Hrvatski ekonomski preporod

Foruma za novu ekonomsku politiku i blagostanje

Latest topics

» Komentari vijesti
sri oľu 15, 2017 10:45 am by Nostradurus

» Korupcija i kapitalizam
sub srp 23, 2016 2:00 pm by Nostradurus

» O poreznoj politici
uto oľu 15, 2016 9:41 pm by Nostradurus

» Reforma monetarnog i bankarskog sustava
pon pro 21, 2015 11:45 am by Nostradurus

» Knjige o ekonomiji i društvu
pon srp 20, 2015 10:52 am by Nostradurus

» Politička opcija
pet vel 06, 2015 11:16 pm by Nostradurus

» Video zapisi
pon pro 29, 2014 8:25 pm by Nostradurus

» Pravila foruma
pet lis 03, 2014 9:35 pm by Nostradurus

» Demokracija
ned kol 10, 2014 6:22 pm by Nostradurus

Navigation

Online

Ukupno je: 0 korisnika/ca online; 0 registriranih, 0 skrivenih i 0 gostiju. :: 1 Bot

/


Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 43, dana pon pro 29, 2014 10:19 pm.

Top posting users this week


    Demokracija

    Share
    avatar
    Veles

    Broj postova : 69
    Join date : 28.10.2011

    Re: Demokracija

    Postaj  Veles on sri oľu 14, 2012 7:51 am

    erdedi je napisao/la:Zanima me što mislite, bi li se što promijenilo da se izbori odvijaju na ovaj način.
    U hrvatski sabor bira se 100 saborskih zastupnika
    Hrvatska je podjeljena na 100 izbornih jedinica približno istim brojem glasača (cca 40,000)
    Kandidat za zastupnika postaje se prikupljanjem 10% posto potpisa od svih upisanih birača iz te izborne jedinice.
    Kandidat se može kandidirati samo u jednoj izbornoj jedinici u kojoj živi.
    Kandidat koji osvoji najviše glasova od postaje saborski zastupnik.
    U slučaju da prevari glasače, prekrši obečanja, dana u vrijeme kampanje, birači iz njegove izborne jedinice,
    mogu ga u svako doba smijeniti skupljanjem 10% više glasova ili potpisa od broja glasova,
    koji je kandidat dobio na izborima
    . U tom slučaju na njegovo mjesto dolazi kandidat iz iste izborne jedinice,
    koji je osvojio drugi najveći broj glasova...i.t.d.

    Izbori su važeći u izbornoj jedinici samo ako je na iste izašlo najmanje 75% birača od ukupnog broja birača
    u izbornoj jedinici.


    Pravo glasa građanima s navršenih 16 godina (iz razloga što se s 16 god imaš pravo zaposliti i raditi puno radno vrijeme)
    Izbori su obavezni za sve građane s pravom glasa u RH. Neizlazak (neopravdan) na izbore kažnjava se novčano,
    s tri dnevnice plaće, mirovine...

    Referendum:
    Izlazak na državni referendum je obavezan
    Referendum je uspješno proveden ako je na njega izašlo najmanje 75% ukupno upisanih glasača-
    Prijedlog referenduma prošao je ako je ZA njega glasovalo 2/3 plus jedan, od broja birača koji su izašli na referendum.

    Ovakvim izbonim zakonom i ovakvim glasanjem, imali bi točno onakvu vlast kakvu zaslužujemo.
    Naravno da ovakav izborni zakon neće zaživjeti nigdje i nikada. Samo vam želim reći, ako na demokraciju gledamo
    sa strane s koje gledamo na monetarnu politiku, vidimo da je ovo provesti, daleko lakše, nego primjeniti
    nekreditni novac, pod uvjetom da odbacimo dogmatske ograde i realno sagledamo stvar.

    Jedino dobro u cijelom ovom prijedlogu jest ideja da biranje zastupnika u sabor bude po teritorijalnoj osnovi, slično izboru kongresnika u Americi. Da se samo to promijeni u Hrvatskoj, da imamo izbore u sabor temeljem teritorijalnih jedinica - tj., općina i gradova (trebalo bi ih doduše zato lagano reducirati, ali nije problem imati cca 200-njak sabornika), već bi bili na putu prema nečem boljem. Ove ostale gluposti o tome da imate izborne jedinice podijeljene po broju populacije (kak ćete im odrediti teritorijalne granice, dajte mi molim vas objasnite?), da kažnjavate ljude koji ne izlaze na izbore (što, hoće policija onda globiti ljude temeljem biračkih popisa?), sabornike zato što prekrše obečanja (nitko vam nikad onda neće naprosto ništa obećavati u izbornoj utrci osim najispraznijih mogućih parola koje se ne može provjeriti), to si objesite mačku o rep. I da zaživi, ne bi imalo nikakvog efekta.


    _________________
    http://nerez.blog.hr/

    erdedi

    Broj postova : 138
    Join date : 06.09.2011

    Re: Demokracija

    Postaj  erdedi on sri oľu 14, 2012 9:41 am

    Veles, mislim da smo na istoj strani pa ću vam objasniti točku po točku.

    Jedino dobro u cijelom ovom prijedlogu jest
    ideja da biranje zastupnika u sabor bude po teritorijalnoj osnovi,
    slično izboru kongresnika u Americi. Da se samo to promijeni u
    Hrvatskoj, da imamo izbore u sabor temeljem teritorijalnih jedinica -
    tj., općina i gradova (trebalo bi ih doduše zato lagano reducirati, ali
    nije problem imati cca 200-njak sabornika), već bi bili na putu prema
    nečem boljem

    Dakle, vama nije bitno 100 saborskih zastupnika više ili manje...2,800.000 Kn mjesečni bruto trošak plaća cca 4 milijuna €
    godišnje!

    Ove ostale gluposti o tome da imate izborne jedinice
    podijeljene po broju populacije (kak ćete im odrediti teritorijalne
    granice, dajte mi molim vas objasnite?)

    Primjer:
    II izborna jedinica broji 400.000 glasača na 200 glasačkih mjesta. Sada tu izbornu jedinicu podijelimo na deset izbornih jedinica, s
    40.000 birača svaka Svaka izborna jedinica ima 20 glasačkih mjesta s po 2.000 birača svako glasačko mjesto. U svakoj izbornoj jedinici na 20 glasačkih mjesta 40,000 birača bira se samo jedan saborski zastupnik. Ne vidim zašto je potrebno određivati nekakve teritorijalne granice.

    da kažnjavate ljude koji ne
    izlaze na izbore (što, hoće policija onda globiti ljude temeljem
    biračkih popisa?),

    Građani moraju preuzeti dio vlastite odgovornosti, prvenstveno za sebe, obitelj, a na kraju i za svoji zemlju. Mislite da je
    obavezan izlazak na izbore, jednom, svake 4 godine prevelika žrtva za odgovornog čovjeka? Nemojte se ljutiti, ali s kojim pravom se Ja imam buniti protiv vlasti, koju ste mi Vi izabrali. Pogledajte kako se živi u zemljama, u kojima je izlazak na izbore obavezan
    Norveškoj, Novom Zelandu... a od slijedećih izbora i Australiji.

    Ne kažnjava policija već prekršajni sud, i da, po biračkim spiskovima.

    sabornike zato što prekrše obečanja
    (nitko vam nikad onda neće naprosto ništa obećavati u izbornoj utrci
    osim najispraznijih mogućih parola koje se ne može provjeriti), to si
    objesite mačku o rep.
    .

    Kandidat bez programa i izjašnjavanja da će u Saboru dići ruku za prijedlog koji je koristan za njegovu izbornu jedinicu,
    neće postati Saborski zastupnik, jer naprosto neće dobiti dovoljno glasova.
    avatar
    Veles

    Broj postova : 69
    Join date : 28.10.2011

    Re: Demokracija

    Postaj  Veles on sri oľu 14, 2012 10:40 am

    erdedi je napisao/la:Dakle, vama nije bitno 100 saborskih zastupnika više ili manje...2,800.000 Kn mjesečni bruto trošak plaća cca 4 milijuna €
    godišnje!

    Trošak nije problem ako država ima kontrolu nad svojim novcem. A koji milijun simo-tamo je kap u moru u proračunu koji se mjeri milijardama. Bolje je, u principu, imati veći parlament, jer onda je po nekoj logici i zastupljenost naroda u njemu veća.

    Primjer:
    II izborna jedinica broji 400.000 glasača na 200 glasačkih mjesta. Sada tu izbornu jedinicu podijelimo na deset izbornih jedinica, s
    40.000 birača svaka Svaka izborna jedinica ima 20 glasačkih mjesta s po 2.000 birača svako glasačko mjesto. U svakoj izbornoj jedinici na 20 glasačkih mjesta 40,000 birača bira se samo jedan saborski zastupnik. Ne vidim zašto je potrebno određivati nekakve teritorijalne granice.

    Zato što ljudi imaju svoje adrese na kojima žive? Nemojte mi govoriti o sadašnjim izbornim jedinicama, jer one su upravo kretenski napravljene. Objasnite mi kako biste jedan Zagreb podjelili na izborne jedinice od po 40 000 svaku, a da se pritom zna tko gdje smije glasati.

    Građani moraju preuzeti dio vlastite odgovornosti, prvenstveno za sebe, obitelj, a na kraju i za svoji zemlju. Mislite da je
    obavezan izlazak na izbore, jednom, svake 4 godine prevelika žrtva za odgovornog čovjeka? Nemojte se ljutiti, ali s kojim pravom se Ja imam buniti protiv vlasti, koju ste mi Vi izabrali. Pogledajte kako se živi u zemljama, u kojima je izlazak na izbore obavezan
    Norveškoj, Novom Zelandu... a od slijedećih izbora i Australiji.

    Ne kažnjava policija već prekršajni sud, i da, po biračkim spiskovima.

    Demokracija nije jednako glasanje. Demokracija znači: vlast naroda! Ona se ne postiže samo glasanjem na izborima, zapravo, glasanje jest vjerojatno najmanje bitan a najviše precijenjen aspekt demokracije. Demokracija vam znači da vi kao pojedinac imate određena ljudska, zakonska i politička prava koja vam omogućuju da ravnopravno pregovarate s državom i njenim institucijama, da vam ona ne može naprosto otuđiti vaše privatno vlasništvo, slobodu ili život, a bez da vi o tome smijete i nešto sami odlučiti. Rasap demokracije koji vidimo oko sebe nije problem izbornomg sustava ili toga što ljudi ne znaju birati prave vođe (jer svi su vođe podjednako krivi), nego toga što se narodu sve više i više uzrupiraju neka temeljna politička, ekonomska i socijalna prava na račun paralegalne ekonomske oligarhije.

    A što se tiče biranja, vlast možete birati i lutrijom. To je i bio temeljni ibzorni proces u antičkoj Ateni, prvoj svjetskoj demokraciji. Izbori su smatrani odioznima zato jer je biračko tijelo lako mogla izmanipulirati stranka ili pojedinac s velikim novcem ili utjecajem. Evo, proučite si ovo malo: http://en.wikipedia.org/wiki/Demarchy

    Kandidat bez programa i izjašnjavanja da će u Saboru dići ruku za prijedlog koji je koristan za njegovu izbornu jedinicu,
    neće postati Saborski zastupnik, jer naprosto neće dobiti dovoljno glasova.

    Ma da? A zašto? Na 40,000 ljudi, najmanji vam je problem na svijetu potplatiti ili drugačije navući njih dovoljno da vas izaberu, pa sve da vam je program taj da svi moraju nositi ružičaste cipele kad vi dođete na vlast.


    _________________
    http://nerez.blog.hr/

    erdedi

    Broj postova : 138
    Join date : 06.09.2011

    Re: Demokracija

    Postaj  erdedi on sri oľu 14, 2012 2:55 pm

    Oprostite, ali ne razumijete

    Demokracija vam znači da vi kao pojedinac imate određena ljudska,
    zakonska i politička prava koja vam omogućuju da ravnopravno pregovarate
    s državom i njenim institucijama, da vam ona ne može naprosto otuđiti
    vaše privatno vlasništvo, slobodu ili život, a bez da vi o tome smijete i
    nešto sami odlučiti.

    A tko izglasava i donosi zakone, politička i ljudska prava? Zar to nije Vaš Saborski zastupnik? Vi ne izađete na izbore
    i ja i susjed izaberemo zastupnika koji je i Vaš zastupnik. I sad on donosi nekakve zakone. U čiju korist će ih donositi?
    U korist svih nas reći ćete.Ok, a što ako je takvim zakonom, Vama nanesena šteta? Kakva su vaša prava kukati,
    ako ste na dan izbora ostali s suprugom i bakom doma. Da ste vas troje glasali za drugog kandidata on bi pobijedio i
    možda upravo zbog njegove ne dignute ruke ovaj gore zakon nebi bio donešen.


    Po vašem bi se zakoni i pravila trebali donositi referendumom, s čime bih se složio.
    U stvari cijelom ovom prepiskom htio sam vam reći, ako malo pokušate računati, da je jedino po ovim pravilima i postotcima,
    vlast izabrana od većine građana ove države

    Nadahon

    Broj postova : 26
    Join date : 26.02.2012

    Re: Demokracija

    Postaj  Nadahon on sri oľu 21, 2012 10:46 am

    Borba i dalje traje i traje.

    Citirat ču jedan pasus iz 84-te,Đorđa Orvela;
    U cjeloj povjesti,a vjerovatno sve od neolitskog doba,na svjetu su postojale tri vrste ljudi;
    Viši,Srednji i Niži.Djelili su se po mnogim podraspodjelama,nazivali su se bezbrojnim imenima
    i njihova razmjerna brojnost kao i njihov uzajamni odnos,varirali su od doba do doba,ali bitna se
    struktura društva,nikad nije promjenila.Čak i nakon golemih prevrata i naizgled neopozivih mijena,
    isti bi se poredak ponovno uspostavio upravo kao što se žiroskop uvijek vrača u ravnotežu,koliko god
    ga pritiskivali na ovu ili onu stranu.
    Ciljevi tih skupina,apsolutno su nepomirljivi;
    Cilj Viših jeste,da ostanu gdje jesu.
    Cilj Srednjih je,da zamjene mjesto sa Višima.
    Cilj Nižih,kad uopče imaju kakav cilj-jer je trajna karakteristika Nižih,da su previše potlačeni
    teškim radom,da bi mogli osim na mahove,biti svjesni bilo čega izvan njihovog svakodnevnog
    života-jest da ukinu sve razlike i da stvore društvo u kojem če svi ljudi biti jednaki.

    Tako se kroz povjest borba,koja je u glavnim crtama uvijek ista,neprestano ponavlja.
    U toku dugih razdoblja,Viši prividno sigurno drže vlast,ali prije ili kasnije,uvijek dolazi
    trenutak kada gube ili vjeru u sebe ili sposobnost da djelotvorno vladaju,ili oboje.
    Tada ih obaraju Srednji,koji vrbuju Niže za svoju strvar,pretvarajući se da se bore za slobodu
    i pravdu.Čim postignu svoj cilj,Srednji potisnu Niže natrag u njihov bivši ropski poredak,
    a sami postanu Višima.Uskoro se novi sloj Srednjih otcjepi od jedne ili druge ili od obje skupine
    i borba počinje iznova.

    Od tri skupine,jedino Niži ne uspjevaju nikad,pa ni privremeno ostvariti svoje ciljeve.
    Bilo bi pretjerano reči da u povjesti nije bilo materijalnog napretka.Čak i danas, u
    razdoblju propadanja,prosječan čovjek materijalno živi bolje nego prije nekog štolječa.
    Ali nikakav napredak u bogatstvu,nikakvo ublažavanje društvenih uvjeta,nikakava reforma
    ni revolucija,nije približila ljudsku jednakost ni za milimetar.Sa stajališta Nižih,nijedna
    povjesna mjena, nije značila mnogo više,od promjene imena njihovih gospodara(kraj citata).

    Znate koja je nova igra.Viši su se podjelili na dvi skupine.Demokrate i Republikanci,
    SDP i HDZ.Kada dođe do promjena,na izborima,vrši se zamjena ISTO SA ISTIM.
    Nemože drugačije,jer brljotine jednog,mora da nasljedi onaj koji zna šta je radio onaj prije
    njega,jasno sa putem u istom pravcu.
    TOLIKO O DEMOKRACIJI.
    Srednji i Niži su otišli još jednu stepenicu niže,a mi biramo,sa ubjeđenjem da biramo
    promjene,odnosno nekog tko će bilo šta da promjeni.Jasno,na bolje.
    Da dodam još nešto.Adam Smit je ljepo rekao,u Bogatstvu Naroda,da posjedovanje novca,
    daje ekonomsku moč,ali još ne i političku i vojnu.
    Dakle sada se vidi po kojim principima je ostala,ona bivša podjela,na Više,Srednje i Niže.
    Politička,vojna,jasno i ekonomska,je ostala u rukama Viših.Srednji sloj se nije izgubija,
    nego se smanjija,kanalizira,usmjerija,na ekonomsku moč,koja je u rukama privatnog kapitala
    koji je van vlasti,a to su bankari i privatni sektor privređivanja,tj.svi vlasnici privatnih
    poduzeča,koji još nisu propali i tu je kraj.Svi ostali su Niži.Tu je crta rzgraničenja,
    između bogatstva i siromaštva.Zašto?Jer je evidentno,da u ovakvoj društvenoj postavci,
    sustavu,jedan sloj društva,svakim danom,postaje sve bogatiji,a drugi sloj sve siromašniji.
    Jasno je da je greška u samom sustavu,koji omogučava,krivu raspodjelu materjalnih,odnosno,novčanih sredstava.
    Sada se vidi da triba,dizati standard Nižih,što dovodi do izjednačavanja posjedovanja,
    materjalnih i novčanih sredstava,među stanovništvom.

    Bez promjene sustava,nema napretka,može se ići samo nazad.Ovaj sustav je zabetoniran.
    Viši igraju svoje igre,na demokraciju,davajući lažnu nadu narodu da se izborom nekog
    drugog (istog)nešto mjenja.Srednji koji su nekada vodili revolucionarne promjene,su
    sada blokirani,sa njihovom malobrojnošču i mrvicama sa stola Viših.Još nešto,Viši im drže
    sustav,taj kapitalistički,neoliberalni,gdje su oni gazde u svojim poduzečima.
    Banke kao gljive na stablima ili korov u poljima,također su u privatnim rukama,
    uljuljane u isti sustav,ovisne od istih.
    Dakle ta crta,taj kanal,između bogatih i siromašnih,je več toliko dubok i sve je veči jaz,
    između jednih i drugih,da se promjene teško mogu i nazrijeti,u bilo kakvom zaokretu,bar prema nečem drukčijem.
    Još kad dodamo da je isti sustav u cjeloj Evropi,Americi,Japanu, i da svi,kako kaže,
    Gospodin Mršič,solidarno propadamo i ulazimo u dužničko ropstvo,bez naznake ili razmišljanja,
    o bilo kakvom zaokretu,onda se pitam,gdje je i kada če biti kraj.

    Sada vidite,koji sizifovski posao mi ovdje radimo i dokazujemo ili pokušavamo da mjenjamo i
    to samo u segmentu Ekonomija,gdje smo i tu još uvijek na nekakvim plenimilarnim,nerazrađenim
    i neusvojenim idejama.
    Sada se vidi gdje smo mi uopče,u ovom konglomeratu zbivanja.

    Nadahon

    Broj postova : 26
    Join date : 26.02.2012

    Re: Demokracija

    Postaj  Nadahon on ned oľu 25, 2012 12:04 am

    Na ekonomistima i svima onima koji se ekonomijom bave,jeste u zadatak da dajagnosticiraju
    problem,samu recesiju,kako nastaje i daju adekvatno rješenje,a na političarima jeste,da to
    rješenje i primjene u praksi.
    Kod dijagnosticiranja dobro če doči prvo pravilo razmišljanja u filozofiji,po barba Njutnu,
    citiram;
    1.) "Mi nesmijemo prihvatiti više uzroka prirodnih stvari,od onih koji su i istinski i
    dovoljni da objasne njihovu pojavu.U tom smislu filozofi kažu da PRIRODA NIŠTA NEČINI UZALUD
    I DA ŠTO JE VIŠE UZALUDNOG,MANJE MU SLUŽI;Jer nauci se sviđa jednostavnost i nekiti se
    suvišnim uzrocima".
    Pogledajte kako Njutn definiše racjonalnu mehaniku,citiram;

    "Predmet racjonalne mehanike je kretanje i sila definisana kao njen uzrok".Kraj,to je sve.

    Jeste li pročitali išta jednostavnije od ovoga?
    Pa da pojednostavnimo i upitamo se šta je predmet RACJONALNE EKONOMIJE.Ja bi krenuo sa onim
    povjesnim;"Kad si žedan,napi se,a kad si gladan,najedi se".
    To je nekad važilo,dok nije uveden GOSPODIN NOVAC.Po prirodnom nagonu i ljudskim potrebama,
    mi smo još uvijek na istom mjestu,ali sada imamo posrednika,kada se sve postavlja drugačije.
    Prvo moraš da imaš novac,pa onda možeš da zadovoljiš svoje potrebe.Po ovom se vidi,da onaj
    koji štampa,pušta u promet i kontroliše platni promet,je direktno odgovoran za današnje
    ekonomsko stanje u Državi i za nailazeče,sve veče siromaštvo i patnje ljudi,po svim pitanjima.

    Moram da priznam da mi se spoznaja,o načinu ulaska u ovaj današnji,izmišljeni i postavljeni sustav,
    pojavila jednog dana,kada sam nešto kupovao i samoposluzi.Šeta pokraj mene,majka sa djetetom
    i ide prema kasi,a djevojćica jedva prohodala,samo gleda oko sebe onaj šareniš boja,čokoladica,
    bonbona,keksa i neznam više čega i zgrabi neku bananicu,šta je bila najbliža i poluotvorena.
    Taman da zagrize onu bananicu,kad javi se majka;Ne dušo,moramo prvo da platimo na kasi,ljutit
    če se teta.
    Tada mi je puklo pred očima,sinula lampica,jer smo svi nekad bili na istom mjestu,pa ne danas,
    ne sutra,dok neshvatimo,da se drugačije nemože,nego plati pa nosi.Jasno,tu je odmah i rješenje.
    MOŽE I DRUGAČIJE,ALI AKO SE TAKO DOGOVORIMO,A TO JE BEZ PLAČANJA,UZMI I NOSI i eto načina kako
    rješiti ove današnje probleme.Vrlo jednostavno,ili imaš puno novca da kupuješ i nerazmišljaš,
    to zovemo visok standard,ili ti novac uopče netriba,uzimaš bez plačanja,pa opet imamo visok standard.

    Barba Njutn je izgleda u pravu.Sve može biti mnogo jednostavnije,nego što izgleda,samo ima
    jedan mali problem,A TKO ČE TO DA SPROVEDE U PRAKSI???
    Sada su na redu političari,koji kažu,čekajte malo,vi zadirete u društveni sustav.Mi smo se
    opredjelili za ovaj koji je sada na snazi.Nama baš dobro,imamo plaću 12000-15000 Kn,ovisno
    o beneficijam i za nas je kilo kruha od 7 Kuna,vrlo jeftin proizvod.Mi trošimo i nerazmišljamo.
    Za nas je ovaj sustav,sasvim ok.
    Opet sit gladnom nevjeruje.Očigledno da se mora raditi na novom društvenom uređenju,da bi se
    moglo iči naprijed,pa krenimo od naziva.Za sada postoje dva centralna sustava,kapitalistički
    i socjalistički.Mana je u tom,što su ideološki obojeni i nepomirljivi.Zato bi ga nazva;
    "DRŽAVNI SUSTAV VLADANJA I UPRAVLJANJA".Dakle bez ideologije,samo najbolja rješenja primjeniti
    u praksi,iz oba sustava.

    Samo....uvijek ima jedno ali...nekima se neodlazi sa trona.Ne sad,nego radije nebi nikad.
    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Re: Demokracija

    Postaj  Nostradurus on ned oľu 25, 2012 3:45 pm

    Kad se ništa ne bi plaćalo bilo bi problema u ograničavanju potrošačke moći. Naime, mora postojati veza između doprinosa zajednici i kupovne moći. Ta veza je zarađeni novac. Samo ne iz kreditne emisije.


    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize

    Nadahon

    Broj postova : 26
    Join date : 26.02.2012

    Re: Demokracija

    Postaj  Nadahon on ned oľu 25, 2012 8:10 pm

    To je točno.Samo taj problem se nekad pokušavao rješiti drugačije,jasno teoretski.
    Političari su taj metod nazivali;"Dizanjem svjesti svakog pojedinca",odnosno
    svaki građanin bi morao sam nivelirati,svoj doprinos društvu,kroz rad,sa njegovim
    potrebama.Polazište je da svatko ima svoj limit potreba i da,ako nema nestašice roba
    na tržištu,nema potrebe da se prave nekakve kučne zalihe.
    Da nebi uvodili ovaj sistem skokovito,moguč je i lagani ulaz,preko postoječeg sistema,
    kada je svakom plača dovoljna da zadovolji SVE SVOJE POTREBE i još da ostane.
    Dakle,kada dođemo na mjesto,za svakog,da plača ili bolje reči količina novca,u našim đepovima,nije
    ograničavajući faktor u realizaciji svih svojih potreba,tada posjedovanje novca i sam
    čin plačanja,postaju nepotrebni,postaju smetnja.
    Zvuči malo futuristički,a postoji i jedan problem.Iako,kako kaže naš čuveni ekonomista,
    pokojni,Branko Horvat;"Svima nam je zajedničko jedno,a to je,DA SMO LJUDI",postoji,sada čemo nači
    drugu postavku sustava,a to je hijerarhija po obrazovanju i jasno adekvatna nagrada po tom
    i po osnovu odgovornosti na radnom mjestu.
    Dakle,neravnopravnost,jeste več ugrađena preko školskog sustava,samo što je i tu je olakšavajuća
    okolnost,ostavljeno svakom pojedincu,da sam izabere,nivo obrazovanja,odnosno mjesto,gdje če
    se zaustaviti,ali sustav,društveno uređenje,koje nadgleda Država,mora da omoguči,sve životne,
    kulturne i ostale potrebe i onima sa najnižom stručnom spremom.

    easy rider

    Broj postova : 3
    Join date : 11.08.2012

    Re: Demokracija

    Postaj  easy rider on ned kol 12, 2012 10:29 pm

    Pozdrav svima!

    Tema je jako zanimljiva, a prije svega kako sam nov na ovom forumu želio bih se zahvaliti gosp. Nostradurusu na velikoj volji, upornosti i strpljenju u širenju vlastitih ideja. Za svaku pohvalu, i kao primjer drugima da nijedan sustav nije jednoznačno definiran, već postoji mnogo alternativa, a na nama je odluka želimo li uložiti truda i pronaći rješenja. U zemlji u kojoj je svijet o sebi i sustavu u kojem živimo, i u svojoj sadašnjosti i budućnosti, naprosto ugušena ove stranice nude priliku da se ljudi informiraju i posvjeste uzroke današnjih globalnih ekonomskih problema.

    Vezano uz temu, mislim da je demokracija jedan problematičan pojam. Najprije demokracije može biti tamo gdje je ona praktički izvediva. U kući sa 10 stanara kada je vrijeme ustajanja, demokracija korištenja kupaonice je prazna priča, neizvediva. Demokracija u zapadnom svijetu, jer zapadni svijet se voli kititi tom parolom, demokracija je paravan iz kojeg stoji sve osim volje naroda. Ljudi po svojoj prirodi imaju težnju uspjeti, u bilo kojem pogledu. Biti prihvaćen u društvu, dobro zarađivati, informirati se, itd. U svijetu demokracije suludo je očekivati da će se pojedinac odreći svojih pogodnosti u korist opće društvene zajednice, naročito u kapitalističkom društvu. Ne budimo smješni zavaravajući se kako je kapitalizam dobar sistem, jer jedan poslodavac koji na tren posustane odmah propada. Kapitalizam je nemilosrdna igra u kojoj limes funkcije teži bogaćenju manjine uspješnih na teret većine onih koji iz ovog ili onog razloga uspješni nisu ili bar ne u tolikoj mjeri. Stanje u društvu u kojem živimo preslik težnje čovjeka da postigne više, i koji je došao u priliku da zauzme kontrolne mehanizme sistema i sa istima manipulira po vlastitoj želji. Kao karcinom koji kreće polako, neprimjetno, dok ne preuzme cio organizam i čovjeka odvede u propast. Stanje je nezaustavljivo, do revolucije koja ima mogućnost sve okrenuti naopačke. Tada će se otvoriti neke nove mogućnosti za neke nove ljudi i tako opet sve ispočetka.

    Ovdje govorimo o nekreditnom novcu, novcu sa realnom osnovom, novcu koji se vraća svojoj biti a to jest alat za bržu i lakšu razmjenu dobara. Slažem se, no pitanje je izvedbe jedna sasvim druga priča. Teorija kao svaka može držati vodu, realizacije je problem. Konkretno imamo 4 milijuna ljudi koji se bave i pivom i nogometom, i svakom drugom stvari ali ne sa dobrobiti vlastitog društva, sa svojom budućnosti i budućnosti vlastite djece. Ukratko imamo funkciju sa beskonačno mnogo varijabli od kojih gotovo sve nama ne idu u prilog. Društvena kriza ne može se također rješiti jednim gednijalnim rješenjem iz evo najjednostavnijeg razloga što postoji dosta ljudi kojima ovaj sustav savršeno odgovara i koji će učiniti sve da tako i ostane. Problem drugi informiranje javnosti. Problem treći prihvaćanje novih ideja. Gore sam napomenuo da postoji mnogo varijanti rješenja određenog poblema, istina, no realizirati ih veliki je problem.

    Ovdje mogu satima pričati o političarima i sredstvima manipulacije, o bolestima modernog demokratskog društva, o kreditnom novcu, o globalnoj ekonomiji, pročitao sam posljednjih godina dosta materijala o toj temi uglavnom iz svoje radoznalosti (iako sam zadnji trebao jer solidno zarađujem i sustav mi je kao pojedincu osigurao dobru mogučnost egzistencije), ali ako nešto mogu reći je što više znam situacija mi se čini apsurdnijom. Ova stupica u kojoj se svijet zatekao jednostavno ne sluti na dobro, a uzimajući u obzircentre moći, pad globalne ekonomije, nemogućnost pronalaska novih radnih mjesta, napučenost planeta i sve bliži kraj ere fosilnih goriva čeka nas sumorno razdoblje ljudske civilizacije. Apokaliptičan jesam i vjerujem da će uskoro doći vrijeme kada će se sustav sam od sebe srušiti kao kula od karata poradi potkopanih temelja. Osim bijede koja nas tada čeka nadam se, toplo se nadam da će doći vrijeme za realizaciju kvalitetnih ideja kao što je nekreditni novac ili svijet bez novca, jedna zdrava ekonomija temeljena na jednakosti, pravima, i raspoloživim resursima... Do tada jedino što možemo napraviti je naoružavati se znanjem i idejama...

    Nadahon ističe kako je sustav bez novca u obliku kakvog danas poznajemo moguć, apsolutno se slažem. No ne danas i ne usporedno sa kapitalističkim sustavom. Svaka igra u ovoj kombinaciji ne može izaći na dobro. Umjetno napumpana ekonomija koju je kapitalizam izgradio uz pomoć kreditne emisije novca bila je recimo i razlog propasti bivše države. Danas su tugom u očima sjećamo se što smo imali a danas nam nedostaje, državno vlasništvo, besplatno zdravstvo, školostvo, puna zaposlenost, ravnopravnost po pitanju nadnica...nedostajalo nam je smeće kojeg danas imamo na tone po supermarketima, za to smeće u koš smo bacili sve ono što osigurava dostojanstvo jednog čovjeka...
    avatar
    Jung-fu

    Broj postova : 285
    Join date : 12.04.2011

    Re: Demokracija

    Postaj  Jung-fu on pon kol 13, 2012 6:21 am

    Dobro došli easy rider.
    Vaš tekst pokazuje osnove sumnje koje smo svi prošli, sumnje u zapravo naše stvarne mogućnosti da kao društvo evoluiramo.
    Po stručnom nalazu jednog mislioca, koji je ponajprije bio psiholog, ljudsko društvo djeli zajedničke korjene, reduktivnom metodom doći ćemo do zajedničkog imanitelja svih ljudi, ali unutar ljudskog društva postoji faktor diferencijacije, takozvana individuacija koju se osniva na konstruktivnoj metodi. Individuacija dokazuje različitost među ljudima koja ih uvelike djeli po pitanju spoznajnog obujma.
    Velika večina ljudi traži vodstvo, autoritet i zakone, pa u samom prirodnom ustroju civilizacije postoji činjenica koju napominje rečeni mislioc, priroda je aristokratska.
    Ako večina promišlja nogomet i pivo, manjinu je dopalo promišljati održivost civilizacijskoga sustava.
    Treba shvatiti da je današnji civlizacijski ustroj po kojem isključiva manjina psihotično dirigira sudbinom ogromne večine, zapravo jedan psihodinamički mehanizam, nesvjesnost velike večine biva kompenzirana psihotičnošću vladajuće manjine. Onoliko koliko je podložna večina nesvjesnija, toliko je zapravo vladajuća manjina otuđenija. Suprotnosti se uzajamno podržavaju.
    Cilj ideje koju ovdje na neki način prenosimo je povećati svijest o društvenoj stvarnosti kod večine, tako da dođe do približavanja svijesti večine prema vladajućoj strukturi koju drži manjina.

    Pritom, ono što smatramo glavnim razlogom tuposti, sebičnosti i inertnosti velike večine, je zapravo kreditno monetarni sustav koji je mehanički stožer otuđenog interesnog kapitalizma.
    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Re: Demokracija

    Postaj  Nostradurus on pon kol 13, 2012 8:04 am

    Demokracija je manipulacija. Sjetimo se Isusa i Barabe. Koga narod demokratski bira?

    Da bi demokracija prestala biti manipulacija potrebno je znanje u donošenju odluka. Tada će manipulacija biti teža. I tome težimo - da narod vidi jasno da su priče političara magla i da je sve prijevara. A najveća prijevara je upravo na novcu. Proučavajući upravljanje novcem, došao sam do velikih spoznaja o demokraciji, o udrugama koje se bore za "naša prava", o političarima, o sindikatima, o školama i o medijima. A na kraju sam spoznao da kapitalizam kao takav ne može postojati bez korupcije i prijevare demokracije.

    Prije bi se demokracija trebala zvati kapitalokracijom. Jer kud god okreneš, odluke ne vrijede bez kapitala. Izbori se isto dobivaju uz podršku kapitala. Demokracija je tu više kao paravan koji radi sliku da raja o nečem odlučuje. Ne odlučuje raja o ničemu. O tome odlučuju kapitalisti. To je čista kapitalokracija.


    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize

    easy rider

    Broj postova : 3
    Join date : 11.08.2012

    Re: Demokracija

    Postaj  easy rider on pon kol 13, 2012 8:19 am

    Da obrazovanje može smanjiti jaz između ovih dolje i onih gore apsolutno stoji. Jer najlakše je manipulirati sa neobrazovanim narodom koji kao spužva upija sva prazna obećanja, bez da je u stanju razumjeti način na koji ekonomija funkcionira, te što je u postavljenim okvirima uopće izvedivo. Moć svjesnog naroda je ogromna, ali postići tu svjesnost te postaviti nove temelje novog sustava je sizifov posao. Koliko je ljudi koji aktivno sudjeluju na ovom forumu? Jako malo, a još je manje onih koji imaju jasnu viziju kako ideju provesti u djelo. Kažem možda imam sreću ili nesreću da me teme ovakvog karaktera zanimaju, no većina ljudi u borbi za vlastitu egzistenciju nema ni volje ni vremena informirati se o ovakvim temama, a ljude koji nude radikalne ideje svrstavaju u isti koš sa luđacima. Još jedan detalj, amo reći da su ljudi informirani, amo reći i da postoji razrađeno rješenje jednog novog monetarnog sustava (Nostradurus i sl.) kako ćeš i implementirati sustav pored postojećeg sustava koji je u stanju u tren namaknuti novca koliko je god potrebno? To je kao da gledaš susjeda koji je napravio kuću na kredit a ti sjediš u baraci jer trošiš onoliko koliko imaš, to ne štima! Način na koji današnji monetarni sustav funkcionira je zaista jedna genijalna ideja, imaš sustav koji sam sebe podržava, ljudi crnče od jutra do mraka da bi se iskopali iz kredita te svojim prisilnim radom uvelike doprinose enormnom razvoju znanosti i tehnologije, koja je opet u službi sve veće i veće potrošnje, klasična spirala ludila iz koje jednostavno nema izlaza dok je sustava, a sustav ako popusti na jednom mjestu (depresija) procvjeta na drugom. Ovdje je kapital nedodiriv i slobodan da se seli u traženju prilika za zaradom, a vlasnici istog su nepoznati, skriveni ljudi koji upravljaju cijelom igrom. Dok se cijeli sustav ne sruši ne može se graditi nešto novo. Političke opcije tipa lijevo-desno moraju biti u službi današnjeg sistema jer drugog izbora nema, svaka alternativa ne drži vodu bez obzira koliko informirani ljudi bili. Jednostavno treba sve zaorati i krenuti ponovno na novim temeljima. Zdravo seljački sve zaorati i krenuti nanovo.
    avatar
    Jung-fu

    Broj postova : 285
    Join date : 12.04.2011

    Re: Demokracija

    Postaj  Jung-fu on pon kol 13, 2012 9:04 am

    easy rider je napisao/la: Zdravo seljački sve zaorati i krenuti nanovo.

    Oranje je planski posao, ako se misli doći do ploda, da bi na kraju godine imali blagostanje, ne smije biti stihije, već samo brižno organiziranog rada.

    Filipusis

    Broj postova : 268
    Join date : 07.05.2012

    Re: Demokracija

    Postaj  Filipusis on pon kol 13, 2012 11:45 am

    Velika večina ljudi traži vodstvo, autoritet i zakone, pa u samom prirodnom ustroju civilizacije postoji činjenica koju napominje rečeni mislioc, priroda je aristokratska

    JungFu, dozvoli da prokomentarisem.

    Socijal Darvinisti su ubacili u drustvene tokove pricu o "velikoj i maloj ribi". To nije nesto sto je zaista tako, kada je rec o drustvu i medjuljudskim odnosima, vec nametnuti obrazac ponasanja.

    Priroda je neutralna, ima svoje zakone, koji su, za razliku od pisanih zakona jednaki za sve. Svaki covek prosecne i iznad prosecne inteligencije ima problem sa autoritetom u vidu drugog coveka, pre ili kasnije ce doci do sukoba, na ovaj ili onaj nacin.

    Pojam liderstva je karakteristican za vremena oskudice, kada se iz gomile izdvaja pojedinac ili grupa koja se dobro snalazi u datim okolnostima. Taj pojedinac ili grupa ce uciniti dosta toga, da ne kazem sve, da potcini gomilu, kroz indoktrinaciju, paradigmu, kako bi sebi obezbedio sto bolju egzistenciju. Upravo to se desava danas i desavalo se kroz istoriju. Medjutim, po prvi put u istoriji, covek moze da kaze da nema potrebe da zivi u oskudici.

    Svaki posao se moze automatizovati. Ne postoje garancije da ce sutra postojati bilo koji posao koji postoji danas.
    avatar
    Jung-fu

    Broj postova : 285
    Join date : 12.04.2011

    Re: Demokracija

    Postaj  Jung-fu on uto kol 14, 2012 2:16 pm

    Filipusis je napisao/la: To nije nesto sto je zaista tako, kada je rec o drustvu i medjuljudskim odnosima, vec nametnuti obrazac ponasanja.

    Priroda je bez daljnjega kompetitivna, ali čovjek je nadrastao prirodnost pa se po prirodnim zakonima više ne može ravnati.
    U ekonomskom mehanizmu kojeg indicira novac na kredit kompeticija je postavljena a priori, ali ne kao zakon po kojemu su svi jednaki, već kao piramidalno pravilo po kojem su neki jednakiji.
    Manjina koja stavlja u funkciju piramidalni sustav radi to na svoju korist, oni su arhitekti konstrukcije i kao takvi postavili su sebe u bolji položaj, večina su ratnici, radnici ili zapravo robovi.

    Promjenom mehanizma kojim novac ulazi u opticaj iz kreditnog u nekreditni, urušava se piramidalni sustav vrijednosti. Tada svi mogu u osnovi biti jednaki, ali i svi pokazati svoje individualne različitosti i kvalitete.
    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Inicijativa za Hrvatski javni forum

    Postaj  Nostradurus on pon pro 10, 2012 10:01 am


    U jednom momentu mi je sinula ideja kako bi se javnost mogla uključiti u (ekonomsku) politiku. To bi bio uvod za direktnu demokraciju.

    Recimo, kada bi zatražili da sve stranke koje su aktivne moraju učestvovati na javnom forumu i odgovarati na pitanja ljudi preko svojih predstavnika, tada bi dobri znalci makorekonomije mogli istjerati na vidjelo sve što ne valja u državi.

    Taj forum bi hostao Carnet pod imenom "Hrvatski javni forum" i trebao bi se zakonom učiniti obaveznim. Tada više ne bi mogli reći nismo znali, itd. Jer ovako dosta nas koji znamo u čemu je problem možemo do sutra postati na raznim forumima, kad od toga nema ništa. To je lajanje na karavane. Međutim, kada bi imali javni forum na netu, tada bi se razotkrilo sve u roku keks i to po sili zakona. Predstavnike stranaka bi se obavezalo da daju precizan odgovore na svako pitanje. Odbijanje sudjelovanja na javnom forumu, apstinencija ili izbjegavanje egzaktnog odgovora na pitanja bi se kažnjavala! Demokratska većina bi moga svojim glasom za ili protiv nekog pitanja ili odgovora ocjenjivati važnost pitanja ili zadovoljstvo odgovorom.

    Forum bi trebalo podjeliti na više tema i podtema. Time bi uz demokarciju dobili i vladavinu znanja. Ostaje jedino problem nepristranih moderatora i administratora foruma.

    Ovo bi bila puno bolja stvar nego snižavanje cenzusa za pokretanje referendumskog pitanja. Ovdje je svako pitanje jedna vrsta referendumskog pitanja. Ubrzala bi se rasprava i bilo bi najbolje rješenje da forum svih stranaka bude na jednom mjestu i pod nezavisnom administracijom. To bi bio dobar demokratski alat za rješavanje svih budućih problema u državi. A bio bi i izrazito jeftin u odnosu na provođenje referenduma. Dovoljno je svakom građanju RH poslati aktivacijski kod s kojim on može kreirati svoj profil. Po mom mišljenju profili ljudi mogu biti anonimni jer su anonimni i kod glasanja.

    Hrvatski javni forum bi omogućio da se političke stranke ne mogu baviti prodajom magle, nego da ozbiljno porade na rješenju. Bilo bi dobro i da predstavnici sindikata također sudjeluju bez obaveze da odgovaraju na pitanja. Bez obzira što nemaju svi ljudi internet, ona većina koja ga ima bi mogla bez problema izvesti zemlju iz krize. HJF bi tako prerastao po važnosti bilo koju političku emisiju koju je lako skinuti sa programa i koja ograničeno traje i ne ponavlja previše najvažnije teme. Ovo je također 100 puta bolje od facebook stranice vlade jer bi se teme mogle razraditi i ne bi sve bilo zatrpano različitim pitanjima. A kako bi sudjelovale sve stranke, tako bi se vidjelo i koje stranke imaju izgleda da naprave nešto dobro za sve nas. Time bi se kampanja stranaka mogla provoditi cijelo vrijeme. A naravno, to znači da bi u svakom trenutku imali zamjenu za tekuću vladu. Sjaši Kurta da uzjaše Murta bi otišlo u povijest. Prosvjednici bi mogli tražiti da na vlast dođu baš oni koji najbolje rade za sve nas i znaju kako.

    Što mislite o tome? Da li je previše utopijski? Meni se čini potpuno ostvarivo i najboljom stvari koju bi mogli napraviti za svoju domovinu. Jer HJF bi bio 100 puta bolji od nekakve Vlade jedinstva. To bi bio kao jedan veliki Sabor hrvatskog naroda. Samo ovaj puta bi narod imao direktan kontakt sa političkim predstavnicima.

    Tema o HJF je separirana: http://reforma.forumhr.com/t32-hrvatski-javni-forum-da-li-nam-treba


    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize
    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Izbori i odabir

    Postaj  Nostradurus on pon svi 13, 2013 8:44 pm

    Zanimljivo pitanje koje bi trebalo riješiti su izbori i biranje. Kada bi izbori bili čisto personalni, tada bi recimo mogli imati slučaj da jedan političar dobije puno glasova, a drugi iz njegove stranke manje. Zbrajanjem glasova bi dobili ukupan broj koji je dobila stranka. Međutim, ako bi svakog političara koji namjerava sudjelovati u Saboru tretirali posebno, tada bi mogli odrediti da u Sabor uđu samo oni koji su dobili najviše glasova. I to po redu koliko su dobili. Tu bi imali problem da bi poslije svi imali jednaku snagu glasa. Sad postaje pitanje, da li sadašnji sustav u biti stvara jedan nedemokratski odnos u strankama. Lider postaje bitan i jačanje nekoga iz sjene bi se moglo lideru učiniti kao opasnost za njegov položaj. Jer lider svojim dobivenim glasovima kupuje saborska mjesta svojim manje uspješnim suradnicima. Suradnici su mu tu ovisni. Možda iz toga razloga i nemamo personalno glasanje. Kao prvo da se ne bi vidjela loša pozicija lidera. A kao drugo, da se ne bi dogodilo da suradnici shvate da bi možda opravdano mogli biti lideri.

    U tom svjetlu se čini opravdano da Beppe Grillo u M5S stranci zabranjuje javno nastupanje svojih članova u medijima. Beppe tu možda reže karijerizam članova, a možda se boji da mu neki od članova ne preuzme popularnost. Naravno, to je dirigirano medijima pa je stoga i moguća velika manipulacija.

    Ovdje se vidi da bi mediji mogli utjecati na popularnost političara. Time je izbor i biranje kompromitirano. Ovdje se opet nameće da bi javnost morala imati direktan i javan kontakt sa političarima, a ne preko medija. Tek kada bi postojao direktan i javan kontakt (da svi vide komunikaciju) tek tada bi mogli razmišljati da imamo personalizirane izbore za parlament. Ali tada je jasno da se nikako ne bi smjelo zabranjivati kontaktiranje i propitivanje javnosti (ne medija), kao što je ograničio Grillo.

    Sadašnje stanje je u biti puno mana. I to ćemo morati nekako poboljšati.


    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize
    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Lažna socijaldemokracija - u komentaru komentator8563

    Postaj  Nostradurus on uto pro 03, 2013 8:03 pm

    >>Autor je bio prilično opširan i dotakao se mnogih tema. Moje mišljenje jest da je pogriješio već u samom naslovu – socijaldemokracija nije nesposobna, već je veleizdajnička. Ljevica u Europi ne postoji već najmanje 50 godina. Jedine ljevice koje ja priznajem su Komunistička partija Rusije, Kine, i ljevica Južne Amerike (ja se smatram ljevičarom). Uloga EU-Ropske ljevice jest da glumi kontroliranu opoziciju, da proizvodi «iluziju izbora», da proizvodi pristanak masa i daje legimitimet zločinačkom režimu. Imali ste dobar tekst o borbi globalista protiv antiglobalista strategijom «proizvodnje otpora». Upravo se o tome radi – EU-Ropski socijalisti su pokret vezan za režim, proizveden da veže protivnike uz njega - oni uvijek nude lažna rješenja, a nikada ne dodiruju meritum stvari. Socijalisti nikada ne postavljaju pitanje o samoj prirodi Eu-Ropske unije, o prirodi bankarskog sistema, o njegovom zločinačkom karakteru koji proizvodi stalno dug koji je nemoguće otplatiti, o prirodi novca. Lažni socijaldemokrati nikada ne raspravljaju o konceptu false flaga, o zločinačkom karakteru zapadnih režima koji proizvode terorizam, da bi se borili protiv tog istog terorizma, o zločinačkom rušenju New Yorških blizanaca, o financiranju Al-Qaide, o tome da je taj pokret upravljan iz Londona i Washingtona, o tome da zapravo terorizam ni ne postoji. Oni nam ne govore o tome da je moderni kmet zarobljenik simulirane stvarnosti koju proizvodi najđavolskiji izum u povijesti čovječanstva – pokretna slika ili televizija. Moderni kmet je zarobljenik pokretne slike, koja poništava razliku između policajca i teroriste, između laži i istine (laž i istina gube značaj, postoji samo laž koja gradi umjetnu stvarnost kako veli francuski filozof Baudrillard). Tragedija modernog kmeta je ta što on ne zna da je kmet zahvaljujući, između ostalog i lažnoj EU-Ropskoj socijaldemokraciji. Kako veli Goethe; “None are more hopelessly enslaved than those who falsely believe they are free.” - 
    Lažna ljevica sudjeluje u ovoj farsi od politike – nisu li lažni francuski socijalisti bili prvi koji su htjeli rušiti Siriju, braniti Al-Qaidu koja je naoružavana iz baš te Francuske i Engleske? Nisu li "glupe mase" te koje su se pobunile, koje se ovaj put nisu dale izmanipulirati? Nisu li "populisti sa interneta" ti koji su digli dreku i bili protiv?
    Nisu li mađarski socijalisti bili ti koji su išli na uništenje javnog zdravstva u Mađarskoj, na uvođenje privatnih osiguranja i privatnih bolnica, po američkom modelu (to je bio glavni razlog zašto ih je «fašist» Orban pomeo 2010.)? Ne rade li to isto trenutno lažni hrvatski socijaldemokrati, uz pomoć ekonomskih ubojica (economic hitman) u vidu Svjetske banke i raznih svjetskih «stručnjaka»? Nisu li lažni njemački socijaldemokrati ti koji se zalažu za bankarsku uniju, za austerity, za demontažu socijalne države, ne govore li oni o tome da je koncept socijalne države zastario, da se treba boriti za socijalnu pravdu (a ne socijalnu državu, pravda, što je to)?
    Lažni ljevičari će uvijek nuditi lažna rješenja - uvijek preraspodijela, uvijek klasna borba. Nudit će preraspodijelu, a onda će povisivati poreze i izmišljati nove. Njihova klasna borba se svodi na sukob teške sirotinje i gornjih 20%, ali nikada teške sirotinje i gornjih 0.1%. Oni nude bratimljenje među narodima, a to se svodi na kolonizaciju i centralizaciju. Nude sigurnost od terorizma, ali zaboravljaju reći da oni sami proizvode međunarodni terorizam. Nude manje otpise dugova, a zaboravljaju reći da su dugovi nelegitimni, da su čista izmišljotina, nastala štampanjem novca iz praznog zraka i njegovim posuđivanjem državama i građanima. Oni govore o ublažavanju kapitalizma, ali zaboravljaju reći da ne postoji kapitalizam, da je to čista izmišljotina – postoji feudalizam, sustav aristokracije sa privilegijama, koja se skriva po tajnim društvima, koristi privilegiju štampanja novca, i korištenjem dugova pljačka cijeli svijet. Oni nikada ne govore o tome da 150 najvećih svjetskih banaka i financijskih institucija posjeduje više od 60% vlasništva SVIH korporacija i firmi na zapadu (praktički 60% cijele ekonomije zapada), da je takva koncentracija postignuta čistom prevarom, izmišljenim dugovima. Lažni ljevičari ne govore o tajnim dioničarima tih banaka, o njihovoj nacionalizaciji, već govore o buržoaziji, proleterijatu, o preraspodijelama između buržoazije i proletarijata, ali zna se tko ima imunitet.
    Lažni ljevičari nikada ne govore da tržišta ni ne postoje (efikasna), ako je preko 60% ekonomije u rukama manjeg broja ljudi, da novac nije kapital niti je roba, da ne postoji vremenska vrijednost novca kada se stvara iz praznog zraka, da ne postoji «rizik» koji procijenjuju kreditne agencije zato što nema rizika kada se novac štampa iz praznog zraka, da banke ne mogu propasti ako štampaju novac iz praznog zraka i sve sanacije i propadanja banaka su umjetno postignuta (ekonomskom diverzijom i/ili zakonskim pravilima i zakonima), da nema tržišta kapitala, da su krize umjetno izazvane povlačenjem likvidnosti i da ova kriza, baš kao i ona iz 1929., jest UMJETNO napravljena (kao i sve ostale krize u zadnjih 100 godina), da ne postoje boom-bust ciklusi već boom-bust prevara(Kina nije imala recesiju od 1978., znači 35 godina, Japan nije imao recesiju od 1945-1990, a na zapadu recesije svakih 6 godina u prosjeku), da ne postoji sloboda medija na lažnom tržištu (5 velikih korporacija posjeduje sve medije u Americi), da ne postoji «slobodna» trgovina kada ste prisiljeni trgovati pomoću tuđih papirića, da ne postoje takozvani investitori koji dolaze sa «kapitalom», jer novac nije kapital, jer takozvani investitori nemaju novca i jer su oni samo fasade međunarodnim štampačima novca, da su tzv. investitori u većini slučajeva prevaranti i kriminalci koji su vezani sa bankama i novačeni iz masonskih i rotary klubova. Lažni ljevičari nikada ne govore da ne postoje ekonomski stručnjaci, da su to sve petokolonaši i budalaši obučeni u odijela, da ekonomija nije znanost, da nije slučajno da se ispiti na ekonomiji prodaju, jer zadaća takvih stručnjaka jest baš to – izgraditi svijet gdje je sve na prodaju, da ne postoje stranke u takozvanoj demokraciji, da postoji samo jedna stranka – savez međunarodnih lopova (kao u Jugoslaviji Savez Komunista), masonska lopovska internacionala. 
    Lažni ljevičari nikada ne govore da ne postoji natjecanje u lažnom kapitalizmu, da se natječe samo sirotinja kako da postane još veća sirotinja, da svaka ekonomska aktivnost stvara dug, da dug koji netko vrati banci stvara još veći dug nekome drugome, da što više ljudi rade, brže raste dug. Lažni ljevičari govore o popravljanju EU-Ropske unije, ali zaboravljaju reći da je to od početka bio prevarantski projekt, da je ideja ujedinjenja cijelog zapada, da je ideja progutati cijeli svijet, da se EU-Ropska zločinačka unija ne može popraviti. Oni nikada ne govore o tome da i sami sjede po masonskim i rotary klubovima. Oni nikada ne govore da je moderni čovjek rob dugova danas. Umjesto toga, kada netko progovori, oni govore o Hitleru, o populizmu, o maršu fašista itd. Ali zaboravljaju reći da su ovakve ideje postojale i prije Hitlera, u cijelom 19. stoljeću se vodila rasprava o bankama i konceptu novca (još od Benjamina Franklina iz 18. stoljeća), da nije Hitler taj koji je to izmislio, već je samo preuzeo ideje iz tradicije njemačke ekonomske misli (George Knapp i nomizam iz početka 20. stoljeća, a praksa primarne emisije i nekreditnog novca iz Prusije za vrijeme Karla Marxa). Lažni ljevičari vam zaboravljaju reći da je cijela Oktobarska revolucija financirana sa zapada, da su je iste ove banke financirale (pogledajte knjigu Wallstreet and Bolsevik revolution), da su isti bankari financirali i doveli Hitlera na vlast u Njemačkoj, da je Karl Marx u Kapitalu ključnom pojmu novca i banaka posvetio 4-5 rečenica, da je u svojim ostalim radovima (poglavlja o novcu) Karl Marx bio najveći protivnik nekreditnog novca (bonovi za rad, termin koji on koristi), da su njegovi radovi o tome namjerno teško čitljivi, nejasni, prepuni sofizama, da brani banke i frakcijsko bankarstvo itd. Lažni ljevičari vam nikada neće reći da su oni ključna snaga koja je održala ovaj takozvani kapitalizam, da se on trebao raspasti početkom 20. stoljeća, da su oni svojim radom i namjernim pogreškama i pogrešnim prikazivanjem problema zapravo održavali čudovište, i da su oni zapravo najveći kontrarevolucionari i izdajice radnika. 
    Da li treba uopće raspravljati zašto «socijaldemokracija» propada u Europi? Kratko i jasno – takozvana socijaldemokracija propada zato što se masama povečala svijest, i to uglavnom zbog interneta. Mediji su izgubili monopol, internet je uveo dvosmjernu komunikaciju, izdavaštvo je eksplodiralo. Više nije moguće provoditi tihu cenzuru knjiga u doba elektronske knjige (uglavnom kroz korporativne izdavače koji biraju što će biti štampano), mnoge knjige su izašle koje objašnjavaju pravu prirodu eksploatacije (Web of Debt Ellen Brown, Currency war kineskog ekonomiste itd), alternativnu povijest, i pravu povijest kontrarevolucionarne ljevice. Došli su alternativni mediji, youtube aktivisti, građani-novinari, internet forumi i blogovi. Svatko tko provede 5 sati proučavanja false flag rušenja blizanaca na youtubeu i internetu će se zgroziti i više nikada neće vjerovati ni mainstream medijima ni takozvanoj ljevici. Gluposti više ne prolaze u medijima, ako imate forume i dvosmjernu komunikaciju - napokon se čuje glas naroda, a izgovorena laž gubi snagu. Od ove kontrarevolucionarne EU-Ropske ljevice neće ostati ništa, riješit ćemo se i njih i EU-ropske unije i ove hrpe govana i ludosti koju zovemo kapitalizam. Neće ovaj put biti više ni ratova ni fašizma, čime nas plaše, gotovo je sa tim glupostima. Sve smo to imali do sada zbog medija i lažnih ljevičara i desničara. Riješit ćemo se i jednih i drugih.<<
    http://www.advance.hr/vijesti/analiza-nesposobna-socijal-demokracija-paralizirala-je-radnicku-klasu-i-dovodi-do-jacanja-krajnje-desnice-diljem-europe/


    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize
    avatar
    Fico

    Broj postova : 57
    Join date : 31.03.2014

    Re: Demokracija

    Postaj  Fico on sri tra 02, 2014 10:43 am

    Jung-fu je napisao/la:

    Mi znamo da kompletna konstrukcija te, nazovimo je masonerije, počiva na kreditnom novcu, znamo takođe da se ta silna grđevina može razmontirati jednim običnim zakonskim aktom, odnosno uvođenjem društvenog sustava s nekreditnim novcem.


    Da bi razmontirali konstrukciju "Novog svjetskog poretka" morate proučiti na koji način ona djeluje i s kojim ciljem. Današnja masonerija je samo jedna od organizacija u piramidnoj strukturi "Novog svjetskog poretka",međutim postoje još raznorazne organizacije osim masona koje djeluju na jednom te istom principu. Osobno sam imao priliku preko raznih foruma voditi raspravu sa ljudima koji su pripadnici okultnih društva poput masona i ostalih. Jedan mason je probao igrati na moje eventualno ne znanje o njima pa kad je vidio da dosta toga znam odustao od rasprave,dok je drugi pripadnik jednog okultnog društva nevjerojatnim fanatizmom napao verbalno mene,te kada sam mu se usprotivio bio sam izbačen sa dotičnog foruma a on je jedan od urednika (moderatora) istoga. Interesantno je to kako je taj branio judaizam i kako su mu se pridružili pripadnici židovskog naroda u verbalnim napadima na mene. Jedan Židov (kasnije sam vidio da je on zapravo prešao na judaizam) je pokušao prikazati kako ono oko u popularnoj piramidi "Novog svjetskog poretka" prikazuje oko Božje. Kada pripadnik judaizma kaže kako je to predstavlja "oko božje" jasno je da on misli na Jahvu,međutim taj simbol predstavlja mješavinu trojice boga starih božanstava odnosno Jahvu,Balla i Ozirisa koji čine jednu cjelinu tj. Jahbulona. 
    Evo jedan citat iz židovske Tore,odnosno Kršćanskog Starog Zavjeta:

    Ne traži kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na jestvine, niti kamata na bilo što
    gdje se obično traže. Od tuđinca možeš tražiti kamate, ali ih od svoga brata nemoj tražiti, da ti Jahve, Bog
    tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu tvoje ruke u zemlji u koju ideš da je zaposjedneš.
    (Ponovljeni zakon 23, 20-21)

    Upamtite,Židovi ne vjeruju u Novi Zavjet,pa ako se ovaj citat pogleda sa kuta judaizma i "Novog svjetskog poretka",vidi se kome on ide u prilog. Ako uzmemo u obzir primjerice da je Jeruzalem sveti grad Židova,Kršćana i Muslimana i da sve tri religije imaju korijen upravo u židovskoj Tori,možemo zaključiti kakva bi bilo razmišljanje mase da se pokuša progovoriti o tome potpomognute sa religioznim institucijama.
    Vidimo također koji narod je najstariji na svijetu i koji ima u svojoj svetoj knjizi dogmu kamatarenja a i kome Jeruzalem kao sveti grad ide u prilog kao psihologiji mase. Za rušenje građevine "Novog svjetskog poretka" će trebati nešto više od običnog zakonskog akta,odnosno trebati će ideja pomoću koje će se taj zakonski akt o zabrani kamate donijeti. Ovo najbolje potvrđuje citat koji sam naveo gdje je vidljivo iz današnje perspektive kako je prvo trebala ideja da se razvije ovaj kriminalan monetarni sustav.

    I za kraj ovog upisa pitanje za sve: ima li direktna demokracija šanse te demokracija kao oblik vladavine pored dobro organizirane hijerarhijski piramidne strukture "Novog svjetskog poretka"?


    _________________
    "Idejom do rješenja,istinom do slobode"

    Fico
    avatar
    Nostradurus
    Admin

    Broj postova : 1409
    Join date : 12.04.2011
    Lokacija : Hrvatska

    Re: Demokracija

    Postaj  Nostradurus on ned kol 10, 2014 6:22 pm

    Sloboda i društvo blagostanja

    1. Apsolutna sloboda

    Najveću slobodu čovjek postiže kada sam sebi sve stvara i obavlja, a da time nije ugrozio bilo kojeg drugog čovjeka da učini isto. Apsolutna sloboda pojedinca prestaje kada se preklapa sa slobodama drugih. U apsolutnoj slobodi se treba svatko brinuti za svoje zdravlje i do kasne starosti i imati na raspolaganja po volji resursa da koristi (da uzgaja stoke koliko želi i treba, da koristi vodu i zemlju koliko hoće i treba, da ima kuća koliko si sagradi, itd. ). Pri tome je najvažnije da svaki pojedinac ima dovoljno resursa te znanja i mogućnosti da iste iskoristi. To je prava sloboda i ona nije na štetu nijednog drugog pojedinca. Omeđena je samo marljivošću i količinom resursa koje pojedinac može utrošiti. Ako taj pojedinac kojim slučajem napravi tehnološki skok koji bi povećao korištenje resursa i olakšao rad, očigledno je da će prije ili kasnije rastuća masa ovakvih pojedinaca doći do ograničenja u svojoj beskrajnoj slobodi. Priroda nema beskonačno slobodnih resursa.

    Apsolutna sloboda je neograničena sloboda korištenja tj. konzumiranja svega što je čovjeku na raspolaganju te potpuno raspolaganje svim plodovima svog rada. Međutim, takva sloboda u kojoj se sami potpuno brinemo o svemu je nepraktična i potpuno anarhična. Problem takve slobode je da bilo koja organizirana rulja može potpuno uništiti slobodu ovih pojedinaca. Pojedinac će teško moći održati ove slobode kada je sam svoj zaštitnik. Drugi problem je u posjedovanju dovoljno znanja (tehnologije) da se postigne bolji životni standard. Apsolutna sloboda tada ne mora da znači blagostanje i kvalitetan život.

    Kada pojedinci imaju apsolutnu slobodu nisu ima važne druge slobode na koje danas mislimo. Ne postoji interakcija sa drugim pojedincima jer je nepotrebna kada se svatko potpuno brine samo o sebi i ima dovoljno resursa da proizvede isto što i drugi. Tu ga možda može kočiti nedostatak znanja (tehnologije), ali ga apsolutno slobodni pojedinci mogu međusobno razmjenjivati dok imaju dovoljno slobodnih resursa i kapaciteta (vremena) da usvoje nova znanja.


    2. Organizirano društvo

    Prvenstveno zbog neizvedivosti samostalne zaštite svoje apsolutne slobode, apsolutno slobodni pojedinci su osuđeni na organiziranje u neku vrstu zajednice. Ljudi moraju pristati na limitiranje svojih sloboda i zavisnost o zajednici preko koje će zaštiti svoje sada limitirane slobode. Osim toga, specijalizacija u određenim djelatnostima je također potrebna budući da se znanje i vještine moraju usvajati te da postoje sposobniji pojedinci za određene djelatnosti. Specijalizacija povećava i produktivnost, a time i omogućava viši standard života. Logično je da će zato raditi određena raspodjela poslova u zajednici.

    Jednostavno društvo se može stvoriti na temeljima udruživanja slobodnih pojedinaca ili će možda nastati kao rezultat dominacije neke skupine pojedinaca koja će dodatno limitirati slobode drugih pojedinaca da bi ih iskoristili plodove njihovog rada za vlastitu korist. U prvom slučaju se radi o slobodnom društvu, a u drugom o manje ili više izrabljivačkom društvu. Naravno moguće je i da sa vremenom dođe do transformacije iz jednog u drugo društvo. U izrabljivačkom društvu je normalno da izrabljivači imaju viši standard života jer prisvajaju plodove tuđeg rada. Oni mogu biti manjina ili čak i većina. Također je moguće da postoje podjele na dvije ili više klasa tj. kaste gdje svaka klasa ima svoj mogući životni standard. Slobodno društvo bi za razliku od izrabljivačkog trebalo biti bez klasa, podjela i izrabljivanja. Temelj za to je da se ukupni plodovi rada što pravilnije raspodjele između članova društva. Nejednakost tj. proporcionalno veća konzumacija od doprinosa dovodi do pojave eksploatacije onih koji dobivaju manje nego što doprinose.

    Pođimo od ova zadnje konstatacije. Određeni članovi društva rade poslove od interesa cijele zajednice, ali tu nema govora o izrabljivanju. Specijalizacija za određenje poslove je potrebna da bi se postigla stručnosti i efikasnost u djelatnosti kojom se bavi. Specijalizacija znači i međusobnu zavisnost pojedinaca. Ipak izrabljivanje može postojati, ako određeni specijalizirani pojedinici ostvaruju prevelika prava i slobode u odnosu na ostale. Priča o slobodnom društvu može lako završiti u nekoj vrsti izrabljivačkog društva. To je najzornije preko stvaranja elitnih pripadnika društva koji imaju posebne zasluge ili funkcije u društvu. Premda se to može činiti opravdanim, takva pojava dovodi do transformacije slobodnog društva u neku vrstu izrabljivačkog društva. Dilema koja se tu nameće je kako u raznim specijalizacijama članova društva onemogućiti rast socijalne nejednakosti da bi zadržali slobodno društvo bez izrabljivanja. Naime, sposobniji članovi društva ili pripadnici neke djelatnosti se najčešće osjećaju posebnima zbog svojih sposobnosti i položaja i najčešće žele imati veću osobnu korist. Očigledno je da takvo razmišljanje stvara podlogu za prijelaz u izrabljivačko društvo premda društvo može biti deklarativno društvo slobodnih i jednakopravnih pojedinaca. Sami članovi društva bi morali biti svjesni tih događanja te ih raditi na tome da se slobodno društvo ne pretvori u izrabljivajuće.


    3. Raslojavanje u društvu

    Specijalizacija u kombinaciji sa stvaranjem oligopola i drugih vrsta monopola obično vodi prema izrabljivačkom društvu. Pod krinkom zaštite interesa ceha ili udruge se preko diktiranja cijena želi postići povoljniji položaj u društvu i promijeniti raspodjelu plodova rada u svoju korist. To su naizgled legitimni interesi, međutim netko na kraju mora ostati uskraćen. Najslabiji tj. oni koji su se najlošije borili za interese svoje skupine će biti izrabljivani od drugih. U biti sa specijalizacijom se počine društvo raslojavati i počinje ekonomska borba između skupina društva.

    Rezultat unutrašnje ekonomske borbe je naravno ekonomsko propadanje određenih skupina ljudi i njihovih poduzeća. Raslojavanje se događa zbog nemogućnosti pokrivanja troškova. Kako oni najsiromašniji više ne mogu raditi gubitke jer se ne mogu zaduživati na ime imovine koju još posjeduju, jasno je da raslojavanje djeluje na takozvanu srednju klasu. Ona ima što izgubiti i njena imovina prelazi u ruke onih koji su prisvajaju prisvajaju plodove tuđeg rada. Rezultat raslojavanja je povećanje broja siromašnih. Privremeni spas za dio srednje klase i siromašne je da se počnu baviti profitabilnijom djelatnosti. Bavljenje drugom profitabilnijom djelatnošću ne znači da se problem raslojavanja riješio. Izrabljivanje koje stvara nemogućnost pokrivanja troškova, će raslojavanje samo prebaciti na druge. Čak i kada postoji mogućnost da se pojedinac promijeni klasu (promjenom djelatnosti ili položajem) kojoj pripada, to društvo je izrabljujuće i kao takvo je neslobodno. Promjena klase ne ukida klase. Samo se mijenja članstvo.

    Raslojavanje u društvu se često organizirano pokreće od onih koji posjeduju najviše. Ovo je važna činjenica. Kako će oni koji posjeduju naviše doći do imovine srednjeg sloja? Oni moraju natjerati dio srednjeg sloja u gubitke (besparicom, neplaćanjem na vrijeme, prekidom otkupa, dizanjem vlastitih cijena, podizanjem troškova, smanjivanjem cijena otkupa, kamatarenjem, nepravednim porezima, posebnim visokim normama za proizvodnju, itd.) da bi dio srednjeg sloja propao i tada tu imovinu kupili bogatiji. Da to ne rade bogati se nikad ne bi obogatili. To je potpuno očekivano u sustavu gdje je privatni interes u prvom planu.


    4. Društvo blagostanja

    Društvo ili država blagostanja je česti deklarativni cilj programa političkih stranaka. Međutim skoro svi ti programi su neostvarivi. Društvo blagostanja bi trebalo zaustaviti proces raslojavanja kojim se srednja klasa pretvara u siromašne i istodobno siromašne početi pretvoriti u srednju klasu. Financijski temelj za to je da svi uspijevaju pokriti svoje troškove i da oni najsiromašniji povećaju svoju imovinu. Ako oni koji imaju najmanje imovine žele posjedovati više, tada je moraju kupiti od onih koji je sada posjeduju ili je oduzeti istima. To je unutrašnja preraspodjela bogatstva. Druga mogućnost je da postoji dotok bogatstva iz inozemstva te da se preko njega poveća bogatstvo najnižih slojeva. Ova druga mogućnost je danas poprilično popularna politika jer se time ekonomska borba između klasa pretvara u međunacionalnu borbu. Naravno, položaj najviše klase tada ostaje sačuvan. Postoji i mogućnost kombinacije ove dvije metode. Rijetke zemlje kojima je to donekle uspjelo često postaju uzori koje se pokušava slijediti. Međunarodna razmjena može povećati standard, ali se danas najčešće koristi za ekonomsko izrabljivanje drugih zajednica. To se postiže davanjem kredita u valuti ekonomskog izrabljivača. Otplata kredita drugoj zajednici radi pritisak da izvozom zaradi potrebni novac te je u tom slučaju kreditor u prednosti i može nuditi nižu cijenu za otkup, dok u isto vrijeme skupo prodaje svoje proizvode. Na taj način se umjesto slobodne trgovine događa ekonomsko iskorištavanje drugih nacija. To naravno vodi u velike gospodarske poremećaje u izrabljenim zajednicama.

    Zajednica blagostanja se ne postiže samo ujednačenjem ili povećanjem bogatstva najsiromašnijih članova zajednice, nego je tu najvažnija stvar održivost tj. da pojedinci mogu na dalje pokrivati svoje troškove života i proporcionalno sudjelovati u dijeljenju plodova rada. Poznati tržišni zakon ponude i potražnje neće voditi tome. Moraju se uvesti posebne mjere za to čak i uz ekonomsko izrabljivanje drugih zajednica. Određeni stupanj izrabljivanja bi mogao postojati i u tom društvu omogućavajući eliti viši standard života. Ako izostanu mjere koje će omogućiti blagostanje stanovništvu, doći će socijalnog raslojavanja. I to se događa u kapitalizmu i socijalizmu. Ni socijalističko društvo nije imuno na socijalno raslojavanje iz razloga što postoji preraspodjela plodova rada tj. određeno izrabljivanje. Iz toga slijedi da promjena društvenog uređenja iz kapitalizma u socijalizam ne garantira da ćemo postići društvo blagostanja. Koliko uopće može biti različito plaćen rad ljudi? Jer bez obzira na posao koji rade, troškovi života su skoro isti. Višak kupovne moći koji dobivaju bolje plaćeni pojedinci se može koristiti za potrošnju, za štednju i za uvećanje imovine. Ako se pojedinici odluče za povećanje imovine tada je jasno da to ima dobar smisao, ako kupuju imovinu od onih koji je imaju viška. Međutim, čim društvo blagostanja uđe u krizu (porast troškova života) i pojedinci budu prisiljeni prodavati svoju imovinu tada će se početi događati socijalno raslojavanje. To znači da velika razlika u primanjima stvara veću osjetljivost na krizu i u društvu se prije počne događati socijalno raslojavanje.

    Druga stvar koja je bitna za primjetiti da društvo blagostanja gdje svi pokrivaju svoje troškove, a neki i stvaraju novčanu uštedu, može postojati tek kada postoji stalni dotok novca. Zbrojimo li sve sve bilance trebati ćemo imati veću sumu od prošlog perioda upravo za povećanje štednje u tom periodu. Kada smo govorili o društvu blagostanja preko ekonomske eksploatacije drugih zajednica, one dotok novca rade po principima merkantilizma. Mijenja se roba za novac i pazi da se održava dovoljan suficit u trgovanju. Ekonomska eksploatacija drugih zajednica problem nedostatka novca prebacuje i zaoštrava u drugim društvima. Na taj način se međunarodna trgovina svodi na vođenje ekonomskog rata sa istim ciljem kao i u merkantilizmu. Naravno da to na kraju mora voditi u manje ili veće ratove. A vodi i u jačanje nacionalizma. Postoji naravno i drugo rješenje, a to je da zajednica emitira svoj novac i da se time bez potrebe za dotokom novca izvana postigne drugi dio uvjeta za društvo blagostanja. Naravno, zajednica mora imati dovoljno resursa za život svojih stanovnika. Ako ih nema, nikakva emisija novca to ne može riješiti. Novac vrijedi samo ako iza njega stoji kupovna moć tj. proizvedeni proizvodi na tržištu. Svaka zajednica koja u unutrašnjoj razmjeni koristi novac naravno da ga mora emitirati. Ako se emitira novac za potrebe deficita proračuna zajednice preko posudbe od vlastite centralne banke, nepotrebno se ide u stalno rastući dug. U konačnici skoro da se postiže ista stvar, ali dug eksponencijalno raste pa izgleda da je zajednica financijski nesposobna. U početku je novac bio i roba, ali je to potpuno nepraktično jer se time promet svih roba veže uz količinu raspoloživog novca. Rast produktivnosti u proizvodnji nije moguće pratiti produkcijom novca koji je roba (metalni novac). Fiat novac je zbog toga najprihvatljivije rješenje. Stalnim dodavanjem fiat novca u sustav se pomaže u težnji da svi pokriju troškove i možda nešto zarade. Sama emisija novca naravno ne garantira svima pokrivanje troškova tj. zajednicu blagostanja. A osobito ako se radi o slobodnom formiranju cijena i kada se ne radi limitiranje omjera plaća. Kada postoji emisija novca, a želi se postići što manje raslojavanje mora se uvesti kontrola cijena i raspona primanja. Emisija novca tada rješava deficit proračuna zajednice, ali sa očekivanom visokom inflacijom koju je poticana sa svrhom većeg zahvata u tuđe plodove rada. Podizanje cijena bez razloga je u biti diverzija na društvo blagostanja i ima cilj da se sabotira korištenje novca bez duga.

    Osim toga, društvo blagostanja je kontraproduktivno za izrabljivače jer ne moraju postojati razlozi prodaje imovine, dok se pokrivaju troškovi života. Da bi se imovina preuzimala, dio srednjeg sloja članova zajednice se mora tjerati u bankrot i rasprodaju. Društvo blagostanja u kapitalizam je teško ostvariva ideja koja će prije ili kasnije rezultirati izrabljivačkim društvom sa velikim socijalnim raslojavanjem.


    5. Porezi u društvu

    Porez u društvu ima svrhu da se dio kupovne moći članova društva prebaci članovima društva koji će obavljati društveno potrebne poslove – javne službe. Očigledno je da članovi realnog gospodarstva moraju stvoriti dovoljno roba i za sebe i za javne službe. Nepotrebno angažiranje u javnim službama može nepotrebno opteretiti realno gospodarstvo višim porezima. Opet, što je produktivnost u proizvodnji veća, manja je potreba za radnicima u realnom sektoru. Sa tog stanovišta ispada da to omogućava veće zapošljavanje u javnim službama , ali posljedično vodi prema većim porezima. Premda je očekivano da se dio proračuna financira emisijom novca, javni sektor se ne može plaćati bez poreza. To bi bila prevelika emisija novca u odnosu na povećanje ponude roba i usluga te samim time bi stvorilo inflaciju. Što više imamo radnika u javnom sektoru to se viši socijalni standard u zajednici može ostvariti (školstvo, zdravstvo, odmarališta, stanovi, prometnice, razvoj znanosti i tehnologije, itd.).

    Međutim, sama porezna politika u kapitalizmu ne može biti sredstvo za sprečavanje bogaćenja i smanjenje socijalnih nejednakosti. Viši porezi znače samo da se više rada izrabljenih mora učiniti za istu zaradu bogatijih. To će samo usporiti koncentraciju kapitala, ali je neće spriječiti. Logično je da će odgovor biti vjerojatno u dizanju cijena, bijegu kapitala, otpuštanju radnika, itd. Kapitalisti ne mogu napredovati bez uvećanja kapitala i imovine. Ako prestanu napredovati, konkurencija bi im mogla preoteti tržište i na kraju ih preuzeti. Ostvarivanje visokog profita je imperativ za opstanak. Progresivni porezi se čine dobrim, ali bi mogli uništiti kapitalističke firme zbog konkurencije iz društava koja te poreze nemaju. Zbog toga otvoreno tržište i progresivni porezi djeluju štetno na nacionalno gospodarstvo. Niski porezi u otvorenoj ekonomiji ruše socijalni standard, ako zajednica ne ostvari dobar suficit u vanjskoj trgovini. Niski porezi i bolji socijalni standard su danas vezani uz ekonomsko izrabljivanje drugih država. Uvođenjem emisije novca bez duga ipak nema smisla u potpuno otvorenom tržištu. Sigurno je da se emisijom novca bez duga može spriječiti nepotreban rast poreza i prekinuti sa ekonomskim izrabljivanjem drugih država. Cilj prave monetarne vlasti je da se stvori visoka zaposlenost. Ali još bitnija je kvaliteta života.


    6. Kvaliteta i standard života

    U trenutku kada se postiže određeni standard života, veća kvaliteta se postiže sa manjim radnim vremenom uz isti standard. Očigledno je da se povećanje produktivnosti tada neće koristiti za još veću proizvodnju i potrošnju, nego za smanjenje angažiranja pojedinaca na poslu. To je izbor između težeg života sa većom potrošnjom i lakšeg života uz manju potrošnju. To je apsolutno slobodni pojedinac mogao birati. Koliko je stvorio, toliko je imao za potrošnju.

    U izrabljivačkom sustavu, povećanje kvalitete života izrabljivanih obično znači manju ukupnu produktivnost te veću cijenu proizvodnje što ogleda u smanjenoj konkurentnosti. Iz istog razloga, kako raste standard radnika na jednom tako se u otvorenom tržištu proizvodnja seli u područja gdje je moguće veće izrabljivanje tj. niža cijena proizvodnje. Zajednica ostaje bez te proizvodnje, a povećava se broj nezaposlenih i time ruši postignuti nivo socijalne države. Rješenje koje tu pomaže je da se poveća produktivnost preko tehnološkog unapređenja. To znači da će dio radnika ipak izgubiti posao i biti kao teret zajednici. To znači da oni moraju naći drugi posao ili će se morati nešto povećati socijalna davanja tj. povećati porezi ili pasti socijalna prava.
    Očigledno je da je zajednica u otvorenom tržištu osuđena na stalni tehnološki napredak u produktivnosti ili će krenuti u pad socijalnog standarda. Pitanje je zašto uopće treba dizati produktivnost u nebesa? Zašto ne bi zaštitili domaću proizvodnju i slobodno povećali kvalitetu života. Tehnološki napredak je znao donijeti i mnoge posljedice u vidu štetnog zagađenja zraka, vode, zemlje i razna štetna zračenja. To sve utječe na moguću kvalitetu života.


    7. Širenje društva

    Kako brojnost zajednice raste, ona mora ili širiti prostor na kojem se nalazi ili smanjivati slobode i mogućnosti (brojnost, standard). Druga mogućnost je da tehnološkim skokom stvori višak proizvoda koje će razmjenjivati sa drugim zajednicama za deficitarnu robu i time napravi jednu vrstu međunarodne specijalizacije. Tako ta zajednica postaje donekle ovisna o drugim zajednicama. Da li i dalje možemo govoriti o slobodi? Što ako druge zajednice iscrpi resuse koje koji trebaju i nama, a koje smo dobivali preko razmjene. Društvo koje nema dovoljno resursa mora se dijelom raseliti ili reducirati na broj koji će omogućiti njegov opstanak. Što u tom slučaju znači nejednakost u posjedovanju? Da li će se oni bogatiji solidalizirati ili će pokušati održati svoju slobodu da konzumiraju više jer imaju više.

    Puno je tu pitanja i filozofiranje o slobodi pojedinca, konzumiranju slobode i pravima koja trebaju zamisliti svakog čovjeka. Postavlja se pitanje: što će biti kada resusa bude manje. Tj. trebamo li mi već danas donositi planove za vremena kada će problemi sa resursima civilizaciju pretvoriti u postapokaliptično društvo. I sada bi u to sve trebali uklopiti kapitalizam. To čini kao nemoguća misija. A dokaz tome je što Amerika ima desetke specijalnih skloništa samo za elitu. Tako da je jasno da jedni prave planove i za to doba, a drugima se u međuvremenu i dalje prodaje Američki san.


    8. Vladanje društvom

    Krenuli smo od toga da definiramo što je to prava sloboda pojedinca - da ima sve što svojim rukama stvori. Kada imamo društvo, tada se zbog zajedničkih službi dio produkcije pojedinaca mora odvajati za zajedničke službe (koliko je to racionalno je druga stvar). Danas imamo socijalno razlikovanje (izrabljivanje) gdje veliki dio pojedinaca ne odvaja samo za zajedničke službe, nego i za veća (ekonomska) prava drugih. U najmanju ruku se čini da imamo samo kapitalizam (vladavinu kapitala), ali ne i demokraciju (vladavinu demosa). Po tome ispada da društvo ne može biti demokratsko, ako je ima kapitalizam. Kapitalizam je vladavina posjednika kapitala - onih koji su ekonomski jači. Njihova ekonomska moć koristi masku demokracije za vladanje. To je društvo gdje je većini reducirana sloboda i ovisi o volji kapitalista ili mogućnosti ekonomski potlačenih da se organiziraju i donekle poboljšaju svoj položaj.

    U kapitalizmu je teško govoriti o slobodi. Ako je u pitanju interes onih koji posjeduju kapital i žele ga uvećati, normalno je da će isti imati sredstva i mogućnosti da plate ljude koji će lobirati za interese kapitalista. I ne samo to. Kapitalisti neće imati jednu stranku koja će ih zastupati, nego mogu financirati nekoliko stranaka i tako gotovo 100% biti sigurni da će predstavnici kapitala uvijek biti na vlasti i voditi politiku koja je od interesa kapitalistima tj. onim najvećim kapitalistima. Sitni kapitalisti i srednja klasa su ionako predodređeni da postepeno budu preuzeti od krupnog kapitala i pretvoreni u siromašne. Krupni kapital ima jedino njih kao metu preuzimanja. Svaki mali kapitalista kako raste očekivano mora da uništava svoju konkurenciju i preuzima njihovu imovinu i tržište. Koncentracija kapitala je potpuno očekivana i posljedica je da najjači svoju ekonomsku moć koriste za osvajanje vlasti i kreiranje zakona koji će ići na ruku najjačima. Kako se to može zvati demokracijom? To je i dalje samo kapitalizam. Sloboda izbora je limitirana jer ekonomski slabiji politički kandidati nemaju sredstva niti podršku medija koja je u rukama krupnog kapitala.

    Pravo je čudo kako sitni kapitalisti i srednja kasa ne vide da su oni na izumiranju baš zbog prirode kapitalizma. Danas ispada smiješno da EU daje poticaje malim poduzetnicima kada se zna da uspijevaju samo oni koji imaju veliku proizvodnju. Sitni kapitalisti i srednja klasa bi svoju političku nišu trebali tražiti u socijalizmu koji dozvoljava sitno poduzetništvo. Naravno, da je siromašnima i radnicima socijalizam jedina šansa za bolji i kvalitetniji život sa više ostvarivih prava. Na ovim našim prostorima su naši ljudi bili naivci i mislili da je tako svejedno da li rade u društvenoj ili privatnoj firmi. Praktično se čini da nema razlike, dok se ne počne istraživati što to u konačnici znači i kuda to vodi. Osim toga to znači da kada nisi zadovoljan više ne možeš dizati bunu protiv partije na vlasti nego protiv određenog kapitaliste. A on može lako preživjeti godinama bez posla, dok radnik ne može. I tko će obrati bostan? Pa oni koji su najslabiji. Kapitalizam je vladavina jačih, a nikako nije demokratsko i slobodno društvo.


    8. Zaključci

    Želimo li maksimalno slobodno društvo, sigurno je da ga ne možemo graditi na krupnom kapitalizmu. On je neprijatelj sitnog poduzetništva, srednje klase i radnika.

    Želimo li višu kvalitetu života, tada moramo zaštiti vlastitu proizvodnju

    Želimo li financijski neovisno društvo da bi izbjegli ucjenjivanje moramo emitirati vlastiti novac bez stvaranja duga. Vanjska platna bilanca ne smije biti negativna.

    Želimo li se približiti ostvarenju države blagostanja trebamo smanjiti omjere primanja tj. što više ujednačiti raspodjelu plodova rada

    Želimo li istinsku demokraciju nju možemo postići samo u socijalizmu

    Maksimalno ostvariva prava pojedinca se mogu ostvariti samo u socijalizmu

    Želimo li bolje društvo za sve moramo znati kako to učiniti i tko nam stoji na tom putu

    Pdf format: https://app.box.com/s/054rea5p8iu3hpmtm07f


    _________________
    Istina će nas spasiti! Tražite li je na pravom mjestu?
    sites.google.com/site/financijskisustav/ => Prijedlog 1. ostvarivog programa za izlaz iz krize

    Sponsored content

    Re: Demokracija

    Postaj  Sponsored content


      Sada je: čet oľu 23, 2017 10:25 am.