom, radom, rasprodajom imovine.

Za početak proučite primjer Isusa Krista koji oročava 1 cent na 2000 godina. Nakon 2000 godina, sve na zemlji je njegovo na ime dugova za 1 posuđeni cent.

Imamo dug(država RH), taj dug ima svoje dospjeće, neka glavnicu zadnjeg kredita investiraju(vlada RH) u proizvodnju i neka od prihoda od investicije financiraju dug. Bitno je da cjelokupno stanovništvo u RH može zadovoljiti sve svoje potrebe za proizvodima i uslugama, neki doduše jedino putem duga, ali neka rade, zarade, organiziraju proizvodnju, pa će steći novac i za otplatu dugova i za nove kupnje proizvoda i usluga( jer su potrebe kontinuirane i neograničene).

Vi opet o tome da se pravim ulaganjem može proizvodnjom stvoriti novac za otplatu duga. Od kuda dolazi novac kojim vi otplaćujete kredit? Iz vanjskog svijeta, a ne iz vaše familije. Zar ne. Prema tome, vi u familiji ne stvarate novac, nego samo proizvode i usluge. Još uvijek niste stvorili novac za otplatu duga jer je dug veći za kamate. Novac od glavnice je u vašoj familiji, a novac od kamata nije. Ako ste potrošili glavnicu, tada je sav novac za otplatu van vaše familije. Možete doći do njega samo ako uspijete promijeniti svoje proizvode za novac iz vanjskog svijeta u visinu duga.

Međutim, niste vi jedini koji imaju problem sa otplatom. I ostale familije imaju potrebu da izvezu da otplate dugove. Jer nema načina da se dođe do više novca nego posudbom. Nema stvaranja novca bez duga. Zar sad ne vidite koliko je to bez veze. Svi žele doći do novca za otplatu dugova, ali to ne mogu svi. To je međunarodna poker ekonomija. A oni kojima to baš i ne ide, dobivaju zadatak da stvore još više novca za otplatu. Što znači da luzeri idu ubrzano u dugove, a novac koji oni plaćaju na ime dugova postaje sve više novac bez pokrića. To je razlog raspada Eura i euro zone. Da bi euro zona opstala, morale bi sve članice dobro izvoziti izvan granica EU. To je nekad i bilo kada se EZ stvarala. Oni koji su ulazili u EU, su samo postali žrtve zajedničkog tržišta na kojem se provodi međunarodna poker ekonomija.

Dokle god uzimanje kredita gledate kao potez pojedinca na beskonačnom tržištu, nećete moći shvatiti što se događa na državnom planu.

Kažete:"Vi opet o tome da se pravim ulaganjem može proizvodnjom stvoriti novac za otplatu duga. Od kuda dolazi novac kojim vi otplaćujete kredit? Iz vanjskog svijeta, a ne iz vaše familije. Zar ne. Prema tome, vi u familiji ne stvarate novac, nego samo proizvode i usluge. Još uvijek niste stvorili novac za otplatu duga jer je dug veći za kamate. Novac od glavnice je u vašoj familiji, a novac od kamata nije..."

Novac za otplatu kredita dolazi od prihoda od prodaje proizvoda, ako je glavnica uložena u proizvodnju. Recimo da cijela familija radi u proizvodnji kruha i da su cijelu glavnicu uložili u tu proizvodnju kruha. Da bi prodali svoj proizvod za novac, s kojim će otplatiti glavnicu duga i kamatu na dug, naravno da neće nuditi proizvod svojim članovima familije, jer niti jedan proizvođač(trgovac) ne prodaje proizvod sam sebi. Tu nastupa razmjena na domaćem tržištu(možete i u izvoz). Jedna familija proizvodi kruh, a druga sladoled i obje su investirale dug s kamatom u proizvodnju. Svaka familija ima samo kruh ili samo sladoled, a objema nedostaje novac. Sada dolaze potrošači iz treće i četvrte familije, koji imaju novac, ne žele ga štedjeti niti investirati u proizvodnju, niti imaju interesa raditi da bi zaradili novac, nego oni kupuju kruh i sladoled. Da su prve dvije famiije imale u startu novac, koji bi investirali u proizvodnju, ne bi imali dug.



Priča o Isusu: Da bi Isus mogao oročiti bilo koju glavnicu uz bilo koju kamatu na štednju, na rok od 2.000 godina, cijelo to vrijeme ta ista banka bi trebala nekoga kreditirati s istom glavnicom po najmanje istoj kamatnoj stopi na štednju, na recimo isti rok dospjeća. Ako banka ne uspije prodati kredit niti jednom u tih 2.000 godina, nema niti kamate na štednju. S jedne strane, nakon 2.000 godina, Isus ima glavnicu štednje i kamatu, a s druge strane netko je imao dug(glavnica duga ista glavnici štednje) i kamatu na dug( kamata na dug ista kamati na štednju), koji je trebao biti isplaćen(dospjeće kredita istovjetno dospjeću oročenog depozita) do trenutka kad je Isus podigao štednju. Taj drugi je dug s kamatom otplaćivao radom i zarađivanjem novca i sve štima.

"Nakon 2000 godina, sve na zemlji je njegovo na ime dugova za 1 posuđeni cent."

To nije točno, jer je dospjeće duga istovjetno dospjeću oročene štednju. U 2000. godini Isus ima štednju( jednokratna uplata glavnice) i akumuliranu kamatu na štednju korz tih 2.000 godina, a dužnik je isti dan kad je Isus položio depozit, uzeo kredit(glavnica istovjetna depozitu) uz kamatu(istovjetna kamati na štednju) uz dospijeće duga s kamatom na 2.000 godina, te u 2.000. godini dužnik je otplatio cijeli dug s kamatom.

Teza:"Međutim, niste vi jedini koji imaju problem sa otplatom. I ostale familije imaju potrebu da izvezu da otplate dugove. Jer nema načina da se dođe do više novca nego posudbom. Nema stvaranja novca bez duga"

Ta teza bi bila točna kada bi zaista sve familije kupovale kredite, ali u stvarnoj ekonomiji postoje familije koje imaju novac u gotovini u nekretninama u vlasničkim udjelima u tvrtkama, u pokretninama u plemenitim metalima u investicijskim fondovima u trezorima banaka u oročenoj štednji itd. Nisu svi bez novca, neki imaju novac. Kada bi svi teoretski bili bez novca, tada bi se trgovina između proizvđača(investirao kredit s kamatom u proizvodnju) i potrošača(novac za potrošnju kupio na kredit uz kamatu) odvijala samo uz prethodno uzimanje kredita. Ipak tako nije u praksi, neki su ipak akumulirali kapital ili radom ili nasljedstvom ili investiranjem. U praksi, u niti jednoj ekonomiji, ne žive svi na kredit.

"Svi žele doći do novca za otplatu dugova, ali to ne mogu svi. "

Tu se slažem s Vama, neki žele kruh bez motike, pa bi dugove vratili odmah sad s kreditom, ali ipak ima poštenih ljudi koji rade i zarađuju novac za otplatu duga i za financiranje štednje i ivnesticija. Ne mogu svi kupovati kredite vječno, ne mogu svi niti raditi( invalidi), ali kad bi se svi mogli lagano domoći novca( kredit koji je bez kamate, vraća se samo glavnica ili čak niti to), tada nitko ne bi htio ono najteže: raditi i zaraditi novac.

". Ako je 80% novca u opticaju kredit, tada trebamo 5% ovog novca godišnje samo za kamate. Tog novca nema. Gdje ga vi vidite osim u novim kreditima bez kraja. "

Nije svaka proizvodnja pokrenuta direktno kreditom(raspitajte se među poduzetnicima samo u jednom gradu u bilo kojoj državi) i nije svaka potrošnja potrošača financirana direktno kreditom( raspitajte se među kupcima u bilo kojem dućanu u bilo kojem gradu u bilo kojoj državi). To je činjenica, iako trenutno svaka nova emisija novca ima dug(emitirani novac se vraća) i kamatu na dug( novac se emitira uz kamatu). Kada nebi bilo te kamate na dug, tada nitko ne bi bio motiviran raditi i zaraditi za otplatu duga i kamate. Zato se i kaže da novac pokreće svijet, jer vas tjera da radite i radom otplaite dug i kamatu.